Objavljena karta: Šta sve Ukrajinci mogu gađati ako dobiju Tomahawk FOTO
07.10.2025. | 19:11Američki Institut za proučavanje rata (ISW) objavio je kartu na kojoj su označeni ruski vojni i bezbednosni objekti koji bi bili u dometu različitih verzija projektila Tomahawk ako Ukrajina dobije taj sistem.
Prema ISW-ovoj karti, na meti varijante Tomahawka koja ima domet oko 2.500 km našlo bi se oko 1.945 ruskih vojnih objekata, uključujući 76 vazdušnih baza; za varijantu dometa približno 1.600 km ISW navodi najmanje 1.655 poznatih vojnih objekata, među kojima 67 vazdušnih baza.
O kakvim metama bi se radilo?
Karta jasno razdvaja više tipova objekata koji bi mogli postati mete: stalne vojne baze, komandni centri, skladišta municije i goriva, arsenali, radio-instalacije, protivvazdušne lokacije, remontne baze, proizvodni pogoni i postrojenja za proizvodnju dronova.
Na karti je tako označena, na primjer, fabrika dronova Shahed u Jelabugi u Tatarstanu. ISW posebno ističe ključnu vazdušnu bazu Engels-2 i niz drugih aerodroma čije uništenje bi ozbiljno narušilo ruske operativne kapacitete.
FOTO: AGENCIJE
Takođe su na karti prikazane i zone ruskih teritorija unutar Ukrajine, kao i granice dometa kraćih raketnih sistema (npr. ATACMS dometa oko 300 km) i dvije varijante Tomahawka (oko 1.600 km i oko 2.500 km) — što vizuelno pokazuje koliko duboko u ruski prostor bi Ukrajina mogla djelovati tim oružjem, prenosi Index.
Tehničke i operativne implikacije dometa
Razlike u dometu nisu samo brojke na papiru: varijanta od 1.600 km već bi omogućila udare po značajnim logističkim čvorištima i zapovijednim centrima u zapadnim i centralnim dijelovima Rusije, dok bi varijanta od oko 2.500 km obuhvatila i infrastrukturne tačke mnogo dalje, uključujući važne baze i industrijske komplekse u istočnijim dijelovima zemlje. Ukratko — što veći domet, to širi spisak mogućih meta, a ISW-ova brojka od gotovo 2.000 objekata upravo to ilustruje.
Šta je to Tomahawk?
Tomahawk je, podsjetimo, krstareći projektil velikog dometa. Precizan je i konvencionalno navođen te pogodan za udare na fiksne ciljeve kao što su skladišta goriva, zalihe municije, tehnički centri i fabrike.
U kombinaciji sa obaviještajnim podacima i preciznim navođenjem, to je oružje koje bi moglo dugoročno i sistematski degradirati ruske logističke i lance snabdijevanja.
Politički i bezbjednosni rizici
Međutim, posjedovanje spiska od gotovo 2.000 meta i sposobnost udara po njima nisu isto što i politička odluka da se to i učini. U Vašingtonu postoje velike dileme oko kontrole upotrebe raketa ako budu poslane preko NATO-kanala, o čemu je sinoć govorio i američki predsjednik Donald Tramp.
On je, naime, rekao da je „donekle donio odluku“ o slanju Tomahawka, ali da želi znati kamo bi Ukrajinci slali projektile i naglasio da ne želi eskalaciju. Tramp je poručio da bi postavio ta pitanja prije isporuke Tomahawka.
Trampova administracija, koja bi trebalo da isporuči to moćno oružje, nastoji da zadrži kontrolu nad tim kako bi se ono koristilo. Prenos Tomahawka Ukrajini preko NATO-partnera otvara pitanja o mehanizmima kontrole, o mogućem preusmjeravanju ili o tome ko će konačno odlučivati o izboru ciljeva.
Šta bi Ukrajina mogla gađati i zašto to pogađa Rusiju?
ISW-ova karta sugeriše da su najlogičnije mete one koje direktno podržavaju rusku vojsku: skladišta goriva i municije koja održavaju tempo borbi, remontne baze koje popravljaju oštećenu tehniku, aerodromi odakle kreću napadi i proizvodni pogoni (npr. za proizvodnju dronova). Sistematski napadi na takve objekte mogu smanjiti operativnu fleksibilnost ruske vojske i usporiti njenu sposobnost vođenja širokih ofanziva.
ISW dodatno ističe ranjivost komunikacionih i logističkih koridora. Prekidi u snabdijevanju gorivom i popravkama brzo se prenose na ratište — manje goriva i resursa znači sporije kretanje, manje patrola i manju vatrenu moć.
Zaključni bilans – koliko daleko idu posljedice?
Ako bi SAD i NATO dozvolili Ukrajini da dobije Tomahawke i ako bi Kijev, uz odgovarajuće obavještajne podatke, počeo gađati dio tih gotovo 2.000 ciljeva, rat bi se mogao preseliti dublje u rusku stratešku pozadinu.
To bi otežalo Moskvi vođenje operacija. Ali takav potez nosi i veliku političku cijenu: povećava rizik od direktne konfrontacije, postavlja pitanje kontrole nad oružjem i otvara debatu o tome gdje leži granica koja se ne smije preći.
