Šta se dešava u Njemačkoj? Stručnjaci upozoravaju na “veliku rupu” u sistemu

06.11.2025. | 08:16

U Njemačkoj se posljednjih mjeseci ponovo intenzivno raspravlja o odnosu između minimalne satnice (Mindestlohn) i socijalne pomoći poznate kao Bürgergeld, koja je zamijenila raniji sistem pomoći Hartc IV.

Mnogi političari i dio javnosti tvrde da se rad za minimalac više ne isplati, jer, kako kažu, oni koji primaju Bürgergeld navodno imaju gotovo isti prihod kao zaposleni. Međutim, analiza koju je sproveo njemački magazin „Der Špigel“ pokazuje da to nije tačno – rad se i dalje isplati, čak i uz minimalnu zaradu, iako ima prostora za poboljšanja.

Prema toj analizi, postoje jasni razlozi zbog kojih je rad za minimalnu platu finansijski isplativiji od primanja socijalne pomoći. Prvo, minimalna satnica je povećana, a planirano je da dodatno poraste i nakon 2026. godine. Drugo, zaposleni s niskim primanjima mogu ostvariti i dodatne naknade – poput pomoći za stanarinu (Wohngeld), dječjeg dodatka (Kinderzuschlag) ili pomoći samohranim roditeljima (Unterhaltsvorschuss). Kada se te naknade uračunaju, razlika između primanja zaposlenih i nezaposlenih postaje znatno veća.

Ipak, glavni problem je u tome što mnogi ljudi ne znaju da imaju pravo na te dodatke ili ih ne koriste zbog komplikovanih birokratskih procedura. „Der Špigel“ navodi da čak između 33 i 88 odsto građana koji imaju pravo na neku socijalnu naknadu – tu pomoć uopšte ne koristi. Razlog je složen sistem, jer svaka naknada ima svoj poseban ured i različite kriterijume, što mnoge obeshrabruje da uopšte podnesu zahtjev.

Društvene organizacije u Njemačkoj upozoravaju da se to mora promijeniti. Predsjednica Socijalnog saveza Njemačke (SoVD) Mihaela Engelmajer istakla je za portal „merkur.de“ da je „pogrešno tvrditi da se rad ne isplati“. Prema njenim riječima, u okviru Bürgergelda postoje pravila koja omogućavaju da osoba koja radi uvijek ima više novca od one koja ne radi. Ipak, dodaje da mnogi radnici, iako zaposleni, i dalje žive na granici siromaštva i osjećaju se zavisno od državne pomoći.

Engelmajer smatra da je to „ozbiljno upozorenje“ jer pokazuje da su razlike u prihodima premale, a da se olakšice u svakodnevnom životu – poput nižih troškova ili lakšeg pristupa uslugama – premalo osjećaju. Ona je pozvala političare da prestanu s „populističkim raspravama o zavisti“ i da se umjesto toga fokusiraju na činjenice. Po njenom mišljenju, cilj treba da bude da rad zaista donosi finansijsku sigurnost i da sistem podstiče napredovanje i povećanje plata s iskustvom i obrazovanjem.

Sličan stav ima i Verena Bentele, predsjednica organizacije VdK, još jedne velike socijalne mreže u Njemačkoj. Ona poručuje da je „uvijek bilo jasno da se rad isplati“ i da su suprotne tvrdnje bile dio kampanje dezinformacija protiv Bürgergelda. Prema njenim riječima, cilj takvih rasprava bio je da se „siromašni okrenu jedni protiv drugih“ i stvori društvena podjela.

Bentele ističe da je ključno koristiti dodatne naknade poput pomoći za stanarinu i dječjeg dodatka, jer one prave stvarnu razliku između zaposlenih i nezaposlenih. Međutim, više od polovine ljudi koji imaju pravo na te dodatke – ne koristi ih. Da bi se to promijenilo, potrebno je smanjiti birokratiju i pojednostaviti sistem.

Kako dodaje, nova osnovna socijalna pomoć (Neue Grundsicherung), kojom vlada planira da zamijeni sadašnji Bürgergeld, neće značajno promijeniti način izračunavanja osnovnih iznosa pomoći. Najavljene su, međutim, strože kontrole, pa bi, na primjer, isplata stanarine mogla biti obustavljena ako primatelji pomoći ne sarađuju s institucijama.

U zaključku – iako mnogi misle da se rad za minimalnu platu „ne isplati“, stručne analize pokazuju suprotno. Rad ipak donosi više od socijalne pomoći, ali sistem dodatnih naknada nije dovoljno efikasan i mnogi građani ne znaju kako da dođu do njih. Stručnjaci upozoravaju da bi politika trebalo da ojača razliku između rada i socijalne pomoći – ne tako što će se smanjivati pomoć siromašnima, već kroz povećanje plata, ulaganje u obrazovanje i smanjenje birokratije. Samo tako će, kako kažu, Njemačka postati društvo u kojem se rad zaista isplati i omogućava dostojanstven život.