Šta Kremlj ne zaboravlja novom šefu Bijele kuće

16.01.2021. | 22:39

Rusiju očekuju nove modalitete informacionog rata, političke provokacije, izazove iz Ukrajine, Poljske, Gruzije, kažu tamošnji analitičari.

„Više države” je lajtmotiv političke 2021. godine u svijetu. Ovo je sintagma kojom je ruska konsultantska agencija „Evroazijske strategije” označila društveno-političku situaciju u kojoj presudnu ulogu ne igraju ni međunarodne institucije niti nevladine organizacije, nego država od koje građani očekuju efikasne mjere zaštite i garancije od ekonomskih gubitaka. A odgovor država na pandemiju, ako je neuverljiv i neadekvatan, stvara utisak slabosti kod prijatelja, neprijatelja i, što je možda najvažnije, kod sopstvenih građana.

Ova ruska konsultantska agencija, koja angažuje profesore sa MGIMO univerziteta pri ministarstvu spoljnih poslova, tradicionalno početkom januara objavljuje analizu izazova za tekuću godinu. Prva preporuka glasi da je prekomjerno geopolitičko manevrisanje, iako odražava samopouzdanje, kao uostalom svako naglo okretanje volana na klizavom terenu – izuzetno opasno. Stalni kurs, tvrde ruski analitičari, ne stvara nove mogućnosti za neprijatelje i ne otuđuje prijatelje. Ovo je najbolje iskusio Aleksandar Lukašenko koji je uoči izbora dezorijentisao bjelorusku elitu i zbunio Moskvu.

Najgore je ipak izbjegnuto, navodi se u analizi, ali su oni koji žele da iskoriste situaciju predvidljivo istrčali – Poljska i Litvanija.

Što se tiče SAD, ruska analitička agencija predviđa da ove godine gotovo sigurno oni neće biti u mogućnosti da definišu dugoročni spoljnopolitički kurs. Za njih će 2021. biti godina raspršenih iluzija, jer polovina misli da još postoji mogućnost da se vrati vrijeme kada zemlja nije bila podijeljena u dva nepomirljiva tabora. Izbori 2020. pokazali su da je „trampizam” nova konstanta koja je nadišla Republikansku stranku i pretvorila se u popularni front.

Grupa ruskih analitičara, među kojima je i Andrej Bezrukov (obavještajac koji je sa suprugom i dvojicom sinova sa lažnim identitetom živio decenijama u SAD, da bi njih dvoje na kraju uhapsio FBI, pa su razmenjeni), demokratsku predsjedničku pobjedu naziva „Pirovom”. Bajden će započeti svoje predsedavanje naslijedivši ne samo virus korona i njegove ekonomske posljedice nego i nizak legitimitet u očima polovine stanovništva.

Ući će u Bijelu kuću shvatajući da oni neće sprovođenje kozmetičkih obećanja, poput povratka Pariskom klimatskom sporazumu ili Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, već radikalne promjene u američkom političkom sistemu koje zahtijevaju demokratski aktivisti što će dovesti zemlju na ivicu oružanog sukoba između dva nepomirljiva tabora.

Kao dio starog establišmenta, Bajden rizikuje da dalje podijeli Demokratsku stranku ako pokuša da zbaci njeno mlado krilo i urbane radikale, kojima je njegova pobjeda bila nada u duboke promjene. Novi predsjednik će se možda naći u položaju statiste u dramatičnoj borbi za kontrolu budućnosti Demokratske stranke i za razvijanje koncepta budućeg razvoja zemlje. Ali nemogućnost rješavanja problema u zemlji primoravaće Bajdenovu administraciju, kao i mnoge druge prije njega, da traži pobjede na spoljnopolitičkom frontu.

Spoljnopolitička agenda demokrata je dobro poznata – to je obnavljanje „srdačnih” odnosa sa EU, potraga za mogućnostima da se stvari izglade sa Kinom i povratak međunarodnim sporazumima koje je Tramp napustio. Rusija u ovoj podijeli izbija na istureno mjesto. Analitičari ukazuju da iza Bajdenove namjere da unaprijedi odnose sa evropskim saveznicima leži poluga za obuzdavanje Rusije i Kine. Želja Vašingtona da pokaže podršku evropskim saveznicima u NATO-u nakon četiri godine neizvjesnosti mogla bi da dovede do otkazivanja odluke o povlačenju dijela američkih trupa iz Njemačke, povećanja broja i obima zajedničkih vježbi, dodatnih isporuka naoružanja Evropi i zajednički razvoj visokopreciznog nenuklearnog oružja.

Analitičari podsjećaju da su se u američkoj spoljnopolitičkoj zajednici čuli glasovi u korist obnavljanja dijaloga s Moskvom, ali da je upravo Bajden taj koji je kao potpredsjednik pokušao da kaže Vladimiru Putinu da nije dobro da se ponovo kandiduje za predsjednika Rusije. Navodno, to mu u Kremlju nisu zaboravili, prenosi Politika.

Izuzev toga, u mnogim pitanjima (poput Sirije ili Ukrajine) različita viđenja Bajdenovog tima i Moskve su izraženija nego što su bila Trampova. Zato u Rusiji očekuju nove modalitete informacionog rata, političke provokacije, izazove iz Ukrajine, Poljske, Gruzije… Predviđa se da kratkoročno dolazak nove administracije može dovesti do smanjenja tenzija sa Kinom i da su mogući simbolični pomaci u trgovinskoj sferi, ali istovremeno demokratski tim ne može da ignoriše promjenu vojne ravnoteže u Tihom okeanu u korist Pekinga.

Prema ovoj analizi, EU će nastojati da poveća sopstveni značaj u svjetskoj politici, jer prošla godina zbog pandemije nije donijela dugo očekivani iskorak. Njemačka se kao glavni pokretač i korisnik evropskih integracija, vraća obnovljenom snagom na kurs zasnovan na Zelenom dogovoru EU. Strateški cilj je transformisati Evropu u klimatski neutralan kontinent do 2050. godine, što je izuzetno skup i ambiciozan projekat.

Plaćaće ga industrijalci koji moraju da modernizuju proizvodnju i obični građani „koji bi trebalo da očekuju povećanu ličnu potrošnju za spas planete”. U svemu dominantnu ulogu igraće njemačko poslovanje koje će preuzeti veći dio proizvodnih standarda, a tvrdoglave države istočne Evrope moraće da naprave izbor: ili će preći na sistem koordinata koji je predložio Berlin, ili će se naći u položaju autsajdera, gubeći tržište i novac, a uspuće biti kritikovane zbog ravnodušnosti prema životnoj sredini.