Vrh ledenog brijega: Afera skupocjeni satovi – samo jedna u nizu vezanih za Đukanovića

26.11.2025. | 15:41

Afera sa skupocjenim satovima koje je bivši crnogorski predsjednik Milo Đukanović utajio Agenciji za suzbijanje korupcije (ASK), samo je jedna u nizu koje prate jednog od političara sa najdužim stažom u vlasti od preko tri decenije, prenio je Tanjug.

Ipak, neprijavljivanje svoje luksuzne kolekcije satova samo je vrh ledenog brijega u konglomeratu afera koje su pratile bivšeg, a sada počasnog predsjednika DPS-a.

Još 90-ih godina prošlog vijeka, u vrijeme ratnih blokada i sankcija, u više međunarodnih izvještaja pojavile su se optužbe da je Crna Gora bila tranzitna ruta za šverc cigareta, a da su u mrežu bili uključeni visoki funkcioneri.

Italijansko tužilaštvo iz Napulja početkom 2000-ih vodilo je istragu u kojoj se Đukanović pominjao, ali je sud u Napulju 2003. odbacio zahtjev za postupak protiv njega zbog imuniteta i nedostatka osnova za krivično gonjenje.

Ipak, politička sjenka ovog slučaja kroz godine je ostala jedna od najtežih.

Bivši biznismen i nekadašnji blizak saradnik vlasti Duško Knežević objavio je snijemke, dokumente i izjave u kojima tvrdi da je finansirao DPS kampanje, uključujući i famoznu scenu uručenja „koverte“ sa novcem.

Tokom narednih godina otvoreno je više predmeta, a istrage o bankarskim malverzacijama u okviru Atlas grupe, gdje Knežević tvrdi da su političke strukture bile uključene u pogodovanje i prikrivanje finansijskih tokova.

Poznat je i predmet u kojem je Knežević javno optužio Đukanovića da je početni kapital stekao nezakonito, što Đukanović odbacuje kao konstrukciju.

Tu je i priča o luksuznom objektu za koji Knežević tvrdi da ima veze sa Đukanovićem, što ovaj negira. Predmet je i dalje u fazi provjera dokumenata i vlasničkih veza. U akciji SDT-a zbog ove afere uhapšen je Vladan Ivanović.

Nakon gubitka vlasti, akcenat istraga pomjera se na prijavljivanje imovine, uključujući i kontroverze oko porijekla pojedinih vrijednih predmeta.

Prema navodima iz aktuelnih medijskih izvještaja i zapisnika provjera, u toku su provjere luksuznih ručnih satova koji se dovode u vezu sa imovinom bivšeg predsjednika. Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) nedavno je utvrdila da je Đukanović prekršio zakon zbog neprijavljivanja luksuznih satova i navode da će razgovarati sa nadležnim tužilaštvom o tom slučaju.

Podgorički portal Borba podsjeća i na aferu Telekom, koja izbija kada su američke institucije otkrile da je tokom privatizacije crnogorskog Telekoma navodno isplaćena višemilionska provizija nepoznatim licima povezanim s političkim strukturama.

Iako domaće institucije ime Đukanovića nisu direktno tretirale kao predmet istrage, međunarodni izvještaji često su ga navodili u kontekstu političkog uticaja na privatizacione procese.

Tu je, naravno, i afera Limenka. Jedna od najzvučnijih afera iz Đukanovićeve ere, u kojoj je država isplatila 10 miliona evra kompaniji čiji je suvlasnik brat Mila Đukanovića. Spor se odnosio na neizgrađeni objekat Uprave policije.

Kritičari tvrde da je država pretrpjela ogromnu štetu zbog loših i namjerno neregularnih odluka, dok je bivša vlast insistirala da je sve urađeno po zakonu. Do danas nije utvrđena politička ni krivična odgovornost.

Ubistvo glavnog urednika podgoričkog Dana Duška Jovanovića — nerazjašnjeno je pitanje koje prati Đukanovićevu epohu. Riječ je o najmračnijem događaju tranzicione Crne Gore.

Pod vlašću DPS-a, posebno tokom 2000-ih i 2010-ih, u Crnoj Gori su se formirale dvije najveće kriminalne organizacije u modernoj istoriji države: škaljarski i kavački klan.

Prema brojnim međunarodnim bezbjednosnim izvještajima i analizama, ova dva klana izrasla su u jedne od najopasnijih narko-struktura u Evropi, čije su aktivnosti uključivale šverc, obračune, korupciju i međunarodne mreže.

U posljednje tri godine otvoreni su predmeti koji se odnose na više visokih pravosudnih funkcionera — sudija, tužilaca i službenika — za koje se u optužnicama navodi da su bili članovi ili saradnici jedne od najvećih crnogorskih OKG.

Ovi podaci dodatno su pojačali teze da su kriminalni klanovi rasli pod zaštitom dijela državnog aparata, a kritičari političkog rukovodstva tog vremena tvrde da je takvo okruženje bilo moguće samo uz tolerisanje ili ignorisanje sa vrha vlasti.

Nijedan od tih predmeta ne tereti direktno Đukanovića, ali se u javnosti već godinama vodi debata o stepenu odgovornosti predsjednika države i DPS struktura za kreiranje ambijenta u kojem su kriminalne mreže procvale.

Stoga, kako se može vidjeti, od šverca iz devedesetih, preko bankarskih skandala i partijskih zapošljavanja, pa sve do luksuznih satova pod lupom — slučajevi vezani za Mila Đukanovića predstavljaju hronologiju političkih i finansijskih kontroverzi bez presedana u regionu.

I dok se brojni postupci i dalje vode, a mnogi će tek dobiti epilog, jedno je jasno: ime Mila Đukanovića ostaje sinonim za najdužu i najkontroverzniju političku karijeru Crne Gore, konstatuje Borba.