Putinov propagandista ili ključ za mir u Ukrajini: Ko je diplomata Kiril Dmitrijev

22.11.2025. | 17:14

Kiril Dmitrijev je rijetka sorta ruskog diplomate. Ima 50 godina, što ga u diplomatskom svijetu čini relativno mladim, a Sjedinjene Američke Države veoma dobro poznaje, pošto je tamo godinama studirao i radio.

Čovjek je biznisa, kao šef Ruskog fonda za direktne investicije, i naizgled dobar parnjak njegovog pandana u američkoj administraciji, specijalnog izaslanika Stiva Vitkofa.

Zbog nacrta mirovnog plana u Ukrajini, koji se pojavio pošto je s Vitkofom proveo tri dana u Majamiju, Dmitrijev se sada našao u centru pažnje.

Njegov tim odbija da komentariše predloge za mir, koji djeluju kao Putinova lista želja, među kojima su da Ukrajine preda dio teritorije i drastično smanji vojsku.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski poručuje da svaki sporazum mora donijeti “dostojanstven mir“, uz uslove koji “poštuju nezavisnost i suverenitet“ Ukrajine.

Stavovi

Putinov izaslanik savremenu Ukrajinu razumije bolje od većine ljudi u Moskvi. Odrastao je u Ukrajini, a jedan njegov prijatelj tvrdi da je kao petnaestogodišnjak učestvovao u prodemokratskim protestima u Kijevu, pred pad Sovjetskog Saveza.

Učestvovao je u američko-ruskim diplomatskim inicijativama gotovo od početka Trampovog drugog mandata.

I Vitkof mu je uvijek bio redovan sagovornik.

“Uvjereni smo da idemo putem ka miru, i kao mirotvorci moramo to da ostvarimo“, rekao je Dmitrijev na konferenciji u Saudijskoj Arabiji krajem oktobra. Njih dvojica su se, izgleda, prvi put sreli u februaru 2025., kada je Putinov izaslanik pomogao u oslobađanju američke učiteljice iz ruskog zatvora.

“Bio je tu jedan gospodin iz Rusije, zove se Kiril, i mnogo je doprinio ovome. Bio je ključni posrednik između dvije strane“, rekao je Vitkof novinarima.

Nekoliko dana kasnije, kada su se američke i ruske diplomate našle u Saudijskoj Arabiji, čime je faktički okončana ruska izolacija na Zapadu, Dmitrijev je učestvovao u razgovorima o ekonomskim odnosima – i Vitkof je opet bio prisutan.

Ipak, njegov pristup nije uvijek davao rezultate.

Kada je Tramp prošlog mjeseca uveo sankcije dvjema najvećim ruskim naftnim kompanijama, američki ministar finansija Skot Besent nazvao je Dmitrijeva “ruskim propagandistom“, zbog izjave da će sankcije dovesti do viših cijena goriva u SAD.

Za razliku od većine ljudi iz Putinovog okruženja, Dmitijev se sasvim dobro snalazi u američkim televizijskim studijima – pažljivo hvali Trampove diplomatske vještine, dok zapadnoj publici plasira narativ ruske vlade na jeziku koji joj je blizak.

“Nisam vojno lice, ali stav ruske vojske je da gađaju samo vojne ciljeve“, rekao je Džejku Tejperu na CNN-u, samo nekoliko dana pošto je vrtić u Harkovu pogođen bombom.

“Moj posao je da omogućim dijalog i da se pobrinem da se ovaj sukob okonča što je brže moguće”, kazao je.

Dmitrijev zaista nije vojnik – on je investicioni stručnjak iz privatnog sektora sa dobrim osjećajem za sklapanje poslovnih dogovora i sporazuma.

Vitkof ga cijeni, ali je 2022., tokom mandata bivšeg predsjednika Džoa Bajdena, američko Ministarstvo finansija Dmitrijeva označilo kao “poznatog Putinovog saveznika“ i uvelo sankcije Fondu za direktne investicije (RDIF), koji vodi od 2011.

“RDIF se naširoko smatra Putinovim fondom za političke i privatne interese i tipičan je primjer šire ruske kleptokratije“, navelo je ministarstvo.

Stav Dmitrijeva prema Bajdenovoj administraciji prilično je jasan – smatra da pod Bajdenom nije bilo pokušaja da se razumije ruska pozicija, dok je Trampov tim “spriječio Treći svjetski rat“.

Život prije politike

Dmitrijev i njegova supruga, televizijska voditeljka Natalija Popova, pravo bogatstvo su stekli u nekretninama.

Popova je prijateljica i saradnica Putinove kćerke Katerine Tihonove i i zamjenica direktorke njene tehnološke firme Inopraktika.

Dmitrijev se takođe smatra dijelom njenog kruga.

Njegov uspon u Moskvi značajno je drugačiji od djetinjstva u Kijevu, gdje je odrastao kao sin dvoje naučnika.

Otac mu je poznati ukrajinski biolog, a majka genetičarka.

Možda ga je upravo to naučno okruženje navelo da ruski državni investicioni fond usmjeri i na finansiranje ruske vakcine protiv kovida, Sputnjik V.

Vjeruje se da je Dmitrijev prvi put upoznao Putina još početkom njegovog prvog predsjedničkog mandata 2000. godine, ali nije uvijek dijelio njegove stavove.

Dok je Putin raspad Sovjetskog Saveza nazivao “najvećom geopolitičkom katastrofom vijeka“, prijatelj tvrdi da je Dmitrijev kao tinejdžer učestvovao u antikomunističkom studentskom protestu u Kijevu.

Njegova veza sa SAD počinje iste te 1990. godine, kada je učestvovao u programu razmjene u Nju Hempširu, gdje ga je lokalni list citirao: “Ukrajina je imala dugu istoriju kao nezavisna nacija prie nego što je postala dio Ruskog carstva.“

Kasnije se vratio u SAD na studije i na Stenfordu pisao rad o privatizaciji u Ukrajini.

U prijedlogu teze naveo je da će mu istraživanje “pomoći da bolje doprinese reformskom procesu u Ukrajini“.

Pošto je diplomirao na Harvardu, radio je u konsultantskoj kompaniji Mekinzi u Los Anđelesu, Pragu i Moskvi, a potom se priključio Američko-ruskom investicionom fondu, koji je SAD osnovao kako bi pomogao prelazak Rusije na tržišnu ekonomiju.

U kolumni za “Vedomosti“ iz 2003. Dmitrijev je djelovao kritički prema Putinovom obračunu s oligarsima.

“Svijet dobro razlikuje poštovanje zakona od korišćenja zakona kao sredstva pritiska“, napisao je tada.

U Ukrajinu se vratio 2007. i preuzeo vođenje investicionog fonda Icon Private Equity, sa kancelarijama u Kijevu i Moskvi.

Sve češće se žalio zbog “nestabilnosti“ ukrajinske politike i smatrao da je Rusija bolje pripremljena za odgovor na globalnu finansijsku krizu.

Često je gostovao u televizijskim debatama i 2010. upozoravao da Ukrajinu, ako se izoluje od Rusije čeka “ekonomski Holodomor“ – aluzija na glad iz 1930-ih izazvanu politikom Staljinovog režima.

U Rusiju se vratio 2011. da preuzme novoosnovani Ruski fond za direktne investicije i na tom mjestu ostaje do danas.

Približavanje Trampu

Njegovi pokušaji približavanja Trampovoj administraciji nisu iznenadni. Milerov izvještaj o vezama Trampove kampanje s Rusijom tokom predsjedničkih izbora 2016. pominje Dmitrijeva kao nekoga ko je nakon izbora kontaktirao ljude bliske kampanji.

Ali kontakti sa SAD intenzivirani se od februara 2025.

Veliki dio njegovog rada bavi se diplomatijom, ali on nikad ne gubi iz vida poslovne prilike.

Predlagao je zajedničke energetske projekte u Arktiku i povezivanje ruskog državnog fonda sa američkim kompanijama u razvoju nalazišta rijetkih metala.

Pominjao je i da bi Rusija mogla ponuditi biznismenu Ilonu Masku “malu nuklearnu elektranu za misiju na Mars“, pa čak i “Putin–Tramp“ željeznički tunel ispod Beringovog moreuza, vrijedan osam milijardi dolara, koji bi spojio dvije zemlje.

Dmitrijev možda jača ugled u Rusiji, ali mu reputacija u Ukrajini naglo pada, uvedene su mu sankcije zbog navodnih zločina protiv Ukrajine i njenih građana, prenosi BBC News.