Zafranović o prijetnjama: Objavili su moju adresu u Zagrebu i nacrtali metu

02.11.2026. | 12:45 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Reditelj Lordan Zafranović govorio je o svom novom filmu „Zlatni rez ‘42: Djeca Kozare“, ali i o višedecenijskoj borbi da kroz filmsku umjetnost prikaže stradanje i zločine počinjene tokom Drugog svjetskog rata.

Film, koji traje više od četiri sata, donosi potresnu priču o stradanju djece u logoru Jasenovac i predstavlja rediteljev lični apel protiv zaborava.

Međutim, rad na ovom projektu i njegovi stavovi, kako navodi, ponovo su ga izložili pritiscima i prijetnjama.

„Objavili su moju adresu u Zagrebu i stavili metu na vrata“

Govoreći o neprijateljskoj atmosferi u Hrvatskoj i napadima koji su uslijedili nakon što se saznalo da radi na novom filmu, Zafranović je otkrio detalje prijetnji.

– Objavili su moju tačnu adresu u Zagrebu i nacrtali metu na mojim vratima. Sada je postalo opasno uopšte se pojaviti u mojoj rodnoj zemlji. Ne razumijem šta to znači u jednoj takozvanoj evropskoj demokratiji, stavljati metu na vrata umjetniku da bi ga neko ubio – rekao je Zafranović.

Reditelj navodi da je scenario sa Arsenom Diklićem počeo da razvija još krajem osamdesetih godina, ali u Hrvatskoj nije naišao na razumijevanje, dok je u Srbiji projekat odobren tek iz četvrtog pokušaja.

Progon devedesetih i stradanje porodice

Zafranović se prisjetio i teških godina emigracije tokom devedesetih, kada je zbog filma „Testament L. Z.“ u vrijeme vlasti Franje Tuđmana proglašen državnim neprijateljem.

„Sve novine, s predsjednikom Tuđmanom na čelu, proglasile su me za izdajnika hrvatskog naroda. To je toliko van pameti i idiotski da ne mogu da shvatim kako to iko može da izgovori za stvaraoca koji se bavi temama suštinskim za opstanak tog istog naroda“, rekao je.

Zbog takvog tretmana posljedice je trpjela i njegova porodica. Komšije su njegovim roditeljima razbijale prozore na kući u kojoj su živjeli izolovani, dok su njegovom sinu stvarani problemi prilikom upisa na Likovnu akademiju u Zagrebu.

Reditelj se osvrnuo i na tadašnji odnos društva prema ratnim akterima.

– Praljak, koji je na kraju popio otrov, bio je proglašen za anđela rata, a ja sam bio đavo rata – rekao je Zafranović.

„Posramio sam se što pripadam ljudskoj vrsti“

Govoreći o počecima istraživanja zločina u Jasenovcu tokom rada na dokumentarnom filmu „Krv i pepeo Jasenovca“ sedamdesetih godina, Zafranović je istakao koliko ga je to iskustvo duboko potreslo.

– Tu sam s jednom velikom grupom istraživača došao do nekih monstruoznih stvari. Nisam mogao da vjerujem da je to napravilo ljudsko biće, neko ko liči na mene. Malo sam se posramio što uopšte pripadam vrsti koja živi na zemaljskoj kugli – rekao je.

„Zaboravljaju da u Evropi ne postoji film koji ne finansira država“

Zafranović se osvrnuo i na kritike pojedinih kolega i prijatelja koji su mu zamjerili što je novi film finansirala Srbija.

– Zaboravljaju da u Evropi ne postoji film koji ne finansira država. Zaboravili su da u Hrvatskoj HDZ finansira sve njihove filmove. Film je izuzetno skupa umjetnost i neko mora da ga plati. Kad je Mikelanđelo klesao svoja remek-djela, platila ih je porodica Mediči ili Crkva. Novac se zaboravi, a djelo ostaje za generacije – rekao je.

„Nigdje na mapama logora smrti nema Jasenovca“

Posebno gorak utisak na autora ostavilo je odbijanje vodećih evropskih filmskih festivala da uvrste njegov film u program.

– Nigdje na mapama logora smrti nema Jasenovca. To je zastrašujuće. U Berlinu nisu htjeli ni da pogledaju film, uz opasku da je Srbija mala Rusija. U Češkoj su mi rekli da milion njihovih građana ljetuje na Jadranu i pitali kako da prikažu takav film, rekavši da oni na festivalu puštaju melodrame, a ne tako okrutne priče. Riječ je o potpunom nedostatku empatije prema žrtvama Jasenovca od strane Evrope – rekao je Zafranović.

„Ja sam sakupljač energije“

Govoreći o svom rediteljskom postupku i saradnji sa velikim književnicima poput Danila Kiša, Mirka Kovača i Filipa Davida, Zafranović je objasnio kako nastaje snaga njegovih filmskih kadrova.

– Ja sam sakupljač energije. Sve što pisac, glumci, snimatelji i rekviziteri unesu u rad, ja nastojim da sabijem u filmski kadar da se ne raspe. Ta energija se nepogrešivo vraća gledaocu. Zato postoje filmovi koji vas ostave potpuno hladnim i oni koji vas duboko potresu – objasnio je.

„Zlo mora da prestane“

Na kraju je uputio apel protiv mržnje i podjela, naglašavajući da je njegov film opomena budućim generacijama.

– Ova naša dosadašnja civilizacija je civilizacija zla. To su hiljade godina ratova, pljački i ubijanja. Zlo mora da prestane. Moramo da počnemo da gradimo, da razgovaramo i da tražimo ono dobro u ljudima. Ovaj film je moj mali kamenčić i opomena svima: nemojte ovo više raditi, ovo je zlo, ovo nije ljudski – poručio je Zafranović, prenosi Informer.