FOTO: Screenshot/Facebook
Janković negirao da je ubio malenu Danku: Tvrdi da je priznanje iznuđeno prijetnjama i batinama
19.11.2026. | 15:22 Dodaj BL Portal kao Google izvorNakon što je na suđenju za ubistvo dvogodišnje Danke Ilić odbranu iznio i na pitanja odgovarao prvooptuženi Dejan Dragijević, nakon tri i po sata glavnog pretresa, za sudsku govornicu pristupio je drugooptuženi Srđan Janković.
– Ja nisam izvršio ovo krivično djelo. Dijete uopšte nije postojalo. Tačno je da smo bili ispred te kuće i ugasili auto i obojica izašli da izvršimo nuždu. Vratili smo se u auto i pošli. Za to vrijeme nismo čuli nikakvu galamu, niko nije dozivao dijete. Kada smo krenuli, vidio sam ženu pored kuće sa djetetom, držala ga je za ruku. Ona nije dozivala, nije dala nikakav znak, nije nikoga tražila, mirno je čekala da odemo. Nisam vidio djevojčicu i nisam je udario automobilom – rekao je Srđan Janković.
On je rekao da je zaustavio automobil jer je razgovarao telefonom o prevozu crijepa, kao i da je više puta zaustavljao automobil.
Tvrdi da je iskaz dao pod torturom
– Iskaz u Boru sam dao pod torturom, prijetnjom i mučenjem. Mi smo 28. marta prvi put odvedeni u policiju nakon što nas je direktor pozvao u firmu i on nas je bez pitanja odvezao u policiju. Ja sam mislio da idemo na neki posao. Kada smo ušli u policijsku stanicu, ništa mi nije bilo jasno. Drugi put sam bio 30. marta. Tada me nisu tukli, ali su mi uzeli auto. Tada nisam priznao da sam izvršio krivično djelo jer nisam imao šta da priznam. Bio sam na poligrafu dva puta 30. marta, ali mi nisu rekli da li sam prošao. Niko me nije zvao do 3. aprila. Tog dana su nas ubrzo nakon odlaska na teren zvali da se vratimo u firmu. Odveli su nas u policijsku stanicu u Boru – rekao je Srđan Janković.
Istakao je da su ga odmah odvezli u Banjsko Polje i na deponiju i pitali ga da li je tu zaustavljao automobil, na šta je odgovorio da jeste.
– Do predveče sam sjedio u jednoj kancelariji i niko me ništa nije pitao. Nisam znao o čemu se radi. Kada je pao mrak, prišao mi je jedan i stavio mi kapuljaču na glavu i stavio mi lisice na ruke, a na noge mi je isto stavio lisice za ruke. Sjedio sam tako vezan na stolici, a onda su krenuli da me tuku. Ja od te kapuljače nisam ništa vidio. Osjetio sam samo kao da me pendreci udaraju sa svih strana. Mislim da me je tuklo više njih. Leđa su mi bila crna kao zemlja i imao sam prelom rebara. Poslije su počeli da me muče – davili su me, odvukli su me u kupatilo, bar ja tako mislim, i tamo je bila neka kofa s vodom u koju su mi gurali glavu i davili me. Gubio sam dah i mislio sam da ću se udaviti. Poslije nekog vremena su me bacili na leđa na pod i sipali mi vodu u usta da me udave. To je trajalo možda sat vremena dok se nisam onesvijestio – rekao je.
Zaplakao pred sudom
Srđan Janković rekao je da se probudio poslije nekog vremena sav mokar, a da su ga policijski službenici, kada su vidjeli da je pri svijesti, odveli u kancelariju i tada mu konačno skinuli kapuljaču s glave. On je istakao da ne zna ko je sve bio u kancelariji, ali da bi te ljude vjerovatno mogao prepoznati.
– Rekli su mi da priznam da sam kolima udario dijete i da sam je ubio i da će, ako ne priznam, ubiti mene, sina i unuku, što mi je najveća bol – rekao je Srđan Janković kroz suze.
Kako je rekao, priznao je ubistvo jer više nije imao ni izbora ni snage i mislio je da će, ako ne prizna, ili da ga ubiju ili da ga vrate na mučenje.
– Oni su mi rekli šta da ispričam, gdje sam šta radio. Ja nisam ništa pričao, oni su ispričali sve, vjerovatno su sklopili priču prema GPS-u, rekli su da smo ostavili dijete na deponiji i ja sam to priznao da me ne bi više tukli. Bilo je mnogo ljudi, neki su bili maskirani. Ja sam bio u jakim bolovima i imao sam mučninu. Ne sjećam se da je u policijsku stanicu uopšte dolazio advokat. Ja sa advokatom nisam razgovarao. Ja nisam davao nikakvu izjavu, meni su samo dali da potpišem – dodao je.
On je istakao da nije davao nikakvu izjavu i da niko nije kucao njegovu izjavu u prisustvu advokata. – Nisam pročitao izjavu koju sam potpisao, nisam znao šta potpisujem. Potpisao sam jer su mi prijetili. Nakon te izjave su prestali da me biju. U tužilaštvu sam se branio ćutanjem jer je advokat vidio u kakvom sam stanju, da jedva stojim na nogama i on mi je savjetovao da se branim ćutanjem. Mislim da tužiocu nisam rekao da su me tukli u policiji, a niko me o tome nije ni pitao – rekao je Srđan Janković.
Odgovarao na pitanja tužioca
On je, odgovarajući na pitanja tužioca, rekao da je učestvovao u potrazi za Dankom i da je rekao kolegi da je tog dana već bio na tom mjestu, ali nije mogao da se sjeti kome je to saopštio.
– Kod divlje deponije sam stao jer sam razgovarao telefonom sa čovjekom iz Malazije od kojeg sam kupovao crijep. Tada ni Dejan ni ja nismo izašli iz auta – ispričao je. Krivično djelo je, kako je rekao, u tužilaštvu negirao tek u junu, jer je rekao da je tek tada bio sposoban da to učini. Nakon što mu je sudija predočila da je u tužilaštvu rekao da je 3. i 4. aprila išao na redovne radne zadatke, rekao je da „to ne može da bude“, jer su Dejan Dragijević i on 3. aprila odvedeni u policiju, gdje su bili i 4. aprila, čime je završio svoje svjedočenje, piše Telegraf.
