Preminuo general Mile Novaković: Vodio akciju Sablja, pohapsio cijeli Zemunski klan

11.09.2025. | 23:04

General policije Mile Novaković, nekadašnji načelnik Uprave kriminalističke policije i čovjek koji je vodio čuvenu akciju Sablja, u kojoj je imao jednu od ključnih uloga, preminuo je danas u Beogradu, saznaje Telegraf.

Policijska akcija Sablja vođena je poslije ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića, 12. marta 2003. godine.

Država je tada uvela vanredno stanje i krenula u obračun sa organizovanim kriminalom, posebno sa „zemunskim klanom“ koji je označen kao direktno odgovoran za atentat. Policija je za samo nekoliko nedjelja privela na hiljade ljudi, zatvorila brojne vođe podzemlja, otkrila duboke veze između mafije i pojedinih struktura unutar države i pokazala da bezbjednosni aparat može da udari u srce kriminalnih grupa.

Ipak, „Sablja“ je ostavila i kontroverze. Dok jedni smatraju da je to bio istorijski trenutak kada se Srbija suprotstavila mafiji, drugi upozoravaju da je akcija bila praćena brojnim zloupotrebama, prekomjernim hapšenjima i narušavanjem ljudskih prava.

Akcija “Sablja” se i danas pamti kao velika operacija, koja je “posjekla” – osim okorjelih kriminalaca – i mnoge političare i javne ličnosti. Novaković je, ostao upamćen i po ulozi u isleđivanju Zvezdana Jovanovića, koji je osuđen za ubistvo premijera.

Novaković je godinu dana bio i na čelu Uprave kriminalističke policije, a otkrio je mnoge detalje o nekada moćnom zemunskom klanu i njegovom najstrašnijem zločinu – ubistvu premijera Đinđića, nakon kog su mislili da će preuzeti rukovođenje državom.

Nakon ubistva premijera svi “zemunci” su bili u bijegu, a Zvezdan Jovanović se vratio u sjedište JSO, ali je pa poslije nekoliko dana uhapšen u zgradi MUP-a.

Novaković je svojevremeno odgovarao na optužbe da je Zvezdan Jovanović maltretiran u policiji i da mu je navodno prijetio da prizna ubistvo premijera. General policije je to demantovao.

“Nismo ga ničim pritiskali. Sve vrijeme smo ga ispitivali Milović i ja, to je trajalo više dana, po nekoliko sati dnevno. Svojim priznanjem, u noći 4. na 5. april 2003, Jovanović je direktno optužio Legiju, ne sluteći kakav je značaj i kakve su posljedice tog priznanja. Zapravo, postao je prvi neposredni učesnik u atentatu kada je priznao da je od tad već bivšeg komandanta JSO dobio naređenje da ubije premijera. Jedino što je zamjerio svom komandantu jeste to što ga je u sve to uvukao zajedno s kriminalcima. Bio je uvjeren, ponovivši to više puta, da bi ubistvo ostalo nerazjašnjeno da je on organizovao ekipu, a ne kako je urađeno sa „ološima i kriminalcima“. Doslovce je rekao: „Znao sam, čim me je uvukao s onim kretenima… To su sve kriminalci, budale… Znao sam da će biti problema.“ Bio je ubijeđen da bi bilo drugačije da mu je Legija dao da odabere ekipu. Sve je te noći ispričao, sve do u detalj: šta je on radio, šta su radili drugi. Sve što se kasnije pojavilo u optužnici i što je poslije ponovio dok smo ga snimali kamerom, prilikom pokazivanja svih mjesta pokušaja ubistva. Baš sve je te noći rekao. Svi su bježali dotad od Legije, po cijenu da sebe ukopaju. Jedino je Zvezdan u svojoj izjavi Legiju direktno optužio: “Legija je osmislio, Legija me je pozvao, Legija je nabavio…”, kaže Novaković.

Novaković se osvrnuo i na ponašanje Zvezdana Jovanovića tokom davanja iskaza u kojem je priznao ubistvo premijera Đinđića.

“Potpuno trezven. Težak za razgovor. Prva dva-tri puta kad smo išli kod njega nije htio ništa da kaže, čak ni osnovne podatke o sebi… A onda je progovorio o svemu. Od velike pomoći nam je bio i tadašnji upravnik Centralnog zatvora Aca Jovanović, koji ga je svakog dana obilazio i predstavljao Milovića i mene kao poštene policajce, te kao ljude koji ga neće prevariti. Dosta nam je pomogao i tadašnji specijalni tužilac Jovan Prijić, koji mu je pravno objašnjavao šta ga dalje čeka”, otkrio je Novaković.