Jeziva stvarnost grada domaćina SP: Masovne grobnice, školice smrti…

01.09.2025. | 19:18

Grad domaćin Svjetskog prvenstva u fudbalu 2026. godine suočava se s talasom misterioznih nestanaka mladih. Iza kulisa fudbalskog spektakla krije se brutalna stvarnost kartelske moći i slomljenog sistema pravde, piše u velikoj reportaži američki dnevnik Vašington Post.

Njegovi reporteri posjetili su uoči svjetskog spektakla trg u Gvadalahari, posvećen “Dječacima herojima” iz Meksičko-američkog rata, na kojem se danas svakodnevno okupljaju porodice nestalih.

Naime, meksička savezna država Halisko, čiji je glavni grad Gvadalahara, danas je epicentar najtežeg talasa nestanaka u Meksiku, zemlji koja decenijama bolkeži stope nasilnih smrti ekvivalentne onima u svjetskim ratnim zonama, prenosi Jutarnji.hr.

No, nije samo riječ o ubijenima u ratu meksičkih kartela između sebe i s policijom. Otimice su frapantne, a više od 15.700 ljudi vodi se kao nestalo samo u Gvadalahari. U zemlji, riječ je o 130.000 osoba.

Među njima je i Danijel Velasko Kariljo. Imao je 27 godina, tek rođenog sina i pokušavao je da preživi perući vjetrobrane na semaforima, piše Vašington Post. Njegova majka Karmen Lusija vidjela ga je posljednji put jedno jutro u novembru 2022. Pola sata kasnije naoružani muškarci gurnuli su ga u automobil sa zatamnjenim staklima. Od tada mu se gubi svaki trag.

Gvadalahara nosi nadimak “Silicijumska dolina Meksika”. Više od hiljadu tehnoloških kompanija, među njima Intel, Oracle i IBM, zapošljava mlade stručnjake. Grad se ponosi i stadionom u obliku vulkana, gdje će se iduće godine igrati četiri utakmice Svjetskog prvenstva.

No, iza moderne fasade skrivaju se priče o masovnim grobnicama i školama za obuku regruta, te brutalna strategija vladavine kartela Nova generacija iz Haliska (CJNG).

“Ono što se promijenilo u posljednjih 20 godina jeste teritorijalna kontrola”, objašnjava sociolog Horhe Ramirez Plasensija Vašington Postu. “Karteli više ne posluju samo za izvoz, oni upravljaju četvrtima, regrutuju mlade i koriste nestanke kao oružje.”

Nestanci su ukratko sredstvo za regrutaciju (mladi se otimaju i prisiljavaju na rad za kartel, često putem lažnih oglasa za posao), za zastrašivanje (ko se suprotstavi ili postane svjedok, nestaje) i za kontrolu teritorije (uklanjaju se “nepoželjni” ili konkurencija). Drugim riječima, nestanci nisu samo posljedica nasilja, već strategija kojom karteli održavaju paralelnu vlast nad zajednicama.

Nakon Danijelovog nestanka, glasine su njegovu majku dovele do jezivog otkrića. Mladići iz siromašnih četvrti navodno se odvode u La Eskuelitu – kamp za obuku novih kadrova. Kada su 2024. članovi grupe porodica nestalih Guerreros Buscadores upali na imanje Isagire nedaleko od Gvadalahare, otkrili su upravo takvo mjesto: napuštene prepreke za vojnu obuku, ispaljene čaure, zakopanu odjeću i ostatke ljudskih kostiju.

Našli su čak 154 para cipela. Među njima i farmerke kupljene u jeftinom lancu Beware of the Dog. Bile su iste kao one koje je Karmen kupila sinu nekoliko dana prije nestanka.

Meksičke vlasti potvrdile su da je riječ o kartelovom kampu za obuku, ali su odbile da priznaju da su se tamo događala masovna pogubljenja i da za to postoje dokazi. Za porodice, međutim, nema sumnje: to je “kamp za istrebljenje”.

U izvještaju Ujedinjenih nacija iz 2024. godine istaknuto je da u Meksiku postoje “utemeljene informacije” o sistematskim prisilnim nestancima, u koje je na ovaj ili onaj način umiješana država, bilo kroz policijske strukture koje sarađuju s kartelima, bilo kroz ignorisanje dokaza. Slučaj ranča Isagire dodatno je produbio sumnje. Gradonačelnik Teučitlana, Hose Asension Murguija Santjago, uhapšen je zbog sumnje da je pružao “logističku podršku” kartelu u zamjenu za mjesečne isplate. Trojica bivših policajaca takođe su optužena za učešće u nestancima.

Podaci pokazuju razmjere nekažnjivosti: u Halisku je tek oko jedan posto krivičnih djela 2023. završilo presudom. “To je glavni razlog zašto karteli jačaju – pravosuđe praktično ne postoji”, kaže analitičar Viktor Manuel Gonzales Vašington Postu.

Dok svijet iščekuje Svjetsko prvenstvo, meksičke vlasti nastoje da kontrolišu percepciju javnosti o događajima. Pokrenute su kampanje protiv kartelskog regrutovanja, uvedena su nova ministarstva i dronovi za otkrivanje grobnica. No, porodice nestalih uvjerene su da je riječ prije svega o kozmetičkim merama. “Vlada je zabrinuta zbog izgleda, zbog imidža. A Svetsko prvenstvo je pred vratima”, tvrdi aktivistkinja Indira Navaro, čelnica Guerreros Buscadoresa.

U praksi, potraga za nestalima uglavnom pada na leđa roditelja i rođaka. Oni sami pretražuju šume i napuštena imanja u nadi da će pronaći kosti, komad odjeće, bilo kakav trag.

Za Karmen Lusiju Kariljo, potraga traje i dalje. Na imanju gdje je otkrivena “školica smrti”, zapalila je svijeću i molila za znak. Kada se sutradan vratila njena sestričina, snimila je prizor: sve su svijeće dogorjele osim jedne. Samo Danijelova još je svijetlila. “Ne znam hoću li ikada saznati istinu”, kaže Karmen. “Ali znam da ne smijem prestati da tražim.”

U Gvadalaharu će se iduće godine sjatiti navijači iz cijelog svijeta. U sjenci stadiona i tržnih centara odvija se drama koju turisti možda nikada neće vidjeti. Grad koji će biti domaćin fudbalskih spektakala istovremeno je i grad s hiljadama neobilježenih grobova. U njemu mladi nestaju preko noći, a njihove porodice pate u tišini, pale svijeće i prkose mraku, upozorava američki dnevnik, osvrćući se i na najavu američkog predsjednika o obračunu s kartelima.

SAD je već označio šest meksičkih kartela – uključujući Kartel nove generacije iz Haliska (CJNG) – kao terorističke grupe. Pentagon je čak razmatrao upotrebu dronova ili projektila protiv njih, slično kao u borbi protiv Islamske države. Međutim, američki vojni pristup, kroz ideju Donalda Trampa o “napadima na kartele”, vjerovatno bi bio neefikasan i kontraproduktivan, jer problem nestanaka i kartelske kontrole nije samo vojno, već duboko društveno i političko pitanje, upozorava Vašington Post.