Šta se događalo iza vrata bolničke sobe: Za Periševu smrt sumnjiče specijalizantkinju

18.11.2026. | 15:28 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Kristian Josip Periš (32) je u satima prije smrti bio u kontaktu sa tri doktorice Klinike za psihijatriju “Sveti Ivan” u zagrebačkom Jankomiru.

Bio je u kontaktu sa voditeljkom odjeljenja XI A Zavoda za integrativnu psihijatriju dr Mirelom Ćelić Ružić, starijom doktoricom u dežurstvu hitnog prijema dr Silvanom Jelavić i specijalizantkinjom Lucijom Mance Šenjug, koja je bila u odjeljenskom dežurstvu.

Iako je po stručnom zvanju, stažu i mjestu u bolničkoj hijerarhiji najmlađa među njima, dr Mance Šenjug zasad je jedina od tri ljekarke za koju se sumnja da bi mogla snositi krivičnu odgovornost za Periševu smrt.

Više od osam minuta trajalo je postupanje prema  Perišu u Klinici za psihijatriju “Sveti Ivan” u zagrebačkom Jankomiru, gdje je 21. oktobra preminuo nakon intervencije medicinskog osoblja.

Mance Šenjugova uhapšena je u utorak, 18. novembra, zajedno sa još dvije medicinske sestre i jednim medicinskim tehničarom.

Svi su osumnjičeni za teško ubistvo povezano sa nečinjenjem, odnosno sumnjom da nisu spriječili ubistvo iako su, prema stanovištu istražitelja, to mogli i morali učiniti.

Zagrebački Županijski sud je, na zahtjev tužitlaštva, odredio istražni zatvor za sve četvoro osumnjičenih zbog teškog ubistva pacijenta Kristiana Josipa Periša, prenosi Tanjug.

Ključan snimak kamere iz sobe

Ranije su uhapšena četvorica medicinskih tehničara, koji su osumnjičeni za teško ubistvo posebno ranjive osobe.

Policija je dobila pisane izjave Ćelić Ružićeve, Jelavićeve i dr Darjana Svetinovića, takođe ljekara na odjelu XI A, ali oni nisu osumnjičeni, kao ni donedavna direktorka Majda Grah, koja je u međuvremenu podnijela ostavku.

Za istragu protiv Mance Šenjugove ključan je bio osmominutni snimak nadzorne kamere u bolnici koja pokazuje da nije reagovala na nasilje medicinskih tehničara nad Perišem.

Mance Šenjugova se u kadru pojavljuje nakon otprilike četiri minuta, neposredno prije nego što je jedan od tehničara počeo laktom udarati Periša.

Na snimku se vidi kako specijalizantkinja ćuteći posmatra nasilje nad pacijentom i ne pokazuje namjeru da to zaustavi.

Periševa porodica smatra da upravo ta činjenica jasno pokazuje da je takvo postupanje prema psihijatrijskim pacijentima u Jankomiru bilo uobičajeno, ali za taj zaključak zasad nema dokaza.

Odgovornost specijalizantkinje

Iz dopisa koji je Grahova poslala Ministarstvu zdravstva 7. novembra proizlazi da su u Periševoj mirnoj hospitalizaciji i prvobitnom popodnevnom sputavanju 21. oktobra popodne učestvovale i doktorice Ćelić Ružić i Jelavić, ali prva je po završetku radnog vremena otišla kući, a druga, kako se smatra, nije bila na odjelu kad se Periš naveče probudio i kada je uslijedilo njegovo nasilno sputavanje.

S obzirom na to da ima licencu za samostalan rad, specijalizantkinja Mance Šenjug je odgovorna za svoje postupke i propuste, ali ako je postupala prema uputstvima specijaliste u starijoj službi, njena odgovornost se mora sagledati i u odnosu na sadržaj tih uputstava.

Specijalizantkinja ne mora nužno biti jedina odgovorna samo zato što je bila fizički prisutna na spornoj intervenciji.

S druge strane, sam status nadređene doktorice nije dovoljan za zaključak o krivičnoj, građanskoj ili disciplinskoj odgovornosti Jelavićeve.

Isto vrijedi i za druge spomenute ljekare. Međutim, kako Index nezvanično saznaje, na hrvatskim psihijatrijskim klinikama stariji dežurni, dakle iskusni ljekari sa višegodišnjim stažem, nerijetko izbjegavaju odgovornost i prepuštaju specijalizantima da se sami nose sa izazovnim situacijama.

Inspekcija i nepravilnosti

Nema dokaza da se tako nešto dogodilo i 21. oktobra u Jankomiru, ali postavlja se pitanje: Ako je Periševa hospitalizacija tog popodneva trajala satima, ako je više puta pozivana policija, ako je kod Periša zaista nađen “bokser” (kako tvrdi Grahova, a što je ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Davor Božinović demantovao), ako je njegovo “sputavanje” zahtijevalo angažman osmoro radnika sa više bolničkih odjela, nije li se starija dežurna služba trebala lično pojaviti na odjelu.

U saopštenju Ministarstva zdravstva od 12. oktobra navodi se da je Periš primljen u 13.36, da je tokom poslijepodneva bio sputan remenjem, da večernji postupci nisu sprovedeni prema propisanom protokolu i da je umro u 21.26.

Inspekcija je posebno upozorila na nepravilnosti u evidenciji sputavanja te na kašnjenje u pregledu snimke i prijavljivanju događaja.

Prema informacijama Indexa, Periševoj porodici je okolnosti njegove smrti objašnjavala upravo dr Jelavić. Porodica je posumnjala u njene tvrdnje kada je napokon uspjela vidjeti Periševo tijelo.  Primijetili su podlive po vratu, krv u ustima i druge povrede koje je dežurna doktorica objašnjavala pokušajem intubacije.

Sumnje porodice

Međutim, porodica misli da se intubacija nije dogodila, nego da su povrede posljedica nasilja koje se vidi na snimku nadzorne kamere.

Do njih su stigle i uznemirujuće informacije i svjedočenja da je tretman koji je, nažalost, iskusio Periš zapravo uobičajen u Jankomiru te da se svake večeri pacijente, često i bez potrebe, smiruje lijekovima kako bi dežurno osoblje imalo mirnu noć.

Ove se tvrdnje zasad temelje samo na iskazima pojedinih pacijenata.

Članovi Periševe porodice takođe tvrde i da ih je bolničko osoblje ispočetka sprečavalo u fotografisanju njegovog tijela, zbog čega sumnjaju da su druge osobe iz Jankomira, osim osmoro uhapšenih, uključene u davanje lažnih iskaza, krivotvorenje službene dokumentacije, prikrivanje krivičnog djela i nesavjesno liječenje.

Pravna odgovornost

Specijalizantkinja Mance Šenjug morala je u bolnici imati i mentora, odgovornog za sprovođenje specijalizacije, čije ime zasad nije javno poznato. Mentor ne nadzire lično svaku intervenciju specijalizanta tokom svih njegovih smjena, pa nije nužno odgovoran za svaki propust koji specijalizant učini.

Hrvatski propisi ne daju jednostavan odgovor na pitanje odgovara li za postupanje specijalizantkinje samo ona ili i starija dežurna psihijatrica.

Sudska praksa ukazuje da ljekar starije službe može dobiti krivičnu prijavu zbog svoje odluke ili propusta te da se odgovornost tokom dežurstva razmatra individualno.

Moguća je i organizaciona odgovornost bolnice ako nije obezbijedila primjeren nadzor, jasne protokole, dovoljan broj stručnog osoblja ili izvediv način pozivanja pomoći.