Teške priče žrtava seksualnog nasilja: Na silu mi je davao alkohol i slikao dok sam ležala u nesvijesti

Godinama niko ništa nije preduzimao da pomogne žrtvama seksualnog nasilja koje se, prema svjedočenju pet djevojaka, dešavalo u prestižnoj Istraživačkoj stanici Petnica u periodu od 2003. do 2014. godine.

Pet žrtava zlostavljanja tek sada je javno progovorilo o svojim iskustvima a bivši i sadašnji direktor Petnice potvrdili su da im se prva žrtva javila još 2014. godine. Žrtve koje su odlučile da istupe, doživjele su seksualno nasilje i uznemiravanje od jedne iste osobe, piše u novom broju nedjeljnik “Vreme”. U periodu od 2003. do 2014. godine sve ih je maltretirao isti zlostavljač u Istraživačkoj stanici Petnica.

Kako piše “Vreme” nasilnik je targetirao maloljetne i tek punoljetne devojake. Primoravao ih je na fotografisanje bez odjeće, služio se brojnim manipulacijama, a neke od žrtava je prisilljavao na ispijanje alkohola, ucenjivao ih, prijetio… U dva slučaja je došlo i do fizičke agresije, a u jednom do fotografisanja žrtve u nesvjesnom stanju.

U ispovijesti za ovaj nedeljnik progovorilo je pet žrtava, ali prema njihovim saznanjima taj broj je mnogo veći i prelazi čak i 20 djevojaka koje su se povjeravale nekom da su iskusile nasilje u Petnici. Stvaran broj za za sada nije poznat. Neke od žrtava koje su istupile ispričale su da su godinama pokušavale da pitanje seksualnog zlostavljanja pokrenu pred upravom Petnice, pa i da slučaj prijave policiji.

S. je polaznicima programa u Petnici, u kojoj je bio “možda i od osnivanja”, predstavljan kao autoritet i omiljena osoba, i bio je zadužen za pregledanje radova koje su pisali a koji su kasnije objavljivani u “Petničkim sveskama”. Ono što djeca nisu znala je da S. nema autoritet da odluči da li će rad izaći u toj publikaciji – što je bila stvar prestiža i uspjeha za polaznike, garancija poziva za narednu godinu. Ali, S. ih je ucjenjivao govoreći im da im radovi neće izaći ako ga ne budu slušali.

Sagovornici “Vremena” opisuju S. kao čudnog, mračnog, grubog ili ciničnog, ali i harizmatičnog. Pravio je sjedeljke za odabrane, uvijek uz mnogo vina, kojim je dodatno onesposobljavao djevojčice. Na tim sjedeljkama je, kaže jedna od njih, bilo “uobičajeno” da se te fotografije razgledaju, i u Petnici se znalo da S. fotografiše djevojčice.

“U Petnici vlada uvjerenje da treba da ti bude čast ako ti ponudi da se slikaš. Dok pregleda rad, ti si zatvorena s njim u tom ćumezu u kom živi, naizmjenično te hvali i priča ti da si glupa. Onda u pauzi uzme fotoaparat. Ako kažeš da nećeš, prijeti da ti neće objaviti rad”, govori jedna od polaznica i dodaje da je njoj bilo “predstavljeno kao da je normalno” da S. fotografiše djecu.

Na silu mi je davao alkohol i slikao dok sam ležala u nesvijesti. Kako su žrtve ispričale za “Vreme” sastanci s njim počinjali su kasno uveče i mogli da potraju po šest sati, uz verbalno zlostavljanje, ako djevojčica ne bi pristala na fotografisanje. Jedna od onih koja je istupila, imala je u to vrijeme 16 godina kada joj je, tokom pregledanja rada, S. tražio da ostane u majici ali skine brushalter.

“Počinjem da se osvješćujem da je to pogrešno. On neprekidno škljoca, slika me iz raznih uglova, ali sve vrijeme ubrzano diše i dahće, počinjem da se bojim da ga ta situacija seksualno uzbuđuje”, ispričala je djevojka.

S. joj je pokazao druge slike golih djevojčica da bi je “ubijedio da su umjetničke”. Dala mu je izgovor da će sutradan doći, i tada sa sobom povela dječaka, što su djevojčice u Petnici često radile. Ali S. bi “pratnju” ignorisao ili jednostavno – izbacio napolje.

Ljeta 2014, jedna od polaznica odlazi kod S. i on je tjera da pije alkohol, prijeti joj da skine brushalter, pokušava nasilno da joj smakne bretelu majice. Postoje fotografije na kojima ova djevojka sklupčana plače na stolici. Konačno je pobjegla i zavrištala, što je alarmiralo okolinu i dovelo do prvih pokušaja da se djeca zaštite. Reagovao je Tomica Mišljenović, tadašnji rukovodilac seminara biologije, i obavijestio upravu. Tada dolazi informacija da je sa S. razgovarano i da se “neprihvatljiva situacija više neće ponoviti”. Mišljenović kaže da je tada svojim polaznicima uveo praksu da se kod S. odlazi samo u grupi. To su uradili još neki rukovodioci programa, ali ne svi.

Djeca su se povjeravala jedna drugima, i na sve načine se dovijala kako ne bi išla kod S. sama. Jedna sagovornica navodi da mu je kazala da ona voli da fotografiše, nakon čega ju je brutalno vrijeđao i tjerao je da mu pere sudove, a onda da iz jedne od prljavih čaša pije. Druga djevojka navodi da je morala kod njega i da je tražila drugarima da poslije sat i po vremena zakucaju na vrata, da kažu da je stigao lijek koji mora da popije odmah jer se prethodnog dana povrijedila.

Jednu od polaznica S. je pozvao na vino, otišla je s dečkom. Kada je dečko otišao da spava, S. je izvrijeđao, da je zanima samo seks, sve vrijeme je tjerajući da pije.

“Govorio je da mora da me kazni. Naterao me da se skinem, govorio mi koje poze da zauzimam. Sve vrijeme me prisiljavao da pijem, prolila sam vino po sebi u jednom trenutku. Natjerao me da odem da se tuširam, i gledao me dok sam se tuširala. Onda me je opet polio vinom i otjerao na tuširanje. Tek kada je moj dečko počeo da se budi, prestao je”, ispričala je ona. Naredne godine, ova djevojka dolazi u Petnicu u namjeri da se raspravi sa S, od kojeg dobija “tužnu priču o ženi, ratištu, djeci”. Tu pravi pauzu u priči. Kasnije ga sreće, preprečivao joj je put i situacija je bila preteća, ali je od njega dobila USB stik sa svojim slikama.

“Vidjela sam sve fotografije. One za koje sam znala kada su nastale, i fotografije sebe bez svijesti. Potpuno gole. Stavljao je na mene jabuke, tkanine, premiještao moje tijelo u razne poze”, priča ona i dodaje da su te slike nastale kada je došla kod njega da razgovaraju. Samo nagađa kako je ostala bez svijesti, da li zbog alkohola ili jakog anksioznog napada. Odlazi u upravu i prijavljuje osnivaču i bivšem direktoru, Vigoru Majiću, i direktoru Nikoli Božiću šta se dogodilo. Odgovaraju joj da je s njim razgovarano, da je on težak čovjek, pa i suicidalan. Kažu joj da je hard disk sa fotografijama “sklonjen”. Tokom cijelog tog razgovora, S. stoji ispod prozora i sluša. Iste godine, s njim je sporazumno raskinut radni odnos, ali naredne godine ovu djevojku zove koleginica i govori joj da je S. upravo u Petnici.

Uprava znala za nasilje, tri godine ništa nisu uradili. U tekstu o zlostavljanju citirane su i izjave bivšeg direktora Petnice Vigora Majića koji se lično izvinio žrtvama nasilja, ali i i sadašnjeg direktora Nikole Božića. Obojica su potvrdila da je uprava, kako kažu, od 2014. imala saznanja da problem postoji, ali da su prve mjere preduzete tek 2017. Nisu govorili o tome zašto se toliko čekalo i ćutalo.

Božić je u pisanom odgovoru za Radio Slobodna Evropa rekao da ta nezavisna institucija podržava svoje koleginice i “želi da osnaži sve žrtve nasilja da progovore”.

“Vrijeme je da se priča, ali najprije treba da govore žene koje su imale hrabrosti da podijele svoja iskustva. Zato, u narednim danima prepuštamo da se u medijskom prostoru čuje njihov glas”, naveo je trenutni direktor Petnice ali nije prokomentarisao da li je slučaj prijavljen policiji. Na isto pitanje nema odgovora ni iz Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije.

Zvanično, od 2017. osoba koju su devojke optužile, nema nikakve veze sa Istraživačkom stanicom Petnica, ali mejl prepiske u koje je “Vreme” imalo uvid pokazuju da je aktivno učestvovao u izradi “Petničkih svezaka”. Uprava navodi da su ga angažovali honorarno jer su čuli da je u teškoj materijalnoj situaciji, i da nije imao nikakav kontakt s djecom.

Inače, već početkom godine, kako je u javnosti počelo da se govori i po medijima piše o slučajevima seksualnog nasilja u školi glume Miroslava Mike Aleksića, pojavili su se i komentari na društvenim mrežama upravo na temu Petnice i djevojčica koje su tamo zlostavljane. Ovo je međutim prvi put, da je neko istupio javno.

Ostavite komentar: