Nadal nikada iskreniji: Spasili smo stopalo, ali je ostatak mog tijela bio uništen

05.04.2025. | 17:01

Rafael Nadal se zvanično penzionisao u novembru prošle godine nakon Dejvis kupa.

Od tada, priznao je, reket nije pipnuo, već se fokusirao na stvari za koje nije imao vremena tokom karijere.

Kada ste radnik kao što je to bio Rafael Nadal, i kada volite toliko posao kojim se bavite, onda je uvijek teško reći zbogom.

Ipak, osvajač 22 grend slem titule je odluku o konačnom “doviđenja” donio prošle godine i Dejvis kup u Španiji u novembru 2024. bilo je njegovo posljednje takmičenje. Od tada, po sopstvenom priznanju, reket nije uzeo u ruke, a vrijeme posvećuje svim onim stvarima za koje u toku karijere nije imao vremena. Na primjer igra golf ili gleda uživo utakmice Real Madrida, fudbalskog kluba za koji strastveno navija.

– Nisam uzimao reket u ruke otkad sam se povukao, izgubio sam dio te borbene energije. Igram golf, ali nisam fokusiran kao ranije. Mene ne zanima da igram bez cilja. Oduvijek sam bio borac, više volim da se borim do kraja nego da lako pobjeđujem. Iako mu je bilo teško da kaže zbogom – logično, jer je tenis sport kojem je posvetio život – istakao je da se dobro prilagodio penziji.

–  Tijelo sada odmara, a ja sam konačno mirniji. Nisam loše podnio kraj karijere, za sada sam to lijepo iznio. Odrastao sam u porodici koja mi je pružala podršku, ali ne i dodatni pritisak. Kad dođu teški trenuci, ono što si naučio ranije ti pomaže da se nosiš sa tim – rekao je.

Rafino tijelo bilo je tokom karijere izmučeno povredama. Jedan od najboljih tenisera u istoriji pati od Miler-Vajsovog sindroma, hroničnog problema sa stopalom, koji ga muči još od 2005. godine:

– Više doktora mi je reklo da više nikada neću igrati. Imao sam 19 godina. Na kraju je rješenje bilo da nosim posebno prilagođene uloške i patike sa sedam milimetara dodatne podrške, prenosi Sportal. Spasili smo stopalo, ali je ostatak tela bio uništen – dodao je, prenosi Sportal.

Odgovorio je Rafa i na pitanje koji mečevi su mu ostali urezani u pamćenje:

– Finale Vimbldona 2008. protiv Federera je jedan od najtežih mečeva koje sam igrao. Poslije dva poraza u finalu, ta pobjeda mi je pokazala da mogu da osvajam i van šljake. Zatim, finale Australijan opena 2022. protiv Medvedeva… Gubio sam 0:2 u setovima, ali sam znao da ne smem da se predam. Za onih 4% šanse se isplati boriti – to je moj moto – zaključio je.