Poznata imena osumnjičenih za smrt Kristiana Josipa Periša

11.11.2026. | 22:29 Dodaj BL Portal kao Google izvor

U rješenju o sprovođenju istrage o smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša, koji je 21. oktobra preminuo u Klinici za psihijatriju „Sveti Ivan“ u zagrebačkom Jankomiru, navedena su imena četvorice medicinskih tehničara osumnjičenih za teško ubistvo, još petoro zaposlenih u bolnici s kojima je policija razgovarala o događaju, kao i četiri ljekarke čija su pisana izjašnjenja pribavljena tokom kriminalističke istrage.

Zbog izuzetnog interesovanja javnosti, te s obzirom na to da je riječ o slučaju nasilja u ustanovi u kojoj su smješteni i najranjiviji članovi društva, Index objavljuje sve ključne podatke iz rješenja Županijskog državnog tužilaštva u Zagrebu od 8. novembra, u kojem su opisani dosad prikupljeni dokazi, iskazi osoblja i sadržaj snimka nadzorne kamere, kao i imena osumnjičenih i njihovih kolega koji se spominju u istrazi, prenosi Index.

Važno je naglasiti da se osobe u rješenju ne spominju sve u istom svojstvu. Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubistvo posebno ranjive osobe.

Ostali zaposleni navode se u dokumentu jer su bili prisutni na mjestu događaja ili su dali pisana izjašnjenja. Njihova imena objavljena su jer je riječ o zaposlenima u javnoj zdravstvenoj ustanovi kojoj je Kristian Josip Periš bio povjeren na brigu, a njihova saznanja i uloge važni su za rasvjetljavanje okolnosti njegove smrti i mogućih propusta sistema. Pritom treba naglasiti da samo spominjanje u rješenju o istrazi ne znači da je bilo ko od njih osumnjičen za bilo šta.

Četvorica osumnjičenih

Županijsko državno tužilaštvo u Zagrebu 8. novembra donijelo je rješenje o sprovođenju istrage protiv četvorice medicinskih tehničara. Riječ je o Matiji Vragoviću (1994), Noi Hrenaru (2004), Mladenu Lončaru (1974) i Ivanu Brliću (1998). Njih četvorica sumnjiče se da su 21. oktobra, tokom sputavanja Periša na bolničkom krevetu, primjenjivali nasilje koje je dovelo do njegove smrti.

Kako se navodi u rješenju DORH-a, Periš je bio djelimično vezan remenjem za krevet, a osumnjičeni su tokom njegovog sputavanja primjenjivali silu. U formalnom opisu osnovane sumnje dvojica se terete da su mu jastuk pritiskali preko lica i vrata, onemogućavajući mu nesmetano disanje. Trojica se terete za udarce šakama i laktom u glavu, a dvojica za držanje ruku i pritiskanje u predjelu stomaka. U dokumentu se navodi i pritiskanje Periševog vrata koljenima.

Državno tužilaštvo smatra da postoji osnovana sumnja da su svojim postupanjem počinili teško ubistvo posebno ranjive osobe.

Snimak nadzora

Ključni dokaz u istrazi je snimak bolničke nadzorne kamere koji prikazuje približno osam i po minuta postupanja prema Perišu u sobi.

Na snimku se ukupno pojavljuje devet osoba iz medicinskog osoblja. Većina njih nalazi se u prostoriji tokom gotovo cijelog zabilježenog događaja, dok se jedna žena zadržava vrlo kratko, barem u dijelu događaja obuhvaćenom snimkom.

Snimak prikazuje Periša na bolničkom krevetu, okruženog zaposlenima bolnice. U jednom trenutku čini se da viče, nakon čega mu osoblje stavlja jastuk preko glave.

Prema analizi snimka, jastuk se na njegovoj glavi nalazi oko sedam i po minuta od ukupno približno osam i po minuta zabilježenog materijala. Nema ga tokom početnih manje od 30 sekundi, kao ni tokom završnog dijela snimka, dužeg od 30 sekundi, kada osoblje primjećuje da Periš više ne daje znakove života i započinje reanimaciju.

Na snimku su vidljivi i udarci šakom i laktom, kao i pritisak koljenom na predjelu vrata u završnom dijelu primjene sile.

Periš se tokom trajanja snimka trza, a otprilike na sedmoj minuti i 15 sekundi snimka, koliko se može vidjeti, potpuno se umiruje. Medicinsko osoblje i dalje mu pritišće tijelo, od glave do nogu.

Nakon osme minute shvataju da je bez svijesti i manje od deset sekundi kasnije počinju reanimaciju.

Iskazi osoblja

Index je ranije objavio dijelove iskaza medicinskog osoblja o kobnoj intervenciji. Prema tim iskazima, Periš je vikao, otimao se, pljuvao i pokušavao da ugrize zaposlene u bolnici. Međutim, na dostupnom snimku nije vidljivo da pokušava nekoga od njih da ugrize neposredno prije nego što mu stavljaju jastuk na glavu.

Jedna od medicinskih sestara ispričala je da je pomagala kolegama pridržavajući Periševe noge kako bi mogli da ga vežu. Navela je i da je druga medicinska sestra ušla u prostoriju i dala mu injekciju lijekova. Potvrdila je da su kolege tokom postupanja udarale Periša i pritiskale mu jastuk na glavu, nakon čega je izgubio svijest i počeli su pokušaji reanimacije.

Jedan od medicinskih tehničara izjavio je da se Periš cijelo vrijeme trzao i da je pokušavao da mu umiri noge. Drugi je opisivao Periševo vikanje, prijetnje i pljuvanje, te tvrdio da je pokušavao da ugrize osoblje. Stavljanje jastuka na pacijentovu glavu opisao je kao „nepisanu proceduru“ kojom se, prema njegovim riječima, pokušavalo spriječiti povređivanje pacijenta i osoblja. Nije, međutim, jasno kako bi se postupanje koje može ugroziti disanje pacijenta moglo smatrati prihvatljivom procedurom.

Još petoro zaposlenih

U rješenju DORH-a navodi se da je policija, osim s četvoricom osumnjičenih, obavila informativne razgovore s još petoro zaposlenih u Klinici za psihijatriju „Sveti Ivan“ koji su bili prisutni na mjestu događaja.

Riječ je o Ani Mariji Čustić, Josipi Lukić, Mirjani Živčnjak, Ivanu Škornjaku i Iliji Ešegoviću.

Prema zajedničkom sažetku njihovih informativnih razgovora, zaposleni su opisivali kako je Matija Vragović stavio jastuk na Periševu glavu te kako su ostali osumnjičeni učestvovali u nasilnom postupanju, uključujući udarce i pritiskanje jastuka.

Rješenje ne donosi zasebne iskaze svakog od petoro zaposlenih, zbog čega nije moguće pouzdano povezati pojedine izjave s konkretnim imenima. Takođe, iz navoda da su bili prisutni na mjestu događaja ne proizlazi da je svih petoro bilo u sobi tokom cijele intervencije niti da je svako lično vidio sve opisane radnje.

Četiri ljekarke

U rješenju se navodi da je policija od direktorice bolnice Majde Grah pribavila protokol o trajnom praćenju Periševog stanja te pisana izjašnjenja četiri ljekarke: Mirele Čelić Ružić, Darjane Svetinović, Silvane Jelavić i Lucije Mance Šenjug.

Posljednje dvije ljekarke u dokumentu se spominju u vezi s ranijim policijskim intervencijama tog dana, nekoliko sati prije Periševe smrti.

Prema policijskim bilješkama, Silvana Jelavić bila je dežurna ljekarka hitnog prijema s kojom su policajci razgovarali tokom prve intervencije 21. oktobra, oko 15.23 časa. Periša su tada zatekli kako sjedi na klupici, bez agresivnog ponašanja ili pružanja otpora. Rekao im je da se boji da se vrati u bolnicu jer su ga, prema njegovim tvrdnjama, ranije gušili i vezali za krevet. Nakon razgovora i primjene terapije situacija se smirila.

Tokom druge intervencije, oko 17 časova, policija je razgovarala s Lucijom Mance Šenjug, koja je navela da je Periš smiren, vezan za krevet i da ne prijeti osoblju. Policajci su ga zatekli ošamućenog i dezorijentisanog.

Za preostale dvije ljekarke, Mirelu Čelić Ružić i Darjanu Svetinović, iz rješenja nije jasno kakvu su ulogu imale u Periševom liječenju. Nije naveden ni sadržaj njihovih pisanih izjašnjenja.

Iz dostupne dokumentacije ne može se utvrditi da li je bilo koja od četiri ljekarke bila prisutna tokom kobnog sputavanja. Njihova pisana izjašnjenja stoga ne treba poistovjećivati s iskazima zaposlenih koji su neposredno opisivali postupanje medicinskih tehničara.

Nalazi obdukcije

U rješenju državnog tužilaštva navode se i preliminarni nalazi obdukcije.

Prema dokumentu, na Periševom tijelu uočeni su krvni podlivi, oguljotine i druge povrede. Utvrđeni su i prelomi rebara te edem pluća i mozga.

U trenutku donošenja rješenja konačan uzrok smrti još nije bio utvrđen jer su bila potrebna dodatna vještačenja.

Zbog toga ni opis vidljivog nasilja ni činjenica da je Periš prestao da reaguje tokom postupanja medicinskog osoblja sami po sebi nisu dovoljni za konačan medicinski zaključak o mehanizmu smrti. To će trebati da utvrde sudskomedicinski vještaci.

Zakašnjeli nadzor

Prema službenom dopisu koji je direktorica bolnice Majda Grah uputila Ministarstvu zdravstva, za Periševu smrt saznala je već 21. oktobra oko 22.25 časova, kada ju je o tome obavijestila dežurna ljekarka. Sljedećeg dana pokrenula je unutrašnji nadzor i zatražila pisane izvještaje zaposlenih.

Predsjednik Upravnog vijeća Mirando Mrsić rekao je da su izvještaji ljekara i medicinskih sestara pristizali tokom sljedećih pet do šest dana, ali da četvorica medicinskih tehničara nisu dostavila izjašnjenja te su otišla na bolovanje. To je, prema njegovim riječima, izazvalo sumnju da se nešto prikriva.

Ipak, direktorica je snimak nadzorne kamere pregledala tek 4. novembra, 14 dana nakon smrti. Postupanje osoblja opisala je kao nepropisno, neetično i nasilno. Policiju je kontaktirala 5. novembra, a snimak je izuzet dan kasnije.

Prijava i reakcija

Advokat porodice Leon Zrnić rekao je Indexu da je već 23. oktobra, dva dana nakon Periševe smrti, podnio krivičnu prijavu zbog sumnje na nesavjesno liječenje, Ministarstvu zdravstva uputio zahtjev za inspekcijski nadzor te od bolnice zatražio očuvanje snimaka nadzornih kamera.

Index je u više navrata pitao DORH šta je preduzimao nakon podnošenja krivične prijave i zašto snimak nadzorne kamere nije ranije izuzet. DORH uporno ne odgovara na ta pitanja.

Ministrica zdravstva Irena Hrstić danas je potvrdila da je zdravstvena inspekcija pritužbu porodice zaprimila 26. oktobra, ali tvrdi da je ona za slučaj saznala tek 9. novembra. Objasnila je da inspekcija djeluje samostalno i nije dužna da izvještava ministricu. Za zakašnjelu obavijest prozvala je bolnicu, koja je Ministarstvo izvijestila tek 7. novembra, više od dvije sedmice nakon Periševe smrti.

Zdravstvena inspekcija u međuvremenu je završila vanredni nadzor, a njegovi rezultati još nisu objavljeni.

Otvorena pitanja

Rješenje o sprovođenju istrage otkriva imena osoba s kojima je policija razgovarala, sadržaj dijela prikupljenih saznanja i način na koji državno tužilaštvo zasad opisuje postupanje četvorice osumnjičenih.

Ipak, dokument ne odgovara na sva važna pitanja.

Nije moguće na osnovu njegovog sadržaja utvrditi gdje se tačno nalazio svaki od petoro drugih zaposlenih, koje je radnje pojedinačno vidio te šta je svaki od njih zasebno rekao policiji.

Neodgovoreno je i pitanje zašto niko od zaposlenih u bolnici koji su svjedočili događaju nije, barem prema onome što se vidi na snimku, reagovao i pokušao da zaustavi ono što se dešavalo u sobi 11A. Kako smo pisali još juče, nije isključeno da će se istraga proširiti.