Džajić šokiran zbog smrti Milovanovića: “Nisam mogao da vjerujem”

17.09.2025. | 14:50

Iznenadna smrt Dejana Milovanovića, nekadašnjeg fudbalera Crvene zvezde, iznenadila je i potresla sve ljude u srpskom sportu

Dejan Milovanović unazad nekoliko godina igrao je Ligu veterana, a nažalost tragično je preminuo igrajući utakmicu između Zvezdare za koju je igrao i PKB. Kod rezultata 6:0 za Zvezdaru, poslije jednog gola koji je dao, spremao se da šutira iz slobodnjaka. Samo se srušio i pao…

Profesionalizam i kraj karijere

– Iznenadilo me je. Mlad je, 41. godinu. Stizale su mi poruke sinoć kada se to desilo. Bio sam van sebe. Nisam mogao da vjerujem – rekao je Za Kurir Dragan Džajić i nastavio:

– Njegov otac Đorđe preminuo je pod gotovo istim okolnostima. Igrajući mali fudbal.

Dragan Džajić istakao je da bivši fudbaleri moraju prije svega da vode brigu o sopstvenom zdravlju, poslije završetka karijere.

– Prave se velike greške, kada igrači poslije profesionalnog fudbala završe karijeru. Počinju redovno da igraju mali fudbal, a gotovo da nemaju treninge. Pitanje je koliko se kontrolišu, koliku redovno idu kod ljekara… A, dok su profesionalci to je sasvim drugačije. Ne znam da li je genetski, da li je bio nespreman… U fudbalu su veliki trzaji, napori, lopta te vuče… U glavi misliš da možeš, ali nije tako… Ljekari to bolje znaju. Ne želim da pametujem, samo mi je mnogo žao poslije ovoga što se desilo sa Dejanom, pa pokušavam da upozorim – naglašava Džajić.

Član čuvene generacije 84` 

Dragan Džajić je poslije 2000. godine veliku pažnju poklanjao Omladinskoj školi Crvene zvezde, pa je svake sezone određeni broj klinaca dobijao šansu u prvom timu. Jedan od njih bio je i Dejan Milovanović.

– Sjećam se toga. Milovanovićeva generacija 84. godište u kojoj su bili Boško Janković, Dušan Basta, Marko Perović i Dragan Mrđa potpisali su profesionalne ugovore. Prije njih u prvi tim su prekomandovani i oni malo stariji Nenad Kovačević, Vladimir Dišljenković, Aleksandar Luković, Vladimir Tintor, Slavoljub Đorđević, Vladimir Stojković… Bio je to ozbiljan projekat mlade i talentovane Zvezdine djece. A, Dejan je bio kapiten – prisjeća se Džajić.

Sa sjetom je Dragan Džajić pričao o Dejanu Milovanoviću.

– Znam ga… Bio je igrač za velika dijela. Mogao je mnogo da trči, izuzetno je bio građen, imao strašan i razoran šut… Mogao je da napravi još bolju karijeru, nego što je imao. Nisu bili njegov domet Zvezda, Lans i dvije utakmice u reprezentaciji… Mogao je mnogo više. Nevjerovatno je ovo, što mu se desilo. Život je bio pred njim. Žao mi je. Mnogo.

Đoka Bomba miran i povučen 

Govorio je predsjednik FSS i o Dejanovom ocu Đorđu Milovanoviću, čuvenom “Đoki Bombi” koji je taj nadimak dobio zbog jakog udarca, sa kojim je i igrao.

– Pamtim Deksu, ali i njegovog oca Đorđa. Sećam se i kada je sa ocem došao u Zvezdu. Bio je dobar i miran momak. Nikada nije pravio probleme. Nikada nije tražio bilo šta, reagovao na nešto… Momak za primjer. Nijedan trener nije imao problema sa njim. Isti takav bio je i njegov otac. Još ćutljiviji i mirniji od Dekse. Đorđe nikada nije mnogo pričao, a svoj posao na terenu odrađivao je profesionalno. Kako Dejan da bude drugačiji, kad ga je Đorđe vaspitao. Stvarno, jedna porodica na mjestu. Žao mi je što su nas obojica prerano napustili – završio je Dragan Džajić