Jedina preživjela pad nadstrešnice: Nakon šest mjeseci teške borbe, poznato stanje mlade Teodore

12.05.2025. | 09:05

Upravnica klinike za anesteziju, intenzivnu terapiju i terapiju bola KCV-a prof. dr Teodora Tubić rekla je da je pacijentkinja koja je povrijeđena na Željezničkoj stanici u Novom Sadu van životne opasnosti i da je očekuje rehabilitacija. Još uvijek traju pregovori i razmišlja se o najboljoj mogućoj ustanovi za nju u ovom trenutku i naravno, za Teodoru je neophodno da se obezbijedi proteza, navela je doktorka.

Poslije više od šest mjeseci od pada nadstrešnice u Novom Sadu, ispod koje je život izgubilo 14 osoba, dok su dvije osobe kasnije preminule od težine zadobijenih povreda i sekundarnih komplikacija, multidisciplinarni tim Kliničkog centra Vojvodine, pomno prati stanje Teodore Martinko, jedine povrijeđene koja je uspjela da preživi pad nastrešnice i težinu povreda.

Upravnica klinike za anesteziju, intenzivnu terapiju i terapiju bola KCV-a prof. dr Teodora Tubić rekla je za RTS da je stanje pacijentkinje Teodore Martinko stabilno i da je van svake životne opasnosti.

“Ona je sada već duži period na odjeljenju. Ja se iskreno nadam da su sve hirurške intervencije sada iza nas, a ostaje još jedan kratak period kada su potrebna previjanja, naravno ne više svakodnevna”, kaže dr Tubić.

Prema njenim riječima, njena hrabrost i njena volja su nešto što apsolutno u ovako teškoj situaciji u kojoj se ona našla, pored svega onoga što je jedan multidisciplinarni tim za nju uradio, svakako veliki postotak ovog uspjeha.

“Mislim da u svakoj bolesti takva volja i takva hrabrost će puno doprinijeti da njeno inicijalno stanje koje je zaista po svim statistikama bilo tako da nismo ni očekivali da će preživjeti, sada možemo da kažemo da je van svake životne opasnosti i da se zaista iskreno nadamo da će ona uskoro biti otpuštena iz naše ustanove.

Doktorka Tubić je rekla da što se tiče dalje njenog liječenja, njeno liječenje bi svakako trebalo da se nastavi u nekom rehabilitacionom centru.

“Još uvijek su pregovori i pronalaženje i iznalaženje najbolje moguće ustanove za nju i naravno ono što bi za nju bilo neophodno jeste da se obezbijedi proteza sa kojom bi ona mogla da funkcioniše u svom svakodnevnom životu”, navela je Tubićeva.