Ubijen u krvavom piru monstruma iz Mladenovca: Porodica Dalibora se budi sa neizdrživim bolom

06.09.2023. | 07:59

Slike se nižu čim zatvorim oči. I dalje čujem jauk majke kada zagrli krst i zove ga “Sine, dođi!” ovako započinje svoju potresnu ispovijest Suzana Todorović, sestra Dalibora Todorovića (24) mladića koji je prije tačno 4 mjeseca ubijen u krvavom piru Uroša Blažića, dok je sjedio u dvorištu škole sa svojim prijateljima.

Sestra mladića koji je ni kriv ni dužan ubijen u Duboni kod Mladenovca, kaže za Blic da je četiri mjeseca predugačak period, noći su neprospavane, a nedostajanje boli.

“Ništa se nije vratilo u normalu, ništa nije kao prije, već je samo gore i gore. Patnja za mojim bratim i porodicom koja je bila puna smijeha, šale, ljubavi, topline i roditeljima mojim starim kakvi su nekada bili sve mi fali, sve mi nedostaje… Svoju bol stavljam na papir i ako suze kvase slova, kada sam noću sama otvorim dušu kada je mrak i tišina, kad me obuzmu uspomene naše i tako sačekam jutro i svjetlost zore. Ne mogu da objasnim kako mi je, ali osjećam da je sve gore…Jer slike se nižu čim zatvorim oči i dalje čujem majčin jauk kad zagrli krst i zove ga: “Sine dođi”, priča Suzana, sestra Dalibora Todorovića.

Kako dalje priča Suzana, posljednja četiri mjeseca dok gleda u svoje roditelje vidi kroz kakvu patnju prolaze.

“To su potresne scene koje ljude koji se tu zateknu dovodi do suza. Otac mi je jedna jaka i stabilna ličnost, kada bi trebalo da ga uporedim bio bi tvrđava dok ne vidiš šta je u njemu ne možeš da znaš kako je, ali koliku bol nosi u sebi ja to vidim znam i osjećam, pati, ali unutar sebe. Zbog majke mora da se drži jer on stub oslonac, tako dobru dušu ima i ogromno srce i baš zbog toga ovo nije zaslužio. Tu je i za mene kao i ja za njih oboje.. I dalje puno svijeća ima, kao da se ljudi po cijeli dan smijenjuju samo na grobu kod Dače”, priča Suzana.

“On je bio dijete sela”

Dalibor bi 1. jula napunio 25 godina, ali njegov mladi život, pun planova za budućnost, je prekinut tog kobnog 4. maja. Njegova sestra o njemu priča kao uvijek veselom, posebnom i mladiću punom ljubavi. O njemu tako pričaju i mještani sela – svako ko je upoznao Dalibora o njemu ima da kaže samo riječi pune topline i ljubavi.

“Jedna žena mi je ostala u sjećanju kada je prišla krstu, zagrlila je i pogledala u majku i oca i rekla: “On nije bio samo vaše dijete, on je bio dijete sela”. To mi je tako ostalo urezano i drago kad čujem, jer se time pokazuje koliko je zaista bio divan. Puno podrške i utjehe smo dobili preko poruku od ljudi koje ne znamo, od ljudi koji imaju dušu iako neki nisu naše vjere, nisu iz naše zemlje, važno je da su ljudi i svakome hvala, ali je jedina on utjeha nama… A ja ću i dalje pisati o njemu jer je on ostavio veliki trag, takav je bio moj mlađi brat, iako nije tu sa nama ja ga i dalje volim kao da je tu. Ne priznajem sebi da ga više nema, samo trenutno nije tu, ali bolna je uspomena”, ispričala je Suzana.

Kako nam je ispričala Suzana, ona i njena majka svoju bol iskazuju na papiru – pišući pjesme i poruke upućene njihovom Daliboru. Suzana je redakciji  Blica slala pjesme posvećene njenom bratu.

“Da makar na trenutak osjeti majka zagrljaj tvoj”

Nakon četiri mjeseca od masakra oglasila se i Danijela, majka ubijenog mladića.

Sine moj, teško je biti majka bez sina voljenog, anđele moj. Danas je četiri mjeseca kako mi te uzeše. Je l moguće da te odnese jedna mračna noć, ne mogu da se pomirim sa tim da mi više nećeš doći. Uz miris tamjana i plamen svijeće suze će liti i Boga moliti i pitati zašto on, a ne ja, kao da sam prokleta.

Dragi moj mjesto ti je svuda samo nije tu, volio si život, divio se životu. U svakom dijelu kuće stvaram tvoj lik, ne mogu ni da zamislim kako ću da živim sa tim, da tvoje slike samo stvaram. Ulazim ti često u sobu, a nemam s’ kim ni da razgovaram. Dođi, dođi anđele moj, da makar na trenutak osjeti majka zagrljaj tvoj, Dačo srećo majkina, dušo moja neprežaljena – napisala je majka Dalibora Todorovića.

Suzanina pjesma za brata

“Ti si dio slagalice naše”

Hej noći, što si tako kratka?

Noći s tobom provodim i nisi baš slatka.

Sjećanja me stižu i slike se nižu

Iz djetinjstva glas ti čujem da si tako blizu..

Pustila bih da mogu da odeš od mene, ali srce ne da te,

još si dio mene.

Uspomene stare sve mi život vraća,

nema ništa ljepše nego kad su s tobom braća..

Ti si dio srca mog

Ostani kraj mene tu, tu je tebi dom

Ne idi daleko neću sama moći,

Da preguram sama ove teške noći..

Osjećam da čujem korake,

Zvuk auta i tvoj osmijeh kroz prozor..

Otvaram vrata na kojima sam jednog dana,

trebala da zagrlim našeg starog svata, moga brata.

Kad od jednom počinju oči da me peku,

niz lice suze kreću.

To su samo osjećanja koja kroz mene teku,

Osjećaji moji stali su onog trena,

Kada je od tebe ostala samo uspomena.

Uspomena ima još iz ranih dana,

Sve to čuva sestra tvoja i kroz glavu prelista ih svakog dana.

Vječno će u meni goreti plamen našeg djetinjstva,

Vječno ću grliti uspomene naše.

Zauvijek ću te voljeti jer si ti dio slagalice i porodice naše.

Jedan dio, a tako mnogo

Jedan dio, a toliko prazno

Al te ruke čekaju da te zagrle, baš onako snažno.

Krvavi pir Uroša Blažića

Podsjetimo, u 4. maja Uroš Blažić je prvo otišao do susjednog sela Malo Orašje i tamo je ubio pet osoba. On je, kako se sumnja, iz automatske puške i pištolja ubio Marka M. (18), Aleksandra M. (18), N.M. (15), Lazara M. (20), Nemanju S. (21) i Petra M. (20) koji je kasnije podlegao povredama.

Zatim se uputio ka Duboni gdje je ubio još tri osobe. U Duboni je u školskom dvorištu sjedilo društvo, među kojima su žrtve krvavog pira – policajac Milan i njegova sestra Kristina Panić, kao i Dalibor Todorović.

Danas, na mjestu zločina u Duboni, na zidu škole je osvanuo mural posvećen Milanu, Kristini i Daliboru.