Navršile su se 34 godine: Ubistvo srpske porodice Zec u Zagrebu i dalje bez pune pravde

06.12.2025. | 11:23

Navršile su se 34 godine od ubistva tročlane srpske porodice Zec u Zagrebu 1991. godine, jednog od najtežih ratnih zločina nad srpskim civilima u Hrvatskoj koji nikad nije dočekao potpuni pravni epilog, saopštio je Dokumentaciono-informativni centar “Veritas”.

U saopštenju je navedeno da ovaj slučaj i dalje predstavlja “simbol nekažnjivosti” pripadnika hrvatskih snaga tokom ratnih devedesetih.

Za ovaj zločin niko od neposrednih izvršilaca nikada nije pravosnažno osuđen, iako su počinioci bili identifikovani i prvobitno priznali djelo.

Naglašeno je da se zločin nad porodicom Zec ubraja među najmonstruoznije likvidacije civila tokom ratova devedesetih, uz ubistva porodica Kozbašić, Čengić, Radosavljević i Olujić, pri čemu su gotovo sve bile mješovitog nacionalnog sastava.

“Ovaj slučaj je jedna od najdrastičnijih ilustracija urušavanja vladavine prava u ratnoj Hrvatskoj. Sve dok ovaj slučaj ostaje bez pune pravde, otvara se pitanje jednakosti žrtava i standarda pravosuđa u procesuiranju ratnih zločina”, istaknuto je u saopštenju.

Prema navodima “Veritasa”, pripadnici rezervne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova /MUP/ Hrvatske, poznati kao “merčepovci” ili “Jesenje kiše”, pod komandom Tomislava Merčepa, 7. decembra, 1991. godine u Zagrebu su likvidirali 38-godišnjeg Mihajla Zeca, njegovu suprugu Mariju /36/ i njihovu kćerku Aleksandru /12/.

Po naređenju Merčepovog zamjenika Mire Bajramovića, pripadnici jedinice Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snježana Živanović krenuli su da privedu Mihajla Zeca zbog sumnji u “saradnju s krajiškim Srbima”.

Tokom akcije u Poljaničkoj ulici na Trešnjevci, Zeca je ubio Siniša Rimac, navodno pri pokušaju bjekstva.

“Veritas” je naveo da se nakon toga pripadnik jedinice Munib Suljić vratio u kuću porodice Zec i odveo Mariju i Aleksandru, najprije u hotel “Panorama”, a potom na Sljeme, gdje ih je usmrtio iz vatrenog oružja.

Tijela su, po njegovom nalogu, bačena u obližnju jamu za smeće i zatrpana, a nekoliko dana kasnije pronašao ih je Marijin brat, policajac Zvonko Mesić.

Drugo dvoje djece, Gordana i Dušan, preživjeli su tako što su se sakrili u kući.

Ubrzo nakon što su tijela otkrivena, uhapšeni su pripadnici Merčepove grupe, od kojih su neki tokom istrage priznali ubistva.

Međutim, sud je njihove iskaze odbacio kao nezakonite jer u trenutku davanja iskaza nisu imali advokata, pa su optuženi oslobođeni zbog “nedostatka dokaza”.

“Veritas” je napomenuo da je tek 2016. godine Županijski sud u Zagrebu osudio Tomislava Merčepa na pet i po godina zatvora zbog toga što nije spriječio podređene u nezakonitom hapšenju, mučenju i likvidaciji 31 civila, među kojima su bili Mihajlo, Marija i Aleksandra Zec.

Vrhovni sud je 2017. kaznu povećao na sedam godina, a Merčep je 2020. pušten na uslovnu slobodu zbog pogoršanog zdravstvenog stanja. Iste godine je preminuo.