Dejan o najtežem razgovoru Siniše sa prijateljem koji ga je izdao: Pucao je Mihi u sliku

10.03.2026. | 10:30

Siniša Mihajlović – svjetski, a naš. Navršilo se tri godine i tri meseca od smrti jednog od najboljih fudbalera s ovih prostora i cenjenog trenera.

Tuga još ne jenjava, a s ciljem da se svakoga dana setimo i nikad ne zaboravimo lik i djelo čoveka koji je u velikoj meri zadužio Crvenu zvezdu, Vojvodinu, rodno Borovo, Srbiju, Jugoslaviju, Italiju, Sportal je snimio serijal “Svi životi Siniše Mihajlovića” u kojem su mnogi govorili s puno emocija.

Suze i smijeh – spojio je Dejan Stanković dok je više od sat vremena pod svijetlima Sportala u tami pozornice Akademije 28 govorio o Mihi. Siniša mu je prvo bio idol – skupljao je lopte toj generaciji iz Barija, potom saigrač u reprezentaciji Jugoslavije, Laciju i Interu, a nadasve najbolji prijatelj i kum.

“Skupljao sam lopte generaciji iz Barija, Miha je bio poseban”

– Skupljao sam lopte generaciji iz Barija, gdje je bio i Mihajlović. Skupljajući lopte njima to je uticalo na mene iz više razloga, kao prvo gledao sam idole na pet metara od njih, gledao sam njihova zagrijavanja, njihove teške momente, njihove lepe momente, učio kako se pobjeđuje, kako se bude još jači poslije kiksa, učio sam šta je Zvezda i šta sve treba da učiniš da bi bi najbolji, a ta Zvezda je bila najbolja na svijetu te 1991 – istakao je Stanković.

Prisjetio se Sinišinog dolaska na Marakanu.

– Siniša je došao na zimu u Zvezdu, on se priključio toj generaciji Zvezde u pravom momentu. Taj njegov trk, taj njegov prodor, slobodnjak, to je falilo Zvezdi na putu do Barija. On je držao cijelu lijevu stranu, a pogotovo prekidi – to je nešto u čemu je bio maestralan – naglasio je Stanković.

“Stajao sam mirno kad me je prvi put pozvao telefonom”

Za njega ime i veličina Siniše Mihajlovića uvijek su bili posebni.

– A kad me je prvi put nazvao telefonom, to je posebna priča. Kad priča telefonom, kad zove nekog, on je uvijek imao običaj da kaže “Dobar dan, Siniša Mihajlović ovdje”. Onako, zvanično. Ali to kad on izgovori, to ima ozbiljnu težinu. Pa sjećam se kad je mene pozvao prvi put, onda kad se pojavila priča o prelasku u Lacio, kad sam čuo to “Dobar dan, Siniša Mihajlović ovdje” samo sam ustao i u stavu mirno slušao i razgovarao – prisjetio se Stanković.

Otkrio je anegdotu kada prvi put bio u kući kod Siniše.

– Sjećam se prve večere kod njega, s nama je bio Đankarlo Fizikela, u tom momentu jedan od top 5 vozača Formule 1. Tu je bio i Luka Markeđani, kapiten Lacija. Pa tada sam prvi put probao ostrige, zamalo nisam pao u nesvijest (osmijeh)… Kaže Siniša “Mali, hoćeš da ti spremim ostrige”. Rekoh “Ajde”, mada mi nije bilo do toga, ja tek došao iz Srbije, sa roštilja, sa miješanog mesa i sa pasulja, pa sad ajd da probam ostrige – rekao je Stanković.

Kao što je i sam isticao, Siniša Mihajlović je preživio dva rata. Iako oba puta nije bio prisutan u domovini, trpio je nepravdu i brinuo je za najmilije u njoj.

NATO agresija bila je 1999, a početkom 90-tih rat na prostoru bivše Jugoslavije, ratna razaranja rodnog Borova. Patio je Miha, mada to nije pokazivao na utakmicama, a baš u periodu barija i Tokija ratni vihor u Slavoniji bio je najžešći – roditelji i brat bili su mu na svakodnevnom udaru Hrvata.

– Još dok javnost nije znala, Siniša je meni pričao o pucnju u sliku rodne kuće. Mnogo toga sam znao i čuo, možda nešto i zaboravio u međuvremenu, ali znam koliko mu je bilo teško sve to. Mihu je stalno kopkalo to što mu je prijatelj iz djetinjstva, iz komšiluka, upao u kuću i pucao u njegovu sliku, svašta nešto još radio. Nije to mogao da shvati. Da li je to on uradio kako bi zaplašio roditelje da napuste kuću i Borovo, da li je uradio kako bi se dokazao svojim Hrvatima, da li je uradio to iz hira i mržnje, ništa mu nije bilo jasno. I onda se desio njihov susret u Zagrebu poslije rata, one 1999. godine kad su igrali Hrvatska i Jugoslavija. Bio je to susret u hotelu, on je došao da se vidi s Mihom, pa sjećam se sjedili smo skupa, njih dvojica su razgovarali preko ramena, okrenuti jedan drugom leđima, bilo je tenzije – ispričao je Stanković.