Izbori u SDS kao politički događaj godine

Nakon još jednog teškog poraza, ovoga puta na Opštim oktobarskim izborima 2018. slabosti najsnažnije opozicione partije u Republici Srpskoj – SDS, još jednom su se iskazale u svom punom kapacitetu.

Međutim, teškom udaracu koji je ova stranka doživjela, nije toliko kumovala sama snaga protivnika u vidu SNSD u koju svakako ne treba sumnjati, koliko katastrofalna unutarstranačka organizacija ali i nepostojanje zajedničkog interesa unutar samog Saveza za pobjedu – političkog bloka kojem je SDS pripadao.

Zahvaljujući lokal – privatizaciji stranke, nelojalnosti, otvorenom spletkarenju od strane ”savezničkih” partija u pojedinim lokalnim zajednicama poput PDP u Tesliću te greškama koje su pravljene tokom predizborne kapanje, SDS su dovele na najniže grane od njenog osnivanja devedesetih godina.

Novi list u stranačkoj hronologiji trebao bi da bude ispisan u junu za kada su zakazani unutarstranački izbori. Međutim, postavlja se pitanje ko bi u trenutku kada popularnost SDS rapidno opada, stranka se osipa a infrastruktura iznutra urušava, bio taj ko bi mogao reanimirati dugogodišnjeg političkog bolesnika.

Mirko Šarović

Uvijek hladan, umjeren i proračunat, trenutni ministar za spoljnu trgovinu i ekonomske odnose u tehničkom mandatu, bivši član Predsjedništva BiH i predsjednik Republike Srpske, neko je ko od pomenutog trojca zasigurno ima najviše političkog iskustva – na političkoj sceni je još od ratnog perioda devedesetih.

Pokazao se kao izuzetno sposoban političar i ne uživa slučajno veliko poštovanje unutar stranke a uz to, dopadljiv je i širokim narodnim masama. Činjenica je da bi Šarović zasigurno konsolidovao stranku ali treba imati na umu da je on kandidat koji se nalazi na zalasku političke karijere. Imajući u vidu da naša politička scena, a naročito mlađa populacija i apstinenti žude za političkim osvježenjem, jasno je zašto Šarović u ovom trenutku ipak ne bi bio najbolji izbor.

Vukota Govedarica

Trenutni predsjednik stranke u političke vode uplovio je 2004. kao odbornik SO Gacko, a dvije godine kasnije izabran je za poslanika u NSRS. Kao kandidat za predsjednika RS, na oktobarskim izborima, izgubio je od Željke Cvijanović nakon čega je unutar stranke napravio djelimičnu čistku isključivši Obrena Petrovića ali ne i ostale stranačke neposlušnike.
Zbog čega je dio njih Govedarica ostavio u stranci, ostaje zagonetka, ali je činjenica da nije ispunio predizborno stranačko obećanje da će u slučaju poraza mandat staviti na raspolaganje stranci.

Obzirom da je na političkoj sceni za dugih petnaest godina nije napravio značajniji rezultat, to je još jedan od argumenata koji Govedarici ne idu u prilog.

Milan Miličević

Uvijek odmjeren i kao model modernog evropskog političara, načelnik opštine Teslić i predsjednik Glavnog odbora stranke možda je i najbolji izbor za novog predsjednika SDS. Miličević je u dva navrata, 2012. i 2016. ubjedljivo je porazio kandidate SNSD za načelnika opštine, a preživio je u martu i referendum o opozivu nasuprot strašnim pritiscima i podmetanjima kako lokalnih tajkuna tako i samog SNSD -državnog vrha u liku Željke Cvijanović i Dragana Bogdanića, inače Teslićana.

Miličević se uspješno izborio sa ”preletačima” a neposredno prije održavanja referenduma o opozivu, isključivši ih iz stranke, obračunao se sa nekoliko odbornika i dugogodišnjih članova koji su potajno radili protiv njega a za interese SNSD. Ono što je sigurno jeste da bi njegov izbor vjerovatno bio prava noćna mora i za sam SNSD koji uprkos snažnom uporištu u Tesliću nikada nije uspio da ga porazi.

Upravo zbog toga ove unutarstranačke izbore treba posmatrati kao politički događaj godine jer će on odrediti stabilnost novih temelja najsnažnije opozicione partije u RS.

Sam SDS se trenutno nalazi na prekretnici. Stranci su prijeko potrebne novine. Neophodna su nova lica, što hitnija promjena statuta, potpuno drugačiji politički i medijski pristup ali i što je najvažnije, zakašnjelo dovršavanje transformacije SDS-a iz narodnog pokreta u modernu i profesionalnu političku partiju te njegovo uvođenje u moderne političke tokove. Ono što je sigurno, jeste da pravo na kiks, ovoga puta, u SDS-u ne postoji.

 

Autor: Darko Kuzmanović (politikolog), a tekst preuzet sa SrpskaInfo portala

 



 

Ostavite komentar: