“Nikada neću zaboraviti strah u njenim očima”: Cimerka iz bolnice o preminuloj porodilji

Od trenutka kada sam saznala da sam pozitivna, dobila sam snagu da tog “uljeza” isteram iz svog tijela.

Ovako počinje svoju ispovijest Sanja iz topličkog kraja, koja je u petom mjesecu trudnoće pobijedila koronu i preksinoć, iz niškog Kliničkog centra, puštena na kućno liječenje.

Posljednji rezultat testiranja pokazuje da je negativna i da spokojna može da čeka 15. decembar, kada joj je termin da na svijet donese svoje treće dijete.

Radost zbog ponovnog susreta sa svojom djecom, poslije 12 dana bolničkog liječenja, pomutila je strašna vijest koju je saznala juče prije podne. Njena cimerka iz sobe Brankica iz Vranja preminula je nakon porođaja.

“Bile smo u istoj sobi i nikada neću zaboraviti taj strah u njenim očima. Nismo smjele da pričamo da bi se ona odmarala što više, jer je bila u teškom stanju. Stalno sam joj prilazila da je pitam kako je, treba li joj nešto. I ona je bila hrabra, ali očigledno da to nije bilo dovoljno”, opisuje svoje bolničke dane sa preminulom cimerkom.

Ona je objasnila kako je bilo kada je išla na respirator.

“Te noći kada je trebalo da je stave na respirator i ja sam se uplašila kao nikada prije toga. Ali jedna doktorka prišla je i umirila me riječima da se meni to neće desiti. Nadalje sam svakog dana pitala za Brankicu, vjerovala da će i ona uspjeti da ode svojoj kući, zajedno sa bebom”, dodala je.

Sagovornica priznaje da se strah ponovo javio kada su joj rekli da će da ide kući.

“Bolničko okruženje nije lijepo, ali daje sigurnost. Bilo šta da primjetim da nije kako treba, odmah sam zvala ljekare. Još imam tahikardiju i bolove u bubrezima, nije mi se vratilo čulo mirisa, ali su mi svi ostali parametri dobro i, što je najvažnije, nisam više pozitivna”, kaže i dodaje da joj je velika briga bilo to što su ona i njena djeca astmatičari, prenosi Blic.

Svim trudnicama Sanja poručuje da paze. Kaže, ni sama ne zna gde se zarazila, jer se nije rizično ponašala.

NISAM IMALA SNAGE DA STOJIM

Sanja je prve simptome osetila 6. jula, testirana je 10. jula, a rezultat je dobila tek 16, kada je stanje počelo da joj se pogoršava.

“Prvo sam osjetila grebuckanje u grlu i odmah sam se javila ljekaru koji mi rekao da je malo upaljeno, ali da nije čak ni za antibiotik. Međutim, grebanje se pojačavalo, javila se blaga temperatura, izgubila sam čulo mirisa, bila malaksala, imala gušenje i dijareju. U jednom trenutku više nisam imala snage da stojim. Ponovo su me testirali 16. jula i za nekoliko sati dobila sam pozitivan rezultat, pa su me transportovali u nišku Kliniku za plućne bolesti. Potom sam prebačena u Intenzivnu jedinicu u novom KC”, rekla je.

Ostavite komentar: