Hag uništio ključni dokaz za “Markale”

30.01.2019. | 11:35

Advokat Branko Lukić tvrdi da su u Haškom tribunalu planski oštećeni materijali koji idu u prilog srpskim optuženicima. Tokom suđenja Karadžiću i Mladiću polomljeni stabilizatori sa projektila ispaljenih na sarajevsku pijacu.

Ostaci mina – jedina dva materijalna dokaza zločina na “Markalama 1 i 2” uništena su u Haškom tribunalu! U depou sekretarijata, gdje su čuvani, polomljeni su stabilizatori na repovima projektila za koje je tužilaštvo tvrdilo da su ispaljeni sa srpskih položaja. Mine su, tako, trajno oštećene i izgubile su karakter dokaza, i to baš u vrijeme kada je odbrana trebalo da ih iskoristi za obaranje teze da su Srbi krivi za ove zločine.

Ovaj slučaj, uz uništavanje dokaza o trgovini ljudskim organima u “žutoj kući”, svjedoči o planskom uništavanju svih materijalnih tragova u Haškom tribunalu koji nisu išli u korist tužilaštvu Tribunala, ali i zagovornicima teze o srpskoj odgovornosti za zločine. Srbi su tako izgubili mogućnost da dokažu da su bili žrtve trgovine organima i surovog ubijanja.

Branilac generala Ratka Mladića Branko Lukić, za “Novosti“, kaže da je jedan rep mine sa Markala uništen tokom suđenja Karadžiću, a drugi tokom Mladićevog procesa:

– U Hag su donijeta dva repa mina kao dokazi zločina na Markalama. Jedan je navodno pao 1994, a drugi 1995. godine. Na njima su deformacije od eksplozije, na osnovu kojih se može dokazati odakle su ispaljeni, i one se ne mogu nikako pomjeriti, osim ako se stabilizator silom slomi specijalnim ključem. Takođe, ti donijeti repovi razlikovali su se od onih slikanih u kraterima na Markalama. Kad su u tužilaštvu shvatili da nisu dobro manipulisali dokazima i da im naučnim analizama obaramo tezu da su Srbi ispalili mine i dokazujemo prevaru sa Markalama, oni su ih pokvarili.

Lukić kaže da su vještaci Zorica Subotić i Mile Poparić na početku suđenja Karadžiću vidjeli te stabilizatore koji su bili statični:

– Međutim kad su im u Hagu donijeli da ih vještače, jedan je bio slomljen i zarotiran, što znači neupotrebljiv. Ljudi su ostali u šoku, a Marko Sladojević, Karadžićev pravni savjetnik, samo što u nesvest nije pao. Nije vjerovao da je jedan od ključnih dokaza uništen u sudu. Tražili su istragu, šta se desilo, ali su ih i predsjednik suda i veće i sekretar ignorisali.

Lukić priča da je drugi sačuvani rep mine donesen kao dokaz na suđenje Mladiću:

– Sudija Fluge ga uzme, stavi olovku u rupu na repu i kaže: “Pa i ovaj se stabilizator okreće”. Nismo mogli da vjerujemo šta se dešava. Nastao je haos u tribunalu. Čak me i stražar na ulaznim vratima pitao šta se to desilo i hoće li neko zbog toga ići u zatvor. Pisali smo žalbe, tražili istragu, ali niko nije reagovao. Zaštitili su ljude koji su uništili dokaze. U normalnom sudu bi naredbodavci i izvršitelji bili osuđeni.

Mladićev branilac navodi da haški tužioci, sudije, ljudi iz uprave suda ne mogu ni za šta da odgovaraju, a rade šta hoće.

– To što su dokazi bačeni nikoga tamo ne interesuje, niti im pada na pamet da se time bave – kaže nam Lukić. – Oni tako funkcionišu. Tužilaštvo i sekretarijat suda su jedna mašinerija. Kriju dokaze, lažu, uništavaju i niko za to neće odgovarati.

Lukić konstatuje da tužilaštvo kontroliše 95 odsto dokaza i biraju da obelodane samo one koji im odgovaraju:

– Na taj način kontrolišu sve postupke. Dokaze koji optužuju saveznike NATO oni unište. Ako to ne urade onda te zločince svesno optuže za ono za šta nisu krivi, a ne za ono za šta su krivi. Zato nije ni čudo što su Naser Orić i Ramuš Haradinaj oslobođeni.

Kolike su razmere manipulacija dokaznim materijalom, na štetu Srba, svedoči i branilac Radovana Karadžića Goran Petronijević. On kaže, za “Novosti“, da je tužilaštvo krilo od odbrane dokaze iako je obavezno da obelodani sve, naročito one oslobađajuće:

– Od 200 slučajeva, u više od 170 smo prijavili skrivanje dokaza. Vijeće je u 98 odsto konstatovalo da smo u pravu i zbog toga opomenulo tužilaštvo. Ali oni nam dokaz objelodane tek kad prođe svedok ili kad se ta faza završi i mi ne možemo da ga koristimo. Tonu dokaza su falsifikovali. Sigurno 90 odsto zapisnika sa uviđaja istražitelja iz sarajevskog centra je lažirano.

DVA NAPADA, STOTINU MRTVIH

Masakri na Markalama među najtežim su zločinima počinjenim u bosanskom ratu. Riječ je o dva odvojena napada na sarajevsku pijacu u kojima je ukupno život izgubilo više od stotinu civila. Prvi napad se dogodio 5. februara 1994. godine, kada je poginulo 68, a ranjeno 144 građana. Napad je ponovljen godinu i po kasnije, kada je ubijeno 37, a povrijeđeno 90 civila. Haške presude za ove zločine okrivile su Vojsku Republike Srpske, iako je nekoliko nezavisnih timova istražitelja ukazivalo da ne postoje dokazi da su projektili ispaljeni sa srpskih položaja.

KARLA POKAZALA NA BRAMERCA

– Karla del Ponte je 2011. godine rekla da ona zna ko je u Hagu uništio dokaze vezane za zločin trgovine ljudskim organima, ali da ne može da kaže, jer više nije u Tribunalu. Novinarima je poručila da to pitaju Serža Bramerca. Ništa više tu ne treba da se doda.

Ovako za “Novosti” skandal oko uništavanja dokaza u Hagu komentariše advokat Branislav Tapušković, navodeći da je tužilaštvo krilo od odbrana srpskih optuženika sve dokaze koji su bili u njihovu korist:

– Mi nikada nismo dobili sve dokaze, niti smo saznali šta sve imaju, iako su bili obavezni da nam ih dostave.

ŠEŠELj: NESTALO PRSTENjE IZ SREBRENICE

Lider SRS Vojislav Šešelj za “Novosti”, tvrdi da je u Hagu uništena masa artefakata nađenih u masovnim grobnicama kod Srebrenice.

– Artefakti su sve stvari nađene u grobnici, recimo prsten, dugme, bilo šta. Njih su strani eksperti uz svoje izveštaje doneli u haško tužilaštvo. Međutim, većina toga je nestala, kako naši veštaci ne bi mogli proveriti njihove nameštene izveštaje. To je ustanovio ekspert Dušan Dunjić. On je ubijen u hotelu u Hagu, večeri uoči svjedočenja u postupku protiv generala Ratka Mladića, jer bi iznošenjem podataka koje je imao srušio ceo proces.