Osuđen na dugu robiju zbog ubistva supruge: Marjanović još nije vidio ćerkicu

16.09.2022. | 08:22

Zoran Marjanović je 15. jula prvostepeno osuđen na 40 godina zatvora zbog ubistva supruge Jelene.

Apelacioni sud odbio je žalbe njegovih branilaca i potvrdio prvostepeno rješenje kojim mu je, zbog visine izečene zatvorske kazne, određen pritvor. On od tada nije video svoju ćerku Janu (12).

Kako pišu mediji Zoranu Marjanoviću u posjete redovno dolaze advokati, mlađi brat Miloš i snaja Milica, kao i sin Uroš iz prvog braka. Jedino ćerkicu Janu nijednom nije vidio otkako je prebačen u zatvor.

Ona mu je, kako piše Informer, navodno, nedavno poslala pismo u kojem piše koliko joj nedostaje.

Telegrafov izvor iz tužilaštva objašnjava da li postoji starosna granica za djecu kada su u pitanju zatvorske posjete, kao i koji je najvjerovatniji način postupanja u konkretnom slučaju Zorana Marjanovića i njegove ćerke.

“U principu, o tome odlučuje sud kada daje dozvolu, Koliko je meni poznato, dijete ne smije da bude mlađe od sedam godina. A, čak i tada, sud svaki slučaj procjenjuje ponaosob. To su tanane ljudske, dječje, duše. Nisu sva djeca ista. Neka to primaju mnogo dramatičnije, neka malo lakše”, objašnjava izvor.

Kako ističe, vrlo je vjerovatno da će u konkretnom slučaju biti uključen psiholog, koji će da ocijeni da li je dijete spremno za tako nešto.

“Postoje djeca koja imaju 12 godina, koja su apsolutno zrela i primaju sve, a neka djeca, nisu spremna na to. Ne znam dijete, ali to su bile trajne posljedice na njenu psihu. Ona se sa pet godina, ipak, sjeća šta se desilo. Sa 12 je na neki način ostala i bez oca. Tako da je ona stvarno posebno dijete. E sad, kolika je zaista njena želja da ode da vidi oca i da li njeni psihološki uslovi to uopšte dozvoljavaju, treba da procijeni sud. Ako samo pričamo o tome da dijete ima 12 godina, u principu bi moglo da ode u zatvorsku posjetu”, dodaje.

Advokat Ivan Simić potvrđuje da o zatvorskoj posjeti djeteta odlučuje sud i dodaje da je uključen i Centar za socijalni rad.

“Dijete ima pravo na posjetu i ima pravo da održava odnose sa roditeljem. Dozvolu za posjetu daje sud, a svoje mišljenje treba da da i Centar za socijalni rad. U konkretnom slučaju odlučuje sudija koja vodi postupak, pošto je, ukoliko se ne varam, u toku žalbeni postupak”, objašnjava Simić.

On dodaje da dijete od 12 godina ne bi trebalo da ide u zatvorsku posjetu jer se i dalje vodi kao dijete, nije još postalo mlađi maloljetnik, što se postaje sa 14 godina.

“Takođe, privremeni ili stalni organ starateljstva treba da bude uključen. Uglavnom dijete ne može da ide u posjetu ukoliko mu staratelj to ne dozvoli. U posjetu bi svakako morala da ide iz pratnju. Bez namjere da uskraćujem bilo čije pravo da vidi dijete, govorim o tome šta su standardi”, dodaje advokat.