Komandant, načelnik Štaba 63. Padobranske Brigade Potpukovnik Goran Ostojić poginuo je prije 22 godine sa svojim vitezovima na borbenom zadatku u rejonu karaule Košare.
Prije 22 godina snage OVK, albanske vojske i NATO napale su rejon karaule Košare na jugoslovensko-albanskoj granici. Napad je bio silovit, iznenadio je Vojsku Jugoslavije, OVK je zauzela karaulu. Vojska Jugoslavije imala je 108 poginulih među kojima je bio i Levčanin Goran Ostojić.
Goran Ostojić, načelnik štaba slavne 63. padobranske brigade iz Niša, poginuo je na granici s Albanijom 28. jula 1998. godine pokušavajući da spase drugove specijalce koji su upali u zasjedu NATO vojnika. Pogodio ga je rafal, ali je samo jedan metak našao put do njegovog srca.
“Imao je pancir. Metak je našao jedno jedino mjesto: kroz ruku i grudni koš. Presjekao aortu kao nož. Njegov najbolji drug Gile radio je obdukciju. Rekao mi je: „Majko, ako vam je lakše da znate, nije se ni trenutak mučio, odmah je umro”, sjeća se majka Jovanka, koja je uvijek strepila da „Gogija ne uhvate živog i muče“.
Goran Ostojić posmrtno je unaprijeđen u potpukovnika i odlikovan ordenom za hrabrost. Iza Gorana su ostali supruga Marina i sin Bogdan, koji žive u Nišu. U Jagodini i Rekovcu mnoge asocijacije i takmičenja nose ime Gorana Ostojića: osnovna škola, izviđački klub, ulica… Sestra od tetke Ljilja obožavala je svog najboljeg prijatelja – brata Gorana.
“I Bog se sagne da ubere cvijet“, naslov je najnovije knjige levačke pjesnikinje i učiteljice Jovanke Ostojić. Naslov romana, kako reče autorka, je metafora koju nije potrebno objašnjavati.
“Njegove riječi pamtim i danas…“Izvini, majko, ali domovina zove! Onda revoltiran kaže: Koliko si petica dala generacijama na rodoljublje… moraš da prihvatiš ovo… jesi li svjesna toga? I kada bi ga sad, ponovo, pitali da pođe da brani otadžbinu, on bi to učinio. On bi, opet bi pošao u zov domovine i pod stegnje”, rekla je prije nekoliko godina na godišnjicu pogibije sina njegova majka, piše Kurir.
