Milan Gurović o porazu Srbije: Ne može Jokić sve sam, nije bilo timski

12.09.2025. | 16:44

Poraz srpskih košarkaša na Evrobasketu i dalje je tema koja je u Srbiji posebno aktuelna.

Rana koja je nastala posle ispadanja od Finske i debakla ekipe Svetislava Pešića i dalje boli, a gotovo svakodnevno se javljaju mnoge legende srpske košarke koje daju svoje viđenje situacije.

Među njima je i Milan Gurović, bivši reprezentativac koji je bio član generacije koja je Srbiji donijela posljednja dva zlata, u Istanbulu na Evrobasketu 2001. i u Indijanapolisu 2002. na Svjetskom prvenstvu.

Gurović je u razgovoru za emisiju Zona Pres istakao da se osjetilo da nije nešto kako treba u ekipi i da atmosfera nije bila na najboljem nivou, za šta kaže da je i on imao informacije.

– Osjetio sam i sjaj i bijedu. Ovo bih uporedio sa Novim Sadom, mislim da je neka slična situacija. Mislim da je tu sigurno bila poljuljana hemija. Ne bih sada o igračima koji su, ali znam lično, dobio sam informacije da tu nije baš sjajna bila atmosfera. Podsjeća me na 2005. godinu kada su razni igrači pili kafe odvojeno. To je onako neki mali detalj koji znači dosta.

– Iz one rapsodije, gdje smo onaj pripremni period igrali fenomenalno i izjavljivao sam da mi miriše na 2001. kada smo od početnih utakmica do samog kraja prvenstva igrali bez poraza, pa me je podsjetilo na tu godinu.

Ističe Gurović da su podbacili mnogi igrači koji su morali da se istaknu kada se posebna pažnja rivala usmjerava na Nikolu Jokića.

– Turska je pokazala da su ranjivi. Protiv Finske smo možda ušli potcjenjivački, bez energije. Vidjeli smo da su nas nadskakali, pogotovu u prvom poluvremenu. Naravno, Nikola Jokić – dečko ne može da igra sam. Odbrana je bila fokusirana na njemu, jer se radi o najboljem igraču na svetu, ali jednostavno mislim da su Gudurić, Dobrić, ne znam ko je sve tu bio, morali da pogode te otvorene šuteve. To mora da se da.

Kritikovao je i selektora da je zaboravio Aleksu Avramovića na klupi, ali i to što Vanja Marinković kao najbolji šuter u ekipi nije dobio šansu.