Stariji ga pamte iz doba Beneša: Umro Mačak – banjalučka bokserska legenda

Sinoć je preminuo Bratislav Mačković Mačak, legenda bokserskog kluba “Slavija”.

Stariji Banjalučani ga pamte iz grada, iz ringa, doba Marijana Beneša. Ovi mlađi ga pamte i iz doba, kad je ispred “Big bena” prodavao grickalice i još poneke proizvode iz asortimana. U nastavku pročitajte priču o Mačku, preuzetu sa portala Banjaluka.com.

“Bilo je to poodavno, ima tome skoro pola decenije, Tomo Palankin, trener banjalučkog kluba “Slavija” zapazio je jednog crnomanjastog, golobradog mladića na omladinskom prvenstvu u boksu. Taj mladić je boksao s njegovim tadašnjim najtalentovanijim učenikom Bratislavom Mačkovićem-Mačkom, vrsnim talentom.”

Susret Mačka i Marijana 

Mačak je Banjalučanin, peterostruki prvak BiH u boksu, danas gazi 73-u godinu, na brdovitom Bukvaleku, nekoliko kilometara iznad Šehera, gdje živi svoje penzionerske dane.Umjesto rukavicama od pola unce, zanima se domaćim životinjama i – unučicom. I odlično se sjeća Marijana Beneša i slavnih mladalačko-borilačkih dana. Dana u kojima je Mačak u prijateljskoj borbi pobijedio i tadašnjeg prvaka Evrope Gruzijana.Vratimo se opet pola decenije unazad, u 1967. godinu na takmičenje tadašnjih BH omladinaca – boksera. Mačković i danas, dok sjedi na proplanku na vrhu Banjaluke, kaže, dobro pamti: “Boksovali smo i priznajem nisam se uspio dobro snaći, nije mi bilo jasno, taj mladić je tukao lijevom kao i desnom. Nikada do tada to nisam vidio. To je prirodni talenat, čudo. Nisam mogao da “provalim” je li ljevak ili dešnjak.”

Tada je Beneš “kibicovan” za banjalučku slavnu “Slaviju”. Imao je tek 16 godina i morali su prvo nagovoriti njegovu majku. Pregovori su trajali čitav dan do ponoći i Beneš, poluvojvođanin i poluličanin, čistokrvni Hrvat, a rođeni Beograđanin, dječarac iz Tuzle, postaje ne samo Banjalučanin, nego i najsjajnija banjalučka sportska zvijezda.

Beneš uzeo četkicu za zube i postao Banjalučanin i zvijezda

Pričali su da je uzeo četkicu za zube, sapun i peškir, stigao u hotel Palas i tad je počela njegova banjalučka epopeja. Trajala je sve do danas u 9.55 časova.

Imao je srce, ali se slabo čuvao

Mačković opet evocira: “Nije imao straha, imao je srce. On kad krene mljeo je. Ali nije se čuvao. Glava mu je bila previše gore. Međutim, toliko je brzo udarao, da protivnik nije stizao udariti njega. Sudije nisu mogle ustanoviti kojom rukom udara. Udarao je široko. Zbog toga ga je Jankov i načeo svojim uskim udarcima. A poslije toga i Koen, kad mu je povrijedio oko.”

Prije deset godina Mačak i Beneš zadnji put sparingovali

2008. godine Mačak i Beneš zajedno su vodili bokserki klub “Feniks”. Klub je kratko potrajao, ali tada su njih dvojica zadnji put sparingovali:
“Kaže meni Marijan tada, 2008. godine, ajmo ja i ti sparingovati. Mislim da je vjerovao da neću, ali ja kažem ajmo. I uđemo u ring, ja sa 63 godine, on šest godina mlađi i pobijemo se. Dobro, nismo se baš krvnički udarali.”

I Marijanov brat bio bokser

Manje je poznato da je Marijan imao rođenog brata Josipa-Joleta.

“Borio sam se s Joletom više puta, bio je odličan bokser, nastupao je za tuzlanski bokserski klub. Ali Marijan ga je nadmašio. Ne samo njega, sve je nadmašio.” Ostaje Mačak sa uspomenama, ima mnogo toga da ispriča o banjalučkom boksu, uspjesima te generacije, zlatne banjalučke bokserske mladosti. Biće prilike.

Ostavite komentar: