Lajčak: nema normalizacije bez dogovora, odnosno dogovora bez ZSO VIDEO

16.10.2020. | 22:26

Specijalni izaslanik Evropske unije za dijalog Beograda i Prištine Miroslav Lajčak kaže za RTS da dijalog mora da bude pravedan, naglašavajući da će dvije strane potpisati samo onaj sporazum koji im odgovara. Upozorio je da Brisel ne može da prihvati slovo ustava kao “crvenu liniju”. Ako se Beograd drži svog, a Priština svog ustava, onda nema prostora za dijalog, napominje Lajčak.

Miroslav Lajčak završio je ovonedjeljnu posjetu tokom koje je, kako je najavljivano, trebalo da odblokira nastavak dijaloga tako što će Prištinu ubijediti da se na pregovaračkom stolu nađe Zajednica srpskih opština. Zajednica je prema odredbama Briselskog sporazuma trebalo da bude formirana još prije sedam godina. O tome kako vidi rezultate boravka u Prištini, zatim u Beogradu, specijalni izaslanik Evropske unije za dijalog govorio je za RTS.

Da li smo sada zaista bliži formiranju Zajednice srpskih opština?

Pretpostavljam da jesmo pošto je ovo dio sveobuhvatnog sporazuma o kome pregovaramo i jasno je naznačeno da ZSO mora da se formira, prema sporazumima potignutim 2013. i 2015. godine. U Prištini sam imao brojne sastanke, a poruke sa svih njih je da ono što je potpisano mora da se sprovede tako da će ZSO biti na agendi po planu.

Da li vam smeta što je EU bila posrednik u postizanju mirovnog sporazuma a poslije sedam godina postoje odredbe koje nisu ispunjene?

Apsolutno. Dijalog se vodi već deset godina, donio je brojne konkretne rezultate i dogovore, ali istovremeno postoje dogovori koji su potpisani ali nisu nikad realizovani. Zato smo ovog puta promijenili pristup i pregovaramo o sveobuhvatnom sporazumu koji treba da proces dovede do kraja i da se bavi pitanjima koja dosad nisu razmatrana i da se primijeni ono što nije, poput ZSO. Ne želimo ovo da unedogled produžavamo. Vjerujemo da poslije dest godina treba da dođemo do kraja.

U početku, odredba o Zajednici srpskih opština trebalo je smjesta da se sprovede, a sad je ostala kao dio sveobuhvatnog sporazuma. To je velika promjena.

Ne možemo mijenjati prošlost već da budemo sigurni da ono što nije urađeno bude sada sprovedeno. Dogovori su tu, sljedeće je usvajanje Statuta koji definiše parametre Zajednice.

U četvrtak je predsjednik Srbije podsjetio da Statut već postoji.

Prema Briselskom sporazumu, Statut ZSO moraju da prihvate obje strane i Evropska unija. Dokument mora da se predstvi u Briselu delegacijama obje strane i EU, a to se još nije desilo.

Kako je moguće formiranje ZSO kad očigledno postoje dva stanovišta o tome kakva ovlašćenja treba da ima? Za Beograd i kosovske Srbe to su izvršna ovlašćenja, za Prištinu nadzorna poput onih koje imaju nevladine organizacije?

Kad nema primjene, imate komentare. Ljudi umjesto da sprovode ono što je dogovoreno oni pričaju o tome. To ne pomaže i zato treba da pređemo na primjenu. Statuće definisati šta je ZSO, a to je na dvjema stranama, nije na EU da odlučuje i nameće. Nama je važno da to bude u skladu sa međunarodnim pravom i pravnim tekovinama EU.

U sporazumu se kaže da ZSO treba da ima “pun nadzor”, na engleskom “exercise full overview”? Da li se zna šta to znači?

Nije. U diplomatiji i međunarodnim pregovorima postoji izraz konstruktivna dvosmislenost. Ono što sam ja naučio je da to ne postoji, moramo biti jasni. Postoji fraza u Beogradu i Prištini koje drugačije tumači i sada pokušavamo da izbjegnemo bilo kakvu dvosmislenost i da imamo punu jasnoću kako će se primijeniti – ko će je sprovesti i kada.

Rekli ste da su pred svima emotivne odluke koje podrazumijevaju i promjene ustava. Rekli ste i da se tome niko u Prištini ne protivi. Da li govorimo o formiranju ZSO i da li će se u tom kontekstu mijenjati ustav vlasti u Prištini?

Poruka mojim sagovornicima u Prištini je da ustav nije Biblija i ako ste ušli u ovaj dalekosežni proces onda morate biti spremni da mijenjate ustav. Kada i kako – to će biti vidljivije na kraju procesa. Ne možemo da prihvatimo slovo ustava kao crvenu liniju. Ako se Beograd drži svog, a Priština svog ustava, onda nema prostora za dijalog.

Hašim Tači kaže da neće biti tehničkih pregovora o ustavnim promjenama kada je riječ o Zajednici, dok premijer Avdulah Hoti tvrdi da sa vama uopšte nije razgovarao o nadležnostima ZSO. Na kraju, sa kime pregovarte u Prištini?

Partner u pregovorima je premijer, vlada je ta koja je odgovorna za procese. Već sam naučio da ne obraćam previše pažnje na izjave iz regiona koje se tiču EU jer su one vrlo često za lokalnu upotrebu. Važno je ono o čemu se govori u Briselu i to je dio dijaloga.

Koje su poruke bile u Prištini, da Zajednica mora da se formira da bi se pregovori nastavili?

Rekao sam da nema normalizacije bez dogovora, odnosno dogovora bez ZSO.

Juče ste ponovili da je dijalog važan za evropski put Srbije. Šta to tačno znači?

EU posreduje u dijalogu na osnovu Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija iz 2010. koja jasno povezuje ovaj proces sa evropskim perspektivom Srbije i Kosova. Postoje brojni zaključci Evropskog savjeta koji jasno povezuju ovaj proces sa budućnošću evrointegracija. U jednom od pregovračkih poglavlja, poglavlju 35, jasno se govori o normalizaciji odnosa. Postoji toliko formalnih veza, želim da vidim i vjerujem da napredak u dijalogu automatski znači, ili bi trebalo da znači, vidljiv napredak i na evropskom putu Srbije.

Da li je potpisivanje sporazuma u Vašingtonu pomoglo dijalogu u Briselu ili ga je, možda, ubrzalo?

Podržavamo svaku aktivnost koja pomaže posredovanju u dijalogu. Važno je da se poštuje da EU ima mandat Ujedinjenih nacija da vodi proces koji ima dva glavna cilja. Jedan je normalizacija odnosa, a drugi je napredak na evropskom putu. Niko drugi to ne može da uradi osim EU.

Svaku aktivnost trećih strana mjerimo kroz to da li je postignut napredak u oba ova cilja. Sastanak u Vašingtonu i potpisani dokument dali su pomiješanu sliku. Ima napretka kao to što je srpska strana pristala da se premjesti u nove prostorije na prelazu Merdare koji izgradila EU, a sa druge strane preduzete su individualne obaveze koje su u suprotnosti sa zajedničkim stavom EU kao kada je riječ o Jerusalimu.

U ovom regionu smatraju vas osobom koja se bavi otvorenim pitanjima, bili ste ovdje i 2006. Mislite li da možete da napravite opipljiv napredak, što mnogima do sada nije uspjelo?

Imao sam nekoliko zadataka u regionu i nikada svojom voljom. Uvijek su me molili da to uradim, a to je i sada slučaj. Da ne vjerujem da je napredak moguć nikada se ne bih prihvatio ovog posla. U isto vrijeme hoću da istaknem da sam ovdje da pomognem, ne da namećem. Proces mora da bude pravedan, dvije strane će potpisati samo onaj sporazum koji im odgovara.