Šta se krije iza provokativnog ponašanja slovenačkog premijera koje je potreslo EU

03.07.2021. | 22:46

Nezadovoljstvo magrinalizovane članice EU ili instrukcije jačih država – to su mogući uzroci provokativnog ponašanja slovenačkog premijera Janeza Janše, čije izjave su proteklih dana potresle čak i visoke funkcionere Unije. Osim političkih skandala, zbog njegovog ponašanja u prvom planu se ponovo našla i – nefunkcionalnost EU.

Slovenački premijer Janez Janša juče je, u razgovoru s dopisnicima evropskih medija iz Brisela, ponovio da je protiv „dvostrukih standarda“ koje zapadne članice Evropske unije primjenjuju u osudama tzv. konzervativnih vlada u Poljskoj i Mađarskoj.

Samo par dana prije toga, prvog dana predsedavanja Slovenije Savjetom ministara EU, Janša je kritikovao socijaldemokrate tako što je, bez najave i van konteksta, pokazao fotografiju s nekoliko sudija i političara, koja je trebalo da posluži kao ilustracija za njegovu tvrdnju da je slovenačko pravosuđe pod uticajem „bivših komunističkih sudija“ i da nije nezavisno. To je izazvalo skandal zbog kojeg je potpredsjednik Evropske komisije Frans Timermans odbio da bude na zajedničkoj fotografiji sa njim, a reagovala je i predsedavajuća EK Ursula fon der Lajen.

Provokativno ponašanje slovenačkog premijera

Naučni saradnik Instituta za evropske studije dr Aleksandar Gajić za Sputnjik kaže da je Janišino ponašanje tipično za predstavnika manje države koja je marginalizovana, nezadovoljna opštim stanjem, politički korektnim frazama i birokratskim ponašanjem u EU.

„On vidi da je situacija slična i u većini bivših socijalističkih zemalja koje su pristupile Uniji u velikom proširenju 2004. godine. Slično je u Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj, Poljskoj… Ima izuzetaka, poput Litvanije, kojima se zbog antiruskog stava štošta toleriše, pa često ne budu prozivani od strane Brisela, iako i oni, u vrijednosnom smislu, ne slijede političku korektnost“, predočava Gajić.

Kako kaže, Janšina namjera je da pred domaćim i stranim javnim mnjenjem ukaže na postojanje dvostrukih aršina u EU, odnosno na to da se jedno priča, a drugo radi i da često u pravosuđu i politici postoji ogromna nekorektnost.

S druge strane, Stevica Deđanski, direktor Centra za razvoj međunarodne saradnje, ukazuje na to da je Slovenija u proteklih mjesec i po dana promijenila svoje ponašanje, ali smatra da to nije učinila samostalno, već po instrukcijama spoljnih faktora.

„Vjerujem da ni ovo sigurno nije ’mangupsko‘ ponašanje Janše ili bilo kog predstavnika Slovenije, već da je ono takvo iz nekih interesa, a u narednom periodu ćemo vidjeti kojih. Slovenija je ’megafon‘ ozbiljnijih interesa i država koje preko njih pokušavaju da ih plasiraju. Da li je cilj da se napravi određena vrsta razdora u EU ili da se izvrši pritisak na Mađarsku i Poljsku, ne zna se još. U evropskoj prestonici kažu da ne treba da se koristimo politikom duplih standarda. Pa, cijelo postojanje EU su, u stvari, dupli standardi. Zavisi od jačine zemlje, toga da li dolazi iz Istočnog bloka ili s druge strane… Standardi su uvijek drugačiji“, napominje Deđanski.

EU – nefunkcionalna tvorevina

Na pitanje šta nam Janšino ponašanje govori o stanju u EU, Gajić odgovara:

„To nam govori da postoje disonantni tonovi u EU i vrijednosno razmimoilaženje između članica Unije, između Brisela i zemalja koje ga podržavaju i evropskih država koje se ne slažu sa politikom nametnutog jednoumlja, koje se krije iza velikih riječi o toleranciji“.

Deđanski ističe da su narativi o jednakosti u međunarodnom pravu šuplji i da Janšino ponašanje govori da je EU – nefunkcionalna tvorevina.

„To svi mi već duže vrijeme znamo. Da se ne pravimo suviše pametni, kako smo mnogo znali da, svojevremeno, ni Rumunija ni Bugarska, Hrvatska pogotovo, ni po jednom osnovu nisu bile spremne da uđu u EU, ali se to desilo političkom odlukom, o čemu su pisali i svjetski mediji, a mi ovdje smo to najbolje znali. Imamo i to da je u skorije vrijeme i predsjednik Francuske, jedna od dvije najvažnije ličnosti u EU, rekao da Unija više ne funkcioniše na ovaj način i da pravila igre moraju da se promijene, pa da se tek onda razmišlja o tome da li je treba širiti, dijeliti ili nešto drugo“, podseća Deđanski.