“Svi da sjednete na krevet, svi!”, vikali su provalnici. Ensli je polako otvorila vrata sobe kako bi bacila ipak pogled šta se dešava, a onda je vidjela muškarce i svog supruga kako sjede podignutih ruku na sofi i fotelji, dok provalnici prijete. Sinčić je bio u drugoj sobi i spavao je.
Kako su kupatilo i njegova soba spojeni vratima, ušla je kod sina i iz “specijalne” fioke za hitne slučajeve izvadila je pištolj i brzo ga napunila mecima. Izletila je kao oparena u dnevni boravak i našla se lice u licem sa provalnicima. Svi su držali pištolje.
“Spusti pištolj, brzo”, vikali su joj provalnici.
“Neću! Spusti ti svoj! Neću da odstupim, sin mi je u drugoj sobi, učiniću sad sve što treba za njega”, vikala je Ensli. Vidjevši da se ne šali, već da se trese od naboja te da je pištolj već repetirala kao u filmovima, provalnici su se ipak dali u bijeg, a jedan, kako kaže, čini joj se da se i izvinio usput zbog svega.
