Spasavanje turista ih košta previše: Crna Gora traži način da dio naplati

05.10.2025. | 14:46

Broj turista kojima treba spasavanje iz planine ili sa mora je u porastu, a država koristi brojne resurse u ovim akcijama, od kojih se neke dešavaju i zbog neodgovornog ponašanja pojedinaca, a troškovi znaju dostići i do 10.000 evra.

Iz Direktora za vanredne situacije i Uprave pomorske sigurnosti Crne Gore ističu da rade na modelima da se ovakve usluge turistima naplate, kako bi se pokrio dio troškova, ali nisu za uvođenje potpunog plaćanja jer bi moglo imati negativan uticaj na turističku ponudu Crne Gore.

Direktor Direktorata za zaštitu i spašavanje MUP-a Crne Gore Miodrag Bešović ističe da je broj intervencija spasavanja turista u planinskim predjelima u blagom porastu posljednjih godina, te da se, zbog troškova po državu koji u zatjevnijim poduhvatima mogu koštati i do 10.000 evra, razmatra uvođenje modela osiguranja za ekstremne sportove i planinske aktivnosti, gdje bi turisti kroz polisu osiguranja pokrivali dio troškova eventualne intervencije.

Direktorat kroz Operativno-komunikacioni centar 112 (OKC112) i Avio-helikoptersku jedinicu, u prosjeku godišnje realizuje između 50 i 70 intervencija koje se odnose na spašavanje turista u planinskim predjelima.

“Broj intervencija spasavanja je u blagom porastu posljednjih godina, što je direktna posljedica povećanog broja turista, posebno u planinskim predjelima, ali i sve veće dostupnosti adrenalinskih sportova i aktivnosti u prirodi. U period od 2021 – 2025 godine koordinirali smo sa 242 akcije spašavanja na planini u kojima je spašeno 406 lica od kojih 328 stranih državljana i 78 crnogorskih”, navodi Bešović, a prenosi RTCG.

Bešović: Prosječna cijena složenijih akcija na planini između 5.000 i 10.000 evra

Pojašnjava da jedna intervencija spašavanja podrazumijeva koordinisanu akciju u kojoj učestvuju službenici OKC112, Gorska služba spašavanja, Avio-helikopterska jedinica MUP-a, službe zaštite i spasavanja, službe hitne pomoći, kao i lokalne strukture bezbjednosti ukoliko je to potrebno.

“Troškovi jedne akcije spašavanja zavise od složenosti i resursa koji se angažuju. Ukoliko je uključena Avio-helikopterska jedinica, troškovi su značajno viši i kreću se od nekoliko hiljada eura po satu leta. Kada se angažuju samo lokalne spasilačke jedinice, troškovi su manji, ali i dalje podrazumijevaju materijalne i ljudske resurse.

Prosječna cijena složenijih akcija na planini, poput one na Durmitoru, može iznositi između 5.000 i 10.000 evra”, objašnjava Bešović.Trenutno u Crnoj Gori, kaže Bešović, ne postoji zakonska regulativa kojom bi se troškovi spasavanja naplaćivali direktno od turista. Spasavanje je definisano kao besplatna i javna usluga koju država obezbjeđuje svima kojima je pomoć potrebna.

Ipak, imajući u vidu da se radi o značajnim troškovima, razmatra se uvođenje modela osiguranja za ekstremne sportove i planinske aktivnosti, gdje bi turisti kroz polisu osiguranja pokrivali dio troškova eventualne intervencije. Takav model je već primijenjen u više evropskih zemalja.

Načelnik Gorske službe spasavanja Crne Gore Željko Loncović ističe da su neprofitna, humanitarna i volonterska organizacija i da svoje usluge ne mogu naplaćivati, ali je sigurno da se na ovakvim akcijama angažuje dosta državnih resursa koji koštaju građane.

“Sigurno je jedno da angažovanje državnih resursa (helikopter, plovila SZS, GSSCG, Hitna pomoć, zdravstvene ustanove…) koštaju dosta građane Crne Gore, međutim koliko je meni poznato, ne postoji niti jedna zakonska regulativa koja reguliše ovo pitanje. Većina zemalja u okruženju i u Evropi imaju iste dileme kako rješavati ovo pitanje. Recimo, slovenačka GSS koja na godišnjem nivou ima od 600 do 650 akcija spasavanja u planini, od kojih preko 350 sa upotrebom helikoptera, takođe ne naplaćuje usluge spasavanja. Slična je situacija i u Hrvatskoj”, ističe Loncović.

Loncović: Jedan od modela uvođenje polise osiguranja, za neozbiljne naplata

Jedan od mogućih modela je, kaže Loncović, i onaj koji prijemjenjuje Francuska (za obilazak Francuskih Alpa) koja nudi mogućnost osiguranja u planini 5, 10, 15 dana.

Ako se, pojašnjava Loncović, desi za to vrijeme akcija spasavanja, vlasnik polise ima besplatno spasavanje, a ako nema pomenutu polisu plaća punu cijenu akcije.

“Italijani u italijanskim Alpima, zavisno od toga šta se desilo, naplaćuju akcije spasavanja. Ako je akcija spasavanja povrijeđenog ili stradalog u planini i ako se ta povreda desila iz objektivnih razloga, takve akcije ne naplaćuju, ali ako je poziv za pomoć upućen iz subjektivnih razloga, ako je neko sam sišao sa obilježene staze, pa se izgubio, ako je neadekvatno opremljen za planinu, ako je umoran, te ne može da se vrati u dolinu i ostale neozbiljnosti – takve akcije naplaćuju”, kaže Loncović.

Ističe i da se naša GSS srijeće sa sličnim situacijama, ali i da je ponekada teško procijeniti jesu li u pitanju objektivne ili subjektivne okolnosti koje su dovele turiste u nezavidnu situaciju. Njihovo je kaže da pomognu u svakom slučaju.

GSS u prosjeku na godišnjem nivou ispasi od 30 do 40 ljudi.

“Svaka intervencija GSSCG je različita i zavisi od tipa akcije, broja povrijeđenih i zahtjevnosti same akcije”, naglašava Loncović.

Lukšić: U novom zakonu uvesti kaznene mjere za nesavjesne voditelje plovila

Što se tiče akcija spasavanja na moru iz Uprave pomorske sigurnosti i upravljanja lukama ističu da tokom godine reaguju na 35 do maksimalno 40 akcija, a u najvećem dijelu u periodu od april do novembra.

“UPSUL imam mlad, obučen i sposoban mladi tim spasilaca koji su nebrojano puta dokazali svoju efikasnost i profesionalizam prilikom kompleksnih akcija, a gdje su i nama na neki način bili ugroženi životi”, naglašava načelnik Sektora traganja i spašavanja na moru u UPSUL-u Žarko Lukšić.

Dodaje da je UPSUL tokom nautičko-turističke sezone, do sada obavljala na desetine akcija sa uspješnim, ali i sa tragičnim ishodima.

“Odgovorno tvrdim da je UPSUL u takvim slučajevima dala sve od sebe i činila napore da se osobe uspješno pronađu, a u posebno teškim trenicima traganja za nestalim licima koje traju i do sedam dana, porodice u najvećem dijelu strani državljani su bili veoma zahvali pruženim profesionalizmom i pruženom empatijom u tim teškim trenutcima za obije strane. Dakle kao zaključak, zavisno od slučaja i scenarija možemo govoriti o ‘naplati’ neodgovornih ili nesmotrenih slučajeva i angažovanja državnih resursa”, ističe Lukšić.

U Italiji i Hrvatskoj tragaju i spasavaju ljude, ali naplaćuju tegljenje plovila

On pojašnjava kako je to riješeno u nekim susjednim zemljama. Na primjer italijanska obalska straža kada vrši traganje i spasavanje lica sa plovnih objekata, tada ne spasava imovinu, odnosno čamac, jedrilicu ili slično. U takvim slučajevima se potisuje ‘’ugovor’’ o tegljenju plovnog objekta koji nije nimalo jeftin.

“Takođe imamo primjer Hrvatske, gdje postoje privatne kompanije za ovakve neodgovorne slučajeve gdje ih Koordinacioni centri za traganje i spašavanje na moru upućuju na njih, ali opet uz svu njihovu koordinaciju. Crna Gora kao mala zemlja i obalom od nekih 360 km, uključujući Bokokotorski zaliv, traba da pronađe kompromis i da vodi računa o turizmu kao najznačajnijoj grani, ali naravno da razumno koristi svoja državna sredstva i ljudstvo koji se bave jednim od najplemenitijih poslova”, zaključio je Lukšić.