Partizan se časno oprostio od Lige konferencije

27.08.2026. | 23:11 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Okončao je Partizan svoj evropski put. Ali to nije dovoljno reći za partiju u kojoj su možda prvi put ove sezone izabranici Saše Ilića učinili da njihov stručni štab i navijači budu potpuno ponosni na njihovu igru. Hetafe je došao u Beograd i morao je da se bori za goli život. Od „JNA“ je napravio rimski Koloseum, a u paklu i tuči na terenu uspjeli su da se domognu Lige konferencija, izgubivši 2:1 od „parnog valjka“, koji je opet bio „lavljeg srca“.

Da li smo gledali uslovno rečeno lijepu utakmicu na stadionu „JNA“? Ne, i daleko od toga. Atmosfera na tribinama činila je da se na momente zapitamo gledamo li nokaut fazu Lige šampiona kao 2010. godine, ali sam meč bio je prava borba. Rat na terenu u režiji Hozea Bordalasa, kakav su izabranici Saše Ilića mogli da očekuju. Koliko se samo grub fudbal igrao, moglo se vidjeti i po broju prekršaja kojih je u prvom poluvremenu bilo čak 18 ukupno. Na kraju meča mogli smo ih izbrojati 28…

Ko god da je ispratio prvi dio, teško da je mogao vidjeti 45 sekundi tečnog fudbala. Igrači Hetafea rušili su ofanzivce crno-bijelih, ne prezajući od pravljenja faulova u opasnoj zoni, čak i ako je to značilo da će Milan Vukotić, za kojeg se činilo da konstantno ima „fudbal“ u svojim nogama, dobiti priliku da centaršutem ili udarcem direktno u gol ugrozi Davida Soriju. Međutim, čini se da je procjena španskog stratega bila dobra, pošto je „parni valjak“ na ovaj način tek jednom uspio da priprijeti – kada je i postigao gol preko Stefana Milića, koji je bio najviši u skoku, samo da bi se ispostavilo da se mladi štoper našao u ofsajdu.

Najraspoloženiji za igru definitivno je bio Demba Sek, koji je i stvorio najopasniju (legalnu) priliku za svoj tim, kada je u 21. minutu uspio da „skine“ sa leđa inače prilijepljenog Joana Mohiku. Nekako je došao do stative i šutirao iz „mrtvog ugla“ kao i u prvom duelu, ali ovog puta lopta nije srećno pronašla put do gola, a Senegalac je ostao bez pogotka. Ipak, da je bio opasan, vidjelo se i po načinu na koji su defanzivci gostiju postupali sa njim. Stalno mu se Mohika vrzmao oko nogu, a nekada bi dobijao i pomoć saigrača, kako lucidni dribling Partizanovog krila ne bi došao do izražaja.

Koliko je bila jasna dominacija Partizana, govori i statistika, koja navodi da je Ilićev tim imao 75 odsto lopte u uvodnih 45 minuta. Međutim, baš to je Bordalasov fudbal – pusti vas da „kontrolišete“ meč, da napadate, a u stvari prave šanse izostaju. Upravo ovo pravilo važilo je u prvom dijelu, gdje je samo Milićev gol unio nadu u preokret. Ipak, za pohvalu je i činjenica da Španci nisu zaprijetili čak do posljednjeg minuta uvodnog dijela igre, kada je Orel Mangala poslao opasan udarac ka golu Miloša Krunića, koji je na kraju završio pored istog.

Iako je nastavak igre donio blagu promjenu u uspostavljenoj ravnoteži i preuzimanje inicijative Hetafea, konkretizovanu u sjajnoj šansi za Enesa Unala u 54. minutu, kada je Krunić bio spasilac crno-bijelih, ubrzo je uspio da se aktivira Partizan i vrati nadu 28 hiljada ljudi na stadionu. Samo minut kasnije, pojavio se Že.

Ako smo već uporedili „JNA“ sa Koloseumom, onda je Brazilac bio pravi gladijator, spreman na fizičku borbu. Nikoga igrači Hetafea nisu faulirali, ili pokušavali da fauliraju, kao gorostasnog špica, koji je u nekoliko navrata uspio da se oslobodi pritiska i tako stvori dodatan prostor za dodavanje, kao što je to učinio u prvom okršaju. Ovog puta uradio je ono što se od njegove pozicije traži.

U 53. minutu Že je ostao potpuno zaboravljen na uglu šesnaesterca i iako se vidjelo da nije siguran da li bi trebalo da se oproba, na kraju je to učinio i desio se „bum“! Lopta je bila neuhvatljiva za Soriju, a erupcija zadovoljstva osjetila se u Beogradu. Ovaj pogodak aktivirao je crno-bijele, koji su u nekoliko navrata bili blizu da dođu do rezultata koji bi ih odveo u produžetke.

Posebno se izdvaja pokušaj razigranog Nikole Čumića, koji je promašio kolosalnu šansu u 61. minutu utakmice, kada ga je Sek savršeno uposlio na desnoj strani. Međutim, nažalost, završnica je izostala.

Da li zbog euforije, „napaljenosti“ i huka sa tribina? Ostaće misterija, ali Partizanu je ponovo pala koncentracija kada se to nije smjelo dogoditi. Taman kada se učinilo da će Špance progutati uzavrela Humska, hladan tuš je nastupio u liku Enesa Unala. Kako je lopta ubačena iz kornera prošla kroz Seka, koji je stajao u šesnaestercu? Nikada nećemo saznati, ali je završila kod nogu napadača Hetafea, koji je pogodio za izjednačenje.

Ali ono što je bilo za pohvalu, Partizan nije klonuo. Sramno bi bilo da se to desilo pred krcatim stadionom i srećom, na to ne moramo trošiti riječi. Izvršio je Ilić promjenu i umornog Žea poslao na zasluženi odmor, a umjesto njega je na teren ušao Erik Kojzek i magično, niotkuda, postigao gol! Milan Aleksić je u 76. minutu ubacio loptu u šesnaesterac, a odlični Igor Miladinović ju je spustio slovenačko-austrijskom špicu, koji se konačno upisao u strijelce – prvi put poslije dvomeča sa UNA Štrasenom.

Nastupila je totalna ofanziva, urlikanje i uzdisaji sa tribina nosili su „parni valjak“, koji je još jednom došao nadomak potpunog čuda. U 85. minutu Aleksić je poslao visoku loptu za Kojzeka, koji je iz okreta pokušao „iz prve“ da matira Soriju, ali je iz blizine golu prebacio „fudbal“ preko prečke.

Nažalost, nakon ove situacije nismo vidjeli nijednu priliku koja bi mogla da izmami nove osmijehe u Humskoj, koja je zdušno pozdravila svoje ljubimce. Morala je jer su „muški poginuli“, kako to umijemo reći kada neko prikaže lavovsku borbu do smrti.