Teroristi svirepo ubili vojnika! “Noćni vukovi” iz Rusije donose ikonu u Kosovsku Mitrovicu

05.06.2021. | 17:09

Ikona Evgenija Rodionova, ruskog vojnika koga su teroristi svirepo ubili tokom Prvog čečenskog rata jer nije htio da se odrekne krsta i pravoslavne vjere, uskoro iz Rusije, po želji njegove majke, stiže u Kosovsku Mitrovicu, u Crkvu Svetog Dimitrija, gdje se već nalazi freska sa njegovim likom, prenosi “Sputnjik”.

Ikonu koju njegova majka – Ljubov Rodionova šalje srpskoj crkvi na Kosmetu, u Srbiju će donijeti Slobodan Bašić, pripadnik “Noćnih vukova” i veteran 63. Padobranske brigade, koji boravi u Rusiji, gdje je vozio desetodnevni moto-marš “Srpski ratnik”, posvećen srpskom monahu Haritonu, koji je zvjerski ubijen na Kosovu i Metohiji 1999. godine.

I Radionov i monah Hariton ubijeni su iz istog razloga i gotovo na isti način – prvo su brutalno mučeni, a onda im je odsečena glava, pošto nisu htjeli da se odreknu krsta i pravoslavlja. Evgenije ili Ženja, kako ga odmila zovu, sa još trojicom svojih saboraca zarobljen je februara 1996. godine, kada su tokom straže zaustavili vozilo hitne pomoći kojim je švercovano oružje. Sto dana su proveli u zarobljeništvu, u terorističkom kampu, gdje su okrutno mučeni.

Pred Evgenija je stavljen izbor – ili će da živi i pređe u islam, ili ga čeka najstrašnija smrt. Odbio je da se odrekne pravoslavne vjere i svog krsta koji je nosio oko vrata i po kome će ga majka kasnije identifikovati. Zbog toga je kažnjen na zvjerski način – odsijecanjem glave. Ubijen je na svoj rođendan, 19. maja 1996. godine. Bilo mu je svega 19 godina.

Postao je simbol hrabrosti, časti, odanosti i vjere. Posthumno je odlikovan Ordenom za hrabrost, a 2003. godine pojavila se inicijativa da bude kanonizovan.

Bio je sin jedinac Ljubove Rodionove i njenog supruga Aleksandra, koji je umro na grobu svog sina, samo četiri dana nakon što ga je sahranio – spustio je na grob nekoliko bombona, prigrlio je zemlju i više nikada nije ustao. U trenutku kad je Ženja zarobljen, majci je javljeno da je dezertirao. Činjenica da su ruski vojnici, ipak, zarobljeni postala je očigledna tek nakon detaljne istrage i otkrivanja tragova krvi i borbe na mjestu događaja.

Tragovi neravnopravne borbe – između ruskih vojnika i brojnijih militanata – ostaće vidljivi i sedam dana kasnije kada je u ratnu Čečeniju stigla Ljubov Rodinova u potrazi za svojim sinom, kako se tada još vjerovalo, dezerterom.

Sedam mjeseci je tragala za svojim jedincem – meci su joj letjeli oko glave, prolazila je kroz najopasnije ratne zone, sastajala se i pregovarala sa teroristima i separatistima, ali nije odustajala.

Majka-hrabrost nije odustala ni nakon što su je teroristi brutalno pretukli, slomivši joj kičmu. Obišla je više od 70 sela i planinskih aula /utvrđenih sela na Kavkazu/ dok nije pronašla svog Ženju. Mrtvog. Obezglavljenog. Ali, sa krstom oko vrata.

Sopstvenim rukama je kopala zemlju na mjestu gdje su pokopani ostaci njenog sina i njegovih drugova. Prepoznala ga je po krstiću kog ni po cijenu života nije htio da skine, a kasnije je i ekspertizom potvrđen njegov identitet.

Prije toga je 17 puta išla na pregovore sa Ruslanom Hajhorojevim – ubicom svoga sina, komandirom i brigadnim generalom terorističkih formacija, koji joj je i otkrio mjesto na kome je njen sin pokopan, nakon što je za to zatražio novac.

“Živa glava je tamo imala svoju cijenu, i mrtva takođe”, rekla je jednom prilikom. Dala je stan pod hipoteku i odnijela novac. Ženjin krstić je kasnije predala Hramu Svetog Nikole u Pižiju, gdje je nekoliko godina čuvan u oltaru. Na dan sahrane lično je prebacila tijelo svog sina iz metalnog u drveni kovčeg.

Kraj Bamuta, mjesta gdje su pronađena tijela mladih vojnika, lokalno muslimansko stanovništvo je pomoglo da se postavi pravoslavni krst, u nadi da će im Bog oprostiti nevino prolivenu krv.

Poslije smrti sina, Ljubov je posjetila Čečeniju više od 60 puta – nosila je hranu i odjeću za vojnike. Prvu pomoć je odnijela novembra 1999, na Majčin dan. Od tada do danas neprestano pomaže vojnicima i svima kojima je pomoć potrebna.

Upravo zbog humanitarnog rada i nije mogla Bašiću lično da preda ikonu svoga sina, koju šalje na Kosmet. Ikonu mučenika Evgenija dala je članovima ruskog moto-kluba “Noćni vukovi” da je predaju srpskom “vuku”.

“Otišli smo u Podoljsk na poziv njegove majke, koja je igrom slučaja nosila neku pomoć vojnicima, pa nije mogla da se vidi sa nama. Ostavio sam za nju poklon – ikonu oca Haritona, a preuzeo sam ikonu mučenika Evgenija koju ću odnijeti na Kosmet, u Crkvu Svetog Dimitrija, gdje se nalazi i njegova freska, a koja se tu pojavila na inicijativu ljudi iz Kosovske Mitrovice”, rekao je Bašić. Prema njegovim riječima, to se desilo u vrijeme kad se i u Rusiji jako malo znalo o Evgeniju.

“Međutim, naši ljudi sa Kosmeta su mi ispričali da su Ženjinu sliku dobili od naših monaha sa Svete Gore i da je freska napravljena upravo po toj slici. Interesantno je da se pojavila baš na Kosovu”, kaže Bašić. On je sa ruskim “Noćnim vukovima” posjetio i Ženjin grob, koji svakodnevno posećuje veliki broj ljudi. Na krstu iznad groba stoji natpis: “Ovdje počiva ruski vojnik Evgenij Rodionov, koji je braneći otadžbinu i ne odričući se Hrista, pogubljen kod Bamuta 23. maja 1996. godine”.

Ruslan Hajhorojev, koji je preuzeo odgovornost za ubistvo Evgenija Rodionova i još trojice njegovih saboraca, ubijen je tokom Drugog čečenskog rata, u ljeto 1999. godine.