Bijes njemačkih veterana u Avganistanu: Nećemo da vjerujemo da smo uzalud ginuli

13.08.2021. | 21:46

Talibani i dalje napreduju. Sada su osvojili i Kandahar, drugi po veličini grad u Avganistanu. Veterani njemačkog Bundesvera iz Avganistana kažu da se zbog onoga što se događa u toj zemlji osjećaju “ekstremno usrano”.

Iz Avganistana stalno stižu nove, sve lošije vijesti: talibani su osvojili i Kandahar, grad od pola miliona stanovnika na jugu zemlje. Ali još veći šok za njemačke veterane bio je pad Kunduza i praktično čitavog sjevera Avganistana koji se u početku smatrao “mirnim područjem”, piše DW.

“Kod veterana je ovo izazvalo emocionalni potres”, kaže Volf Gregis, bivši vojnik, koji je sad autor knjiga i profesor pedagogije u Rostoku. To se prije svega odnosi na Kunduz: “Nijedno drugo mjesto u Avganistanu nije tako blisko povezano s palim njemačkim vojnicima.”

Baš u provinciji Kunduz njemački vojnici imali su najviše gubitaka. Tamo su se takođe zbili i događaji koji su praktično obilježili poimanje njemačke javnosti o ratu u Avganistanu.

“Tamo su njemački vojnici prvi put, i to u velikom stilu, naučili šta je borba i šta je umiranje u ‘asimetričnom ratu’. I kakav je to užas”, kaže Gregis.

Sada njemački veterani gledaju kako su talibani jednostavno pregazili glavni grad pokrajine u kojoj su bili. Kod mnogih je to izazvao šok i bijes.

“Teško je to opisati”, kaže Andreas Egert. On je 2013. završio svoju sedmu i posljednju smjenu u Avganistanu i lično je poznavao neke od kolega koji su tamo poginuli.

Danas je predsjednik pokrajinskog ogranka Udruženja njemačkih veterana (BDV) i kaže: “Mnogo toga nam prolazi kroz glavu, tuga, ali i bijes. Bijesan sam na talibane zbog toga što ljude tamo opet stavljaju pod svoj jaram, ali sam bijesan i na odluku njemačke vlade i Ministarstva obrane. Sve se to moglo predvidjeti, čitava ova katastrofa.”

“Osjećam se ekstremno us*ano”, jasno kaže Johanes Kler, bivši podoficir Bundesvera, koji je napisao i knjigu o svojim misijama u Avganistanu 2010. i 2011. “Mi smo tamo ostavili našu krv, znoj i suze. Naši drugovi su tamo ubijeni. Sve je moglo da se predvidi, a najkasnije poslije 2014. kad su povučene borbene jedinice i kad je postalo jasno da snage Avganistana nisu u stanju samostalno da izađu na kraj sa situacijom.”

Kler se najviše boji za bezbjednost ljudi koji su pomagali njemačkim vojnicima dok su bili u Avganistanu. “Mi smo sada opet kod kuće, ali Avganistanci su u životnoj opasnosti, pogotovo oni koji su sarađivali sa Zapadnjacima. To čini stvari još gorim. I ja sad sedim ovdje i ništa ne mogu da uradim.”

Bivši podoficir Bundesvera ipak se slaže da se nije moglo izbjeći potpuno povlačenje zapadnih snaga iz Avganistana. I on je uvjeren da je misija postala svojevrstan “alibi”.

“Zato i jesam tako bijesan. Osnovni problem Avganistana odavno je poznat. Bio je poznat i prije 2010. kad sam ja bio tamo. Ali on se nikada nije dosljedno rješavao.”

Sve to je dovelo do povlačenja borbenih jedinica 2014. “Bilo je potpuno jasno da pozitivni efekti koje smo mi postigli, neće potrajati. Na kraju se može reći da smo izdali svu tu veliku muku i posao koji smo tamo obavili. Ali prije svega smo izdali ljude u Avganistanu”, kaže Johanes Kler.