Jeziva svjedočanstva iz Jankomira: “Golu ženu vezali za krevet i ostavili da je svi vide”

13.11.2026. | 11:18 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Nakon smrti Kristijana Josipa Periša, bivši pacijenti psihijatrije u Jankomiru opisali su slučajeve vezivanja, golotinje i lošeg tretmana na zatvorenim odjeljenjima.

Nakon smrti 32-godišnjeg Kristijana Josipa Periša u Psihijatrijskoj klinici „Sveti Ivan“ u Jankomiru, čitaoci koji su tamo boravili kao pacijenti javili su se portalu Indeks i opisali svoja iskustva na zatvorenim odjeljenjima.

Jedna čitateljka poslala je hrvatskom portalu fotografiju, koju je uredništvo cenzurisalo, a na kojoj se vidi žena, samo u donjem vešu, vezana za krevet. Fotografija je snimljena iz hodnika, kroz otvorena vrata sobe.

„Na tom zatvorenom odjeljenju prema meni su se ponašali korektno, ali nije bilo lako gledati ovaj prizor. Pitala sam se da li osobi uopšte preostaje ikakvo dostojanstvo. Ta slika mi se urezala u sjećanje“, rekla je ona u razgovoru za „Indeks“. Objašnjava da je riječ o novoprimljenoj pacijentkinji koja je vikala kada je stigla na odjeljenje.

„U redu, vezali su je, ali su je bar mogli pokriti. Ostavili su je takvu u sobi u kojoj su već bila tri kreveta, pa su je smjestili u prolaz“, kaže ona.

„Vezani muškarac pao s kreveta i ostao na podu do jutra“

Portalu „Indeks“ javio se i jedan muškarac, navodeći da je ovog septembra bio smješten na zatvoreno odjeljenje u Jankomiru. On se liječi od alkoholizma, a nakon ponovnog konzumiranja alkohola odlučio je da sam potraži pomoć.

Kaže da je tamo proveo dvije noći. Tvrdi da je oko ponoći policija dovela starijeg muškarca, kojeg su medicinski tehničari, nakon odlaska policije, vezali. Prema njegovim riječima, pacijent je oko 2.00 sata poslije ponoći pao na pod, dok je još uvijek bio vezan za dušek. Čitalac navodi da je pacijent bio go i da je sve do jutra dozivao pomoć. Tvrdi da je i sam lupao na vrata, tražeći da neko dođe i pomogne vezanom pacijentu, ali da se niko nije odazvao sve do dolaska jutarnje smjene, oko 6.00 sati ujutru.

„Tehničar me je pitao koliko dugo je pacijent u tom stanju, vezan, nag i na podu. Rekao sam mu: najmanje četiri sata. Tehničar mi je tada rekao da to nikome ne pominjem“, napisao je on.

„Držali su mog sina na podu i pritiskali mu koljena na vrat“
Redakciji se javila i jedna majka, navodeći da je njen sin, koji je tada imao 17 godina, doživio psihotičnu epizodu nakon jednog stresnog događaja. Odmah ga je odvela na pedijatrijsko odjeljenje u Jankomiru. Kada ga je sutradan posjetila, sin joj je ispričao da su ga, nakon što je odbio da uzme lijekove, dva tehničara i još dvoje zaposlenih pritisnuli uz pod, pritiskajući mu koljena na vrat dok su mu davali injekciju.

„Tada sam mislila da je to uobičajena procedura. Vrat ga je boleo dvije nedjelje, ali pretpostavila sam da se pacijenti tako vezuju. Tek nakon smrti ovog mladića shvatila sam da su takve prakse zabranjene i izuzetno opasne. Kada sam čitala o tome, osjetila sam sreću što je moj sin i danas živ“, rekla je ona.

U to vreme, njenom sinu je prepisan Haldol, antipsihotik zbog kojeg mu je srce ubrzano kucalo. Žalio se ljekaru, ali majka tvrdi da je ljekar preduzeo nešto tek nakon što je ona uspjela da ga dobije na privatni broj telefona, oko Božića prošle godine, i uverila ga da njenom sinu nije dobro. Nakon toga, ljekar je smanjio dozu, a stanje njenog sina se ubrzo popravilo.

Nekoliko dana prije njegovog 18. rođendana, simptomi su se vratili. Majka kaže da nije željela ponovo da ga vodi u Jankomir, ali nisu imali drugog izbora osim da potraže pomoć. Navode da su uspjeli da dogovore da on ostane kod kuće, nastavi sa terapijom i odlazi na redovne kontrole.

Novi problemi pojavili su se nakon što je njen sin napunio 18 godina. Upućen je u bolnicu u Vrapču, ali su ga u hitnoj službi odbili zbog mjesta stanovanja. Na kraju ga je majka odvela u bolnicu u Vinogradskoj ulici, ustanovu o kojoj ona govori isključivo u pozitivnom svjetlu.

Korisnici Redita su takođe podijelili svoja iskustva iz Jankomira. Jedna korisnica je napisala da je prije mjesec dana boravila u ovoj ustanovi i da je ljekaru prijavila medicinsko osoblje, navodeći ono što je opisala kao nehuman odnos prema pacijentima. Ona navodi da je zatražila hitan otpust nakon što je jedan tehničar počeo loše da postupa prema njoj.

U istoj objavi opisala je slučaj pacijentkinje koja je, prema njenim riječima, prišla pultu i rekla da želi da se povredi. Autorka objave tvrdi da je medicinska sestra odgovorila da nema namjeru da se bavi njom, jer joj se smjena završavala.

Bivši pacijent: „Nisam imao nikakva negativna iskustva“

Drugačije iskustvo opisao je bivši pacijent koji navodi da je u jesen 2024. godine potražio pomoć u Jankomiru zbog teške nesanice, koja je dovela do suicidalnih misli; na zatvorenom odjeljenju proveo je nešto manje od tri dana. Nakon toga je prebačen na otvoreno odjeljenje, gdje je ostao još mjesec dana.

Kaže da su ga ljekari i medicinske sestre saslušali, da mu je liječenje pomoglo i da tokom boravka nije doživio ništa neprimjereno.

„Odnos ljekara i medicinskih sestara prema meni bio je više nego profesionalan“, napisao je. Sa liječenjem i kontrolnim pregledima nastavio je i nakon otpusta iz bolnice.

Napominje da je u njegovoj sobi bio još jedan pacijent koji je svake večeri bio vezivan za krevet. Prema njegovom zapažanju, taj pacijent je u tim trenucima bio miran i sarađivao je.

„Odlazak tamo mi je zaista spasao život“

Pozitivna iskustva iz ove bolnice mogu se pronaći i na društvenim mrežama. Jedna korisnica Redita napisala je da je prošle godine provela mjesec dana na ženskom zatvorenom odjeljenju i da joj je boravak tamo spasao život.