Odlikaš i dijete za primjer! Dušan do škole putuje čak 20 kilometara i to preko granice

04.01.2022. | 19:54

Osnovnu školu “Krizur Ištvan” pohađa veliki broj talentovane i vrijedne djece, među kojom se nalazi i sedmak Dušan Vereb, pametan i elokventan dječak, koji pored knjiga, u školskoj torbi uvijek mora da ima i pasoš, jer do škole putuje preko mađarske granice.

Bez obzira što od kuće, u mađarskom mjestu Tompa, do škole ima dvadesetak kilometara, Dušan sa svojim roditeljima Antalom i Karolinom, na časove kreće i do sat i po vremena ranije jer svakog dana prelazi granicu na prelazu Kelebija.

“Dušan je išao u vrtić “Naše nade”, potom u predškolsko u Mađarskoj gdje je i krenuo u školu. Međutim, kako ja pričam srpski, on je takođe želio da nauči i u drugom razredu je krenuo u OŠ “Sečenji Ištvan” na Kelebiji, gdje je išao do četvrtog razreda. U “Kizur” je dolazio na okružno takmičenje iz matematike i svidjela nam se škola. Dušan je želio da nastavi da uči na srpskom jeziku i odlučili smo se da to bude u ‘Kizuru'”, priča tata Antal za portal”Subotica.

Čekanje na granici i svakodnevno putovanje Dušanu, odlučno kaže, ne pada nimalo teško jer je atmosfera u školi sjajna i uvijek jedva čeka da stigne i bude sa drugarima.

“Bude nekada da duže čekamo. Ali carinici i policija me već poznaju, kažu kako sam porastao pred njihovim očima. Kada su veće gužve ili upadnemo u smjenu na granici, ja uzmem i radim domaći ili čitam. Jednom mi je carinik otvorio i prelistao knjige, nije vjerovao da idem u školu”, smijući se kaže Dušan i dodaje da mu nije naporno.

“Volim tu dobru energiju u “Kizuru”, toliko smo bliski sa nastavnicima, svi smo kao jedna velika porodica. Sviđaju mi se i metode učenja, naročito matematike i fizike, ali i jezika”, dodaje.

Iako kod kuće i sa okolinom u Mađarskoj priča mađarski, Dušan govori srpski kao da mu je maternji jezik.

“Na početku je malo bilo teško da učim na srpskom, ali malo pomalo i to sam savladao. Perfektno pričam mađarski, srpski i engleski jezik, a volio bih da naučim i španski i francuski. Pošto ne znam gdje ću ići u srednju školu, u Kelebiji, sa mađarske strane, idem vanredno u školu, polažem ispite iz svih predmeta”, dodaje Dušan.

U obje škole, Dušan je odlikaš i dijete za primjer.

“Prirodne nauke se poklapaju, razlika je samo u tome šta je kad u programu. Nekada se nešto prvo uči ovdje, nekada u Mađarskoj, ali ja to što naučim iskoristim poslije kada mi treba. U školama ne učimo samo gradivo, već i kulturu, a i tu se mađarska i srpska kultura poklapaju. Najteža mi je gramatika, a i istorija, jer se neke činjenice drugačije tumače”, ozbiljno će dječak čija je želja da postane mađarski ambasador u Srbiji. Potom smijući se dodaje: “Drugari mi kažu da ću postati političar jer puno pričam a beskorisno. Pričam a ne gorim ništa”.

Dušan i njegovi roditelji aktivno učestvuju u svim dešavanjima koje organizuje škola.

“Željeli smo na neki način da se zahvalimo školi što nam je omogućila da Dušan ovdje uči i tako smo predložili da organizujemo vašar. Prvi je bio prije dvije godine, a sada smo sa divnom učiteljicom Jasminom opet organizovali “Kizurko” koji je bio dobrotvornog karaktera. Drago nam je što je sakupljeno došta novca i što smo pomogli djevojčicama”, iskreno će Antal i Karolina, prenosi Blic.