Svijet u iščekivanju velikog govora: Šta se ovaj put može očekivati od nepredvidivog Trampa

24.02.2026. | 21:23

Milioni gledalaca u Americi, ali i širom svijeta, iščekuju Trampovo obraćanje o stanju nacije koje je mnogo više od govora. Hoće li najmoćniji čovjek uspjeti da zaustavi slabljenje podrške birača, može li riječima da preokrene situaciju u svoju korist, ali i kakve će poruke poslati svijetu?

Posljednje obraćanje Donalda Trampa o stanju nacije gotovo je zasijenila nezaboravna slika Nensi Pelosi koja je pocijepala kopiju njegovog govora odmah nakon što je završen.

Taj teatralni gest izrazio je prezir demokrata prema Trampovom ružičastom opisu stanja nacije hvaleći se procvatom ekonomije i snaženjem SAD u karakterističnoj “Učinimo Ameriku ponovo velikom” retorici.

Malo je vjerovatno da će Trampu i sada biti ukraden šou, jer republikanac Majk DŽonson, koji je lojalan i čvrsto podržava predsjednika, sada sjedi tamo gdje je Pelosi sedila kao predsjednica Predstavničkog doma. Tim prije što se ovo obraćanje dugo čeka, budući da je posljednji govor o stanju nacije održao prije šest godina.

Večerašnji govor, koji će početi u 21 sat po istočno-američkom vremenu, biće i prvi zvanični o stanju nacije u njegovom drugom mandatu. Prošle godine se u februaru obratio na zajedničkoj sjednici Kongresa.

Važan je i trenutak. Amerika je duboko polarizovana po mnogim pitanjima – imigracija, ekonomija, carina, spoljna politika. Približavaju se i međuizbori, a ankete pokazuju da više birača ne odobrava Trampov dosadašnji učinak, nego što ga podržava.

Bez obzira na to kako se njegova politika doživaljava, Tramp će se obraćati Americi koja je znatno drugačija nego što je bila za vrijeme njegovog prvog mandata.

Svoj sveobuhvatni program za drugi mandat sproveo je vrtoglavom brzinom, suzbijajući ilegalnu imigraciju i efikasno zatvarajući granicu, preokrenuvši strane saveze, dovodeći u pitanje kontrole i ravnoteže koje su temelj američkog političkog sistema i fundamentalno redefinišući ulogu predsedništva.

Međutim, suočio se sa značajnim preprekama, kako od strane javnosti, tako i od strane ključnih institucija, koje su ograničile njegove ambicije.

Ankete javnog mnjenja pokazuju da se raspoloženje javnosti pogoršalo prema Trampu u njegovom drugom mandatu. Nedavna anketa Si-En-Ena pokazala je da samo 36 odsto Amerikanaca odobrava način na koji vlada zemljom. Anketa Vašington posta pokazala je sličnu brojku od 39 odsto.

Ovaj govor o stanju nacije predstavlja priliku za Trampa da zaustavi “propadanje” u ključnom trenutku.

Za nešto više od osam meseci, birači će donijeti sud o Trampovom drugom predsjedničkom mandatu na novembarskim međuizborima. Mogli bi da sačuvaju njegovu republikansku većinu u Kongresu ili da predaju vlast demokratama, osiguravajući dvije godine zakonodavne blokade i agresivnog nadzora koji bi, prema njegovim riječima, mogao da dovede do njegovog ponovnog impičmenta.

Zato je ovaj govor Trampova jedina šansa da iznese svoje argumente američkoj javnosti prije tih izbora na važnom, odlučujućem događaju pred milionskom publikom.

Dugi govori i već viđeni napadi

– Imamo zemlju koja sada dobro stoji, imamo najbolju ekonomiju koju smo ikada imali i najveću aktivnost – rekao je Tramp uoči govora. Biće to dug govor, jer imamo toliko toga da kažemo – istakao je šef Bijele kuće.

Da će govor biti dug u to nema sumnje. Tramp drži rekorde za neke od najdužih govora pred Kongresom u novijoj američkoj istoriji.

Analitičari su saglasni i da se može očekivati ono što Tramp uobičajeno radi – da se hvali svojim dostignućima, uz napade na navodne neprijatelje i kritičare.

O čemu će Tramp sigurno govoriti

Zvanična tema govora je “Amerika sa 250 godina: Јaka, prosperitetna i poštovana”, što je referenca na 250. godišnjicu osnivanja Sjedinjenih Američkih Država.

Trampova ekonomska politika, uključujući visoke carine za neke od najvećih američkih partnera, pokazala se veoma nepopularnom. Prošlog petka, Vrhovni sud SAD je presudio da su mnoge predsednikove dužnosti nezakonite, dovodeći u sumnju trgovinski režim njegove administracije.

Tramp je od tada uveo nove tarife i obećao da će ih još više primijeniti, ali krajnji rezultat je kontinuirana neizvijesnost oko uticaja koji će njegove akcije imati na američku ekonomiju i potrošačke cene.

Iako je bilo nekih dobrih ekonomskih vijesti za Trampa, sa berzanskim indeksima blizu rekordno visokih nivoa i niskom stopom nezaposlenosti, najnoviji podaci o ekonomskom rastu bili su ispod očekivanja.

Ekonomija i imigracija su tradicionalno bile dvije oblasti u kojima je Tramp imao najveću podršku javnosti. Ali njegov ugled po tim pitanjima je opao otkako se vratio u Bijelu kuću, što je doprinijelo padu podrške birača.

Imigracije su mu možda još veći kamen spoticanja u domaćoj javnosti, jer se birači gnušaju agresivne taktike maskiranih agenata Službe za imigraciju i carine (ICE) i Carinske i granične zaštite (CBP) na ulicama Mineapolisa i drugih gradova.

Ubistva dvoje američkih državljana od strane imigracionih službenika u Mineapolisu izazvala su masovne proteste i, na kraju, odluku administracije da smanji nagli porast broja federalnih agenata, a Tramp je obećao i “blaži pristup”.

Skoro polovina birača kaže da je Tramp otišao “predaleko” u sprovođenju imigracione politike, uprkos čvrstoj podršci za nju na početku njegovog mandata.

Spoljna politika u žiži svjetske javnosti

Svjetsku javnost sigurno će najviše interesovati šta će šef Bijele kuće reći o spoljnoj politici, posebno u svjetlu zategnutih odnosa sa Iranom.

Iako se hvalio da je okončao više ratova nego ijedan američki predsjednik do sada, čini se da mu to neće biti dovoljan argument u ovom govoru, budući da će morati da obrazloži zašto SAD gomilaju vojne snage na Bliskom istoku za mogući napad na Iran.

U radikalnoj promjeni tona, čak se navodi da predsjednik razmatra veliku vojnu kampanju osmišljenu da dovede do promjene režima u Iranu, što je sveobuhvatna ambicija koja podseća na invaziju na Irak 2003. godine pod DŽordžom Bušom, koju je Tramp više puta kritikovao kao grešku.

Prijetnja sukoba sa Teheranom dolazi nešto više od mjesec dana nakon što se sličan sukob sa Venecuelom završio tako što je Tramp naredio američkim snagama da otmu predsjednika zemlje Nikolasa Madura koga je američka administracija proglasila “narkoteroristom”.

Tramp je takođe podigao tenzije sa NATO-om zahtijevajući da mu Danska, jedna od osnivačica Alijanse, ustupi Grenland.

Tramp koji se predstavljao kao mirotvorac i otvoreno zalagao za Nobelovu nagradu za mir, prošle nedjelje je pokrenuo svoj hvaljeni Odbor za mir, koji se različito promoviše kao sredstvo za donošenje mira u Gazi, ili, ambicioznije, kao alternativa Ujedinjenim nacijama. Ali do sada, tradicionalni evropski saveznici SAD su odbili da mu pristupe.

Trampov govor bi bar mogao dati naznaku kako on i njegove kolege republikanci planiraju da ubede Amerikance da ih podrže kada izađu na međuizbore u novembru.

Analitičari kažu da kada je nezadovoljstvo javnosti ovako veliko, predsednici se povuku ne želeći da dalje razljute birače, ali to se od Trampa ne može očekivati. Naprotiv, saglasni su da je moguće da će poslati još radikalnije poruke. Јer, kako kažu, za drugačiji pristup potrebna je osobina koju je Tramp nerado pokazivao tokom svog vremena u politici – skromnost.