NATO granatiranje: Sjećanje na žrtve napada na voz u Grdeličkoj klisuri
12.04.2024. | 13:35Na današnji dan pre 25 godina NATO je granatirao međunarodni putnički voz u Grdeličkoj klisuri. Tačan broj stradalih nikada nije utvrđen. Mještani Grdelice o neviđenom zločinu svjedoče: pilot je mogao da odustane od granatiranja iako je NATO tvrdio da je voz išao prebrzo. Zločin pokušavaju da opravdaju time što su snimak ubrzali više od četiri puta.
Tišina je obavila Grdeličku klisuru. Dani su ovo za tihovanje i sećanja. Naviru, na strašan zločin, i nevine žrtve. U trenutku kada je prva bomba pala na putnički voz, Vladimir Nikolić je bio u kući udaljenoj od stratišta pedeset metara.
“Ne može da bude da nisu znali, to je namerno, namerno je urađeno, nikad ne može da se zaboravi. Ljudi koji su gorjeli u vagonu, kondukteru glava odsječena, ljudi su skakali u Moravu, Morava bila velika, nisu znali, ošamućeni ljudi, nalazili smo dijelove tijela pored moje kuće, stradalo je mnogo ljudi”, priča Vladimir Nikolić.
Da je riječ o zločinu, a ne grešci, svjedoči i elektroinženjer Srba Dimitrijević, bivši radnik Hidrometeorološkog zavoda. Protivgradni sistem Hidrometeorološkog zavoda bio je 78 dana živi radar, oko i uho Srbije, deo Centra za vazdušno osmatranje i uzbunjivanje.
“Naš strijelac iz Oraovice je prijavio dva aviona koja kruže i voz koji se kreće. Jednog momenta sav usplahiren je rekao – pa oni su pogodili voz, voz gori, javljajte brzo Službi hitne pomoći. Naš strijelac je javljao da oni i dalje kruže i pitao se neće valjda ponovo da gađaju, ponovo su gađali”, ispričao je Srba Dimitrijević.
Putnički voz 393 granatiran je sa četiri projektila. Zvanično 15 mrtvih i 44 ranjena putnika. Koliko su mogli, mještani Grdelice su spa[avali.
“Došle se sanitetske ekipe iz Grdelice i ljudi, mi mještani da pomognemo, bili smo na putu 20 do 30 metara od voza koji je gorio, oni su slali još raketa”, rekao je Vladimir Nikolić.
Samo nekoliko minuta poslije vatrogasaca na licu mesta bila je ekipa RTS-a. Snimci bezumlja Zorana Stamenkovića obišli su svijet.
“Najteži teren koji sam za svoj radni vijek imao da snimim, snimio sam voz koji je bio pod vatrom, koji je gorio, vatrogasci ispred nas samo što su počeli da gase požar, iznosili su mrtve ljude, ugljenisane leševe, posle tog ulaska u voz mi smo izašli otuda crni”, rekao je Zoran Stamenković, snimatelj RTS-a u penziji.
Četvrt vijeka je prošlo. Šestogodišnji Branislav danas bi osnovao svoju porodicu. Mladi naučnici Ana i Ivan proslavili bi srebrnu svadbu. Simeon i Jasmina bi uživali u nerođenom djetetu. Kako zaboraviti uništene živote i prekinute snove. Kraj željezničkog mosta i spomen-obilježja pored Južne Morave usporiće vozovi u podne, da ne zagluše molitve porodica stradalih putnika i dvojice željezničara.
