Američki gas stiže na Balkan: BiH računa na Krk, a Brisel upozorava na novi problem

26.09.2026. | 13:23 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Dok BiH i Albanija planiraju nove načine za uvoz američkog LNG-a, u Briselu upozoravaju da bi zemlje regiona mogle dugoročno ostati vezane za fosilni gas

Američke energetske kompanije sve snažnije ulaze na tržište Zapadnog Balkana, ali njihovi planovi istovremeno otvaraju pitanje koliko se nova gasna infrastruktura uklapa u evropski cilj dekarbonizacije.

U centru pažnje su Bosna i Hercegovina i Albanija, koje žele da obezbijede nove izvore prirodnog gasa. Dok Sarajevo računa na gas koji bi preko Hrvatske stizao sa terminala na Krku, Albanija razmatra dugoročni aranžman sa Grčkom i američkom kompanijom Venture Global.

Evropski zvaničnici upozoravaju da bi takvi projekti mogli imati dugoročnije posljedice od same zamjene ruskog gasa.

Zašto je BiH u centru priče o američkom gasu?

Za Bosnu i Hercegovinu posebno je važan projekat Južne interkonekcije BiH i Hrvatske, kojim bi se domaće tržište povezalo sa hrvatskim gasnim sistemom i terminalom za LNG na Krku.

Time bi BiH dobila pristup gasu koji se doprema preko Hrvatske, uključujući i američki LNG, a nova infrastruktura trebalo bi da omogući i dalje povezivanje sa tržištima u regionu.

U projekat je uključena američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy, a oko njenog angažmana otvorena su politička pitanja i rasprave o transparentnosti.

Evropski zvaničnici upozorili su da bi način realizacije projekta mogao predstavljati problem i u kontekstu evropskog puta BiH.

Prema dokumentima u koje je imao uvid Politico, u Evropskoj komisiji postoji zabrinutost zbog transparentnosti ugovora sa AAFS-om, ali i zbog mogućnosti da region dugoročno postane zavisan od uvoza gasa.

Šta Brisel zamjera novoj gasnoj infrastrukturi?

Andraš Hujber, predstavnik Evropske komisije za energetsku diplomatiju na Zapadnom Balkanu, upozorio je da pojedini planovi za uvoz američkog gasa mogu otići dalje od cilja zamjene ruskih isporuka.

Prema njegovim riječima, takvi aranžmani mogli bi dugoročno povećati oslanjanje regiona na fosilna goriva, što bi bilo teško uskladiti sa evropskim ciljevima dekarbonizacije.

EU želi da do 2050. godine dostigne neto nultu emisiju gasova sa efektom staklene bašte, uz povećanje udjela obnovljivih izvora energije. Zemlje koje žele članstvo u Uniji svoje energetske politike postepeno usklađuju sa tim ciljevima.

Problem za evropske zvaničnike je i pitanje potrošnje. Neke zemlje regiona trenutno imaju relativno malu potražnju za gasom, pa se postavlja pitanje da li bi velika nova infrastruktura mogla stvoriti tržište koje bi dugoročno zavisilo od fosilnog goriva.

Zašto BiH ipak želi gas sa Krka?

Iz Sarajeva i drugih prijestonica regiona argument je drugačiji.

Gas se posmatra kao prelazno gorivo koje može pomoći u smanjenju zavisnosti od uglja i ruskih energenata, dok se istovremeno povećava proizvodnja iz obnovljivih izvora.

Poseban problem predstavlja činjenica da energija iz sunca i vjetra nije dostupna u istoj količini tokom cijelog dana i godine. Zbog toga zagovornici gasne infrastrukture tvrde da su potrebni stabilni izvori energije koji mogu uskočiti kada proizvodnja iz obnovljivih izvora padne.

U tom kontekstu, gas za zemlje regiona nije zamišljen samo kao novi energent, već i kao dio šireg pokušaja da se napravi sigurniji i raznovrsniji sistem snabdijevanja.

Gdje se uklapa američki LNG?

Sjedinjene Američke Države pokušavaju da iskoriste promjene na evropskom energetskom tržištu i povećaju izvoz svog LNG-a.

Za Zapadni Balkan važan je prije svega terminal na Krku, preko kojeg bi američki i drugi LNG mogao ulaziti u regionalni gasni sistem.

Sličan pristup razmatra i Albanija. Ta zemlja priprema projekat koji bi uključivao dugoročni ugovor o snabdijevanju LNG-jem u saradnji sa Grčkom i američkim Venture Globalom.

Za sada, međutim, taj aranžman postoji u formi memoranduma o razumijevanju i čeka rezultate studije izvodljivosti.

Da li će američki gas stići i do Srbije?

Planirana regionalna infrastruktura mogla bi imati šire posljedice od snabdijevanja BiH i Albanije.

Prema planovima, Srbija i Sjeverna Makedonija mogle bi dobijati američki LNG preko buduće interkonekcije sa Grčkom, čime bi se američki gas dodatno uključio u energetsko tržište Zapadnog Balkana.

Regionalno povezivanje gasnih sistema zbog toga dobija sve veći značaj, posebno u trenutku kada zemlje pokušavaju da smanje zavisnost od pojedinačnih dobavljača.

Šta kaže Energetska zajednica?

U Energetskoj zajednici, koja pomaže zemljama regiona da usklade energetsko zakonodavstvo sa pravilima EU, naglašavaju da evropska pravila ne određuju od koje kompanije ili države članice moraju kupovati gas.

Direktor Sekretarijata Energetske zajednice Artur Lorkovski rekao je da je ključno da na tržištu budu obezbijeđeni jednaki regulatorni uslovi za sve učesnike.

“Po definiciji, zakonodavstvo EU koje promovišemo ne određuje ko treba da bude dobavljač, ali ključni element je da ovdje moraju biti obezbijeđeni jednaki uslovi u regulatornom okviru”, rekao je Lorkovski.

On je istovremeno ukazao na paradoks sadašnje situacije: evropsko tržište sve više koristi američki LNG, dok EU sama ne može zemljama regiona ponuditi dovoljne količine gasa.

“Ne možete nekoga kriviti zato što koristi vrijeme da proda ono što ima. Ne vidim da EU može da obezbijedi gas”, rekao je Lorkovski.

Za zemlje Zapadnog Balkana tako ostaje otvoreno pitanje kako istovremeno obezbijediti stabilno snabdijevanje, smanjiti zavisnost od uglja i ruskih energenata i izbjeći dugoročnu vezanost za novu infrastrukturu fosilnih goriva.