Policija nemoćna pred nepoznatim protivnikom: Ko stoji iza protesta u Italiji

22.10.2026. | 07:26 Dodaj BL Portal kao Google izvor

„Identifikovali smo talas. Ali ne možemo da kažemo gdje će udariti.“ Ovako je jedan od visokih policijskih zvaničnika opisao ono što se dešava u Italiji.

Ne postoje vođe protesta sa kojima bi se moglo pregovarati, organizacije koje bi se mogle pratiti, niti imenovani redari sa kojima bi se mogle dogovoriti rute i granice kretanja tokom demonstracija. Umjesto toga, tu su tinejdžeri – često maloljetnici – koji se organizuju putem društvenih mreža, dolaze na gradske trgove i uništavaju sve pred sobom. Imaju različite zahtjeve i pritužbe, a ne postoji niko ko ih može zaustaviti, piše „Republika“.

Ovo predstavlja zabrinjavajući novi fenomen sa kojim se suočava italijanski bezbjednosni aparat: nemogućnost primjene tradicionalnih preventivnih mjera.

Održavanje javnog reda i mira oduvijek je, djelimično, zavisilo od saznanja s kim nadležni organi imaju posla. Pokreti, vođe, aktivističke grupe, pa čak i najradikalnije frakcije, imali su svoje prepoznatljive tačke oslonca.

Ovdje to nije slučaj.

Proteklog vikenda zvaničnici Ministarstva unutrašnjih poslova sastali su se kako bi analizirali obavještajne podatke koje su do tada prikupili policija i bezbjednosne službe. Polazna tačka bio je letak – onaj prvobitni koji je počeo da kruži digitalnim platformama, pozivajući mlade na akciju.

Sumnjivi letak

Praćenje lanca dijeljenja tog sadržaja isto je što i pokušaj da se utvrdi koja je grudva snijega prva pokrenula lavinu. Ipak, istražitelji traže upravo to: među prvobitnim nalozima, prvim porukama i najranijim objavama. Vrijedi napomenuti da grafički dizajn italijanskog letka veoma podsjeća na onaj koji je korišćen tokom nedavnih mobilizacija u Francuskoj.

Redoslijed događaja – koji su se prvo odvijali u Francuskoj, zatim u Albaniji, a sada i u Italiji – smatra se previše značajnim da bi se mogao odbaciti kao puka slučajnost, navodi „Republika“.

Istraga je usmjerena ne samo na one koji su uputili početni poziv već i na one koji su ga dalje širili. Istražitelji proučavaju način na koji ove platforme funkcionišu, kao i brzinu kojom određeni sadržaj dospijeva do hiljada mladih ljudi.

Jedan od pravaca istrage ispituje da li su algoritmi možda dali tim porukama neuobičajen podsticaj, vjerovatno uz neku vrstu spoljne intervencije.

Zatim, tu su i oni koje istražitelji nazivaju „nesvjesnim pojačivačima“. Oni dijele taj sadržaj jer vjeruju da je protest opravdan ili jednostavno zato što im to donosi preglede, pratioce, pa čak i zaradu – a da pritom često ne znaju ko je kreirao taj materijal niti sa kojim ciljem.

Bez centralne koordinacije

Na terenu, inače, nije bilo nikakvih najava protesta unaprijed, niti se pojavilo neko prepoznatljivo političko vođstvo. U Torinu je pokret „Askatasuna“ pokušao da preuzme vodeću ulogu u protestu. Na drugim mjestima, već postojeće aktivističke grupe distancirale su se. U Rimu su uočene veze sa krugovima koji su se ranije protivili obaveznoj vakcinaciji, dok su se na drugim mjestima pojavili odjeci pokreta „Žutih prsluka“.

Ipak, nije se formirala nikakva jedinstvena organizaciona struktura. U Milanu, Bergamu, Breši i Veroni, gdje su sukobi bili posebno žestoki, u značajnom broju bili su prisutni mladi ljudi migrantskog porijekla. Međutim, čak ni tu nije postojao koherentan ili jedinstven politički program.

Samokritika i izazov

Upravo povodom upravljanja ovim uličnim demonstracijama, unutar Ministarstva unutrašnjih poslova javila se samokritika. Nije sve proteklo prema planu, počevši od samog raspoređivanja snaga.

Pošto nije bilo jasnih sagovornika niti prethodnih najava, policijske snage su raspoređene na brojne lokacije kako bi se pokrilo što više potencijalnih meta. Bila je to razumljiva odluka, ali je dovela do pretjeranog razvodnjavanja resursa upravo u trenutku kada su sukobi u pojedinim gradovima postajali sve nasilniji.

Sada je izazov spriječiti da se ovakva situacija ponovi. Moguće je pojačati obezbjeđenje na ključnim tačkama, ali predvidjeti gdje će se sljedeći protesti koncentrisati ostaje izuzetno težak zadatak.

Otkrivanje ko je distribuirao taj prvi letak moglo bi pomoći istražiteljima da shvate kako je došlo do mobilizacije i da predvide sljedeći talas – prije nego što on udari.