Nema više ni “Osiječke”: Beograd nastavlja sa “sječom hrvatskih ulica”

„Progon” toponima nekadašnje SFRJ sa uličnih tabli u Beogradu nastavljen je na minuloj sjednici Skupštine grada Beograda, a poslije Zagorske, Hrvatske, Bjelovarske i Hvarske ulice, nestala je Osiječka, piše beogradska “Politika“.

Umjesto naziva hrvatskog grada, u ličnim kartama žitelja ovog dijela Čukarice kao adresa ubuduće će biti upisano ime sportskog komentatora i novinara Dragana Nikitovića, prvog predsjednika Nezavisnog udruženja novinara Srbije. Inicijativa ministarke kulture Maje Gojković da se ova ulica preimenuje, međutim, izazvala je dosta buke, kako na skupštinskoj sjednici tako i na društvenim mrežama. Bilo je onih koji su smatrali da velikan zaslužuje ulicu bližu centru grada, dok su se drugi pitali koja je uopšte svrha preimenovanja saobraćajnica…

A ideja da se prestonica Srbije „obračuna” s imenima gradova nekadašnje SFRJ nije od juče. Stara je gotovo koliko i beogradska vlast SNS-a. Među prvim ulicama sa eksjugoslovenskim toponimima koje su protjerane sa uličnih tabli srpskog glavnog grada bila je Zagrebačka, koja je 2014. preimenovana u Koče Popovića. Ubrzo sa mape nestaju i vračarska Ohridska i novobeogradska Pohorska. U međuvremenu je starogradska Zadarska postala Dobrice Ćosića, a Travnička je preimenovana u Milorada Ekmečića. Ovi manevri vlasti nisu dočekani sa oduševljenjem u beogradskoj javnosti, a dodatni jed dobrog dijela Beograđana izazvala je prošlogodišnja izjava zamjenika gradonačelnika grada Gorana Vesića da će u Beogradu u narednom periodu biti promijenjeni nazivi mnogih ulica sa predznakom bivših jugoslovenskih republika. Sve ovo zakuvalo se preimenovanjem Zagorske u Ulicu Blagoja Jovića, atentatora na Anta Pavelića.

– Srbi nisu mazohisti pa da jedino mi u cijeloj bivšoj Jugoslaviji još imamo imena kao što su Hrvatska, Šibenička ili Bjelovarska, a da nigdje u Hrvatskoj ne postoji Beogradska ili Srpska ulica. Srbija ima puno istorijskih ličnosti koje zaslužuju da ulice nose njihova imena i zato ćemo se kao narod koji je ponosan na svoju istoriju prvo odužiti tim ljudima za doprinos koji su dali u stvaranju naše otadžbine i izgradnji srpskog nacionalnog identiteta – napisao je prošlog ljeta Vesić na fejsbuk stranici.

Odbijanje Beograda da bude mazohista jer čuva nazive gradova „gdje se zatire sve što podsjeća na srpstvo” ili pitanje reciprociteta, odnosno to što, kako Vesić kaže, „nije normalno da se pojedine naše ulice zovu po gradovima koji nemaju Beogradsku ulicu”. Za mnoge protivnike ove ideje, kao na primjer, istoričarku Dubravku Stojanović, ovo je, kako je ranije izjavila, „znak zatvaranja, paranoje, samoizolacije i isključenja iz sopstvene geografije i istorije”.

Kako bilo, reakcija beogradske čaršije, po svemu sudeći, neće pokolebati gradske oce u namjeri da nastave sa sječom ulica sa jugoslovenskim toponimima. Ako se ostvare ranije najave, preimenovane će uskoro biti i ulice poput Splitske i Šibeničke. Kako se čini, barem na osnovu dosadašnjih najava, zasada nisu ugrožene ulice eksjugoslovenskih naziva kao što su Makedonska, Dubrovačka, Crnogorska, Dalmatinska ili Sarajevska. Posljednje pomenutu prošlog ljeta je „spasao” predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je poslije Vesićeve izjave da „Srbi nisu mazohisti” i da će se i te kako mijenjati imena ulica naveo da ne vidi zašto bi se Sarajevskoj mijenjalo ime.

 

Ostavite komentar: