Preživjeli o užasu na ranču meksičkog kartela: “Ili te ubiju, ili se ubiješ”

26.05.2026. | 17:37

Otkriće ranča Izagire u meksičkoj državi Halisko šokiralo je javnost nakon što su porodice nestalih mladih ljudi pronašle stotine pari obuće, odjeće i ličnih stvari za koje se vjeruje da pripadaju žrtvama kartela.

Preživjeli tvrde da su na imanje dovođeni pod izgovorom dobro plaćenog posla, a potom izloženi brutalnoj obuci, mučenju i prisilnom radu za ozloglašeni Kartel nove generacije Haliska (CJNG).

Otvorena nova pitanja

Istraga je otvorila nova pitanja o masovnim nestancima u Meksiku i ulozi kriminalnih grupa koje godinama šire strah širom zemlje.

Otkriće ranča Izagire u martu 2025. šokiralo je Meksiko i privuklo međunarodnu pažnju.

Prvi put kada je svijet zavirio u ovaj ranč tokom prenosa uživo na Facebooku bilo je sadržaja koji su snimali roditelji mladih ljudi nestalih na zapadu Meksika.

Poslije dojave o mogućoj lokaciji masovne grobnice, grupa je otišla na ranč u nadi da će pronaći bilo kakav trag o njihovim voljenim koji su nestali.

Otkrili su stotine pari obuće i komada odjeće, kofere i ruksake, koji su bačeni nakon što su njihovi vlasnici, kako se pretpostavlja, ubijeni i uklonjeni.

Istraga otvorila nova pitanja o masovnim nestancima u Meksiku

Ranč je, kako se sumnja, služio za regrutaciju članova kartela CJNG, dok preživjeli tvrde da su na njemu vršena ubistva i mučenja.

“Bila je to kao neka baza jeftine radne snage za kartel”, kaže Sandra Romandija, koja je razgovarala sa preživjelima za njenu knjigu “Svjedoci užasa: Istina koju su pokušali da sakriju na ranču Izagireu”.

“Kartel bi im prvo ponudio nekakav posao. Bilo da je to posao inženjera računarstva, obezbjeđenja, vozača, radnika, uvijek su obećavane dobre zarade. Sve se dešavalo preko WhatsAppa, Facebooka i drugih društvenih mreža”, rekla je Romandija za BBC Mundo.

Dodaje da bi mladi radili neke testove telefonom ili putem poruka, a kada bi neko bio izabran, rekli bi mu: “Poslaćemo ti autobusku kartu do autobuske stanice Tlakepake (Gvadalahara)”, što je veoma važno mjesto jer je jedna od najvećih stanica u cijeloj saveznoj državi Halisku.

Kako dalje navodi, kada bi tamo stigli, čekao bi ih uber ili taksi i odvezao ih do “kancelarija kompanije”.

A šta se zapravo dešavalo?

“Kada bi stigao taj navodni uber, koji je zapravo bio običan privatni automobil, bili bi oteti, uz prijetnju oružjem, oduzimali bi im telefone i prevozili ih na ranč Izagire ili na druga imanja gdje bi bili prisiljeni na obuku. Svako ko bi pružio otpor ubijen je na licu mjesta”, rekla je Romandija.

Preživjeli su govorili o surovim uslovima na ranču, o prisilnim međusobnim tučama i međusobnom mučenju.

“Morali su da ubijaju druge ljude, da komadaju tijela, spaljuju leševe, jedu ljudsko meso i žive u lancima. Morali su da izvršavaju naređenja do najsitnijeg detalja – kada smiju da idu u toalet, kada da obuku pantalone, kada da se skinu”, kaže Romandija, prenosi BBC.

Dodaje da “ako bi im rekli da urade 50 sklekova, morali su da ih urade, jer su znali da će, u suprotnom, biti pretučeni ili čak ubijeni”.

“Opisuju kako su odjednom i sami postali izvor zabave za vođe kartela”, rekla je ona.

Uhapšeno 47 ljudi povezanih sa rančem

Svjedočenja muškaraca i žena koji kažu da su bili na ranču Izagireu nedvosmisleno ukazuju na to da su tamo vršena ubistva i da su nestajala tijela mnogih mladih ljudi koji su tamo dospjeli zbog obećanja o legalnom poslu.

“Postoje samo dva izlaza odavde: ili te ubiju, ili se ubiješ”, kaže jedan sagovornik iz Romandijine knjige, opisujući kako su mladi koji su tu završili dovođeni do krajnjih granica izdržljivosti.

Drugi opisuje ekstremne situacije i kako su nasilno i obmanom regrutovani, otimani i mučeni, dodajući da vjeruje da je od 100 ljudi u njegovoj grupi preživjelo samo oko 30.

Poligon za obuku 

Kasnije opisuje kako je vidio dolazak nove grupe dok je imao oružje u rukama: “Mogao sam nešto da uradim da ih odbranim, ali nisam ništa učinio jer sam znao da bih i ja mogao da dobijem batine ako nešto uradim za njih.”

“Dakle, ponašao se kao još jedan član brutalnog kartela kako bi preživio. Ali je zapravo razmišljao: ‘Šta mogu da učinim da spasim ove ljude?'”, komentarisala je Romandija.

Raul Servin, jedan od roditelja iz grupe Guerreros Buscadores de Jalisco (GBJ), odnosno Ratnici tragači iz Haliska, rekao je za BBC Mundo da su, po otkriću ovog mjesta, pronašli čaure i okvire za municiju, kao i skrivene grobnice i tragove spaljivanja.

Međutim, Kancelarija državnog tužioca Meksika, koja je preuzela istragu, kategorički je poricala da postoje dokazi o “krematorijumima” ili bilo kakvom masovnom uklanjanju ljudskih ostataka.

“Istrage su jasno i nedvosmisleno utvrdile da je ovo mjesto korišćeno kao poligon za obuku”, saopšteno je iz kancelarije državnog tužioca 5. marta 2025.

Od tada je uhapšeno 47 ljudi povezanih sa rančem, a 10 je osuđeno na po 141 godinu zatvora zbog nestanka i ubistva troje ljudi na tom ranču.

Gradonačelnik Teučitlana, gdje se nalazi imanje, takođe je uhapšen i optužen je za saučesništvo u organizovanom kriminalu.

Ranč je, kako se sumnja, služio za regrutaciju članova kartela

“Sve djeluje kao da vlasti pokušavaju da kontrolišu priče i izvještaje o onome šta se događalo. Kancelarija državnog tužioca Meksika je uvijek obećavala da će razjasniti slučaj, ali nisu želeli da potvrde ili kažu da li su zaista postojali krematorijumi ili spaljene ljudske kosti, navodno da ne bi ugrozili istragu”, kaže Romandija.

Dodaje da je problem u tome što to nikada nisu javno rekli.

Nestalo više od 130.000 ljudi

“I u jednom trenutku tužilac Alehandro Gerc Manero priznao je da je postojalo barem jedno spaljeno tijelo, iako smo na snimcima vidjeli mnogo ugljenisanih ostataka koji bi vrlo vjerovatno mogli da budu ljudski. Neki forenzički stručnjaci kažu da su tijela spaljivana na toj lokaciji možda više od 10 godina”, rekla je Romandija.

BBC Mundo je zatražio razgovor sa Kancelarijom državnog tužioca Meksika u vezi sa tim slučajem, ali odgovor nisu poslali do objavljivanja teksta.

U Meksiku je više od 130.000 ljudi prijavljeno kao nestalo.

Skoro svi ti nestanci dogodili su se poslije 2007. godine, kada je tadašnji predsjednik Felipe Kalderon pokrenuo njegov “rat protiv droge”.

Mnogi nestali su prisilno regrutovani u narko-kartele, ili su ubijeni zato što su pružili otpor.

Romandija smatra da bi trebalo istražiti još udaljenih područja u državi Halisku, jer su u svjedočenjima pomenuti i drugi kampovi i rančevi.

“Mladi ljudi stalno nestaju. Zato mi se ne čini da je ovo išta promijenilo. Postoji stigma u Meksiku koja je veoma bolna i mora da se okonča, a to je da su oni koji su nestali to učinili jer duguju nešto narko-kartelima, zato što su bili umiješani u bande ili trgovinu drogom”, kaže ona.

Ali, kako dodaje, u posljednjih nekoliko godina sve je više mladih ljudi i djece, maloljetnika, kao i starijih ljudi, koji se prisilno regrutuju.

“Neki su odvedeni zbog njihovog znanja, ako se razumiju u tehniku i mašinstvo, građevinu, medicinu i slično, a drugi zato što mogu da se primoraju da postanu profesionalne ubice”, rekla je Romandija.