Iskustva pacijenata oboljelih od opakog virusa: Ovo je pakao! Kao riba na suvom boriš se za vazduh

08.11.2020. | 09:27

Za pet sekundi, nakon što se skineš s kiseonika, počinješ da škripiš, priča dr Nebojša Krstić, samo jedan od mnogobrojnih pacijenata u KBC „Dragiša Mišović“.

Tu borba s koronom ne prestaje od marta, a ljekari, sestre i svi među tim zidovima vode tešku bitku za svaki život i dah

Biti obolio od kovida je kao da si riba na suvom i boriš se za vazduh. Istog trenutka kada se skineš sa kiseonika, treba ti samo pet do deset sekundi da počneš da škripiš. I onda panika… Strah je normalna ljudska osobina. Panika je problem. Ako savladaš paniku, savladao si sve.

Ovako za Kurir započinje priču dr Nebojša Krstić (58) iz Vranja, zaposlen u domu zdravlja u Hitnoj pomoći Bujanovac, koji je 22. oktobra primljen u beogradski KBC „Dragiša Mišović“ sa obostranom upalom pluća. Ova ustanova od marta zbrinjava kovid pacijente. Svi zaposleni, kao vojnici na ratištu, neprekidno i neumorno vode bitku. Cilj je jedan – život!

– Prve simptome sam dobio na poslu, na dežurstvu. Temperatura s bolovima u kostima, a poslije sve po redu… Testirao sam se. Pozitivan. Dva dana u bolnici u Vranju, pa sam prebačen u „Mišović“ na intenzivnu njegu – priča dr Krstić.

Više se plašio za suprugu, koja je takođe zaražena, nego za sebe. Srećom, ona je prošla bezbolno.

– Ja sam završio na intenzivnoj. Na kiseoniku 24 sata. Od 15 do 17 litara… O beskrajnim satima u bolnici ne želim ni da mislim…

On je, srećom, ključnu bitku dobio i spremao se kući, da vidi unuke, koji su mu najviše nedostajali.

Mnogim pacijentima u „Mišoviću“ borba tek predstoji. Blok B, gdje je oko 80 kreveta i 22 postelje za najteže pacijente, popunjen je. Na intenzivnoj njezi sablasna tišina. Pištanje respiratora i tihi govor užurbanih sestara. Dio pacijenata je na invazivnoj intubaciji, uspavani kako bi lakše podnijeli bol. Ipak, njihova lica, ozbiljna i bezizražajna, nagovještavaju borbu. Kao i oči pacijenata koji su na neinvazivnoj mehaničkoj ventilaciji. S vakumiranom maskom preko lica. Svjesni. Kod njih se, ipak, vidi i strah.

– Mjesta! Sestro! Hitno! – viče jedan od ljekara dok zajedno s kolegama trčeći gura krevet s pacijentom.

Muškarac, srednjih godina, mokar od znoja, otvorenih usta, polusvjestan, ali s jasnim izrazom panike na licu, pokušava da dođe do daha. Apsolutnu tišinu zamijenio je žamor glasova i užurbanih pokreta. Za nepun minut, pacijent je bio prikačen na kiseonik.

Ovo se često dešava, objašnjava Nataša Bogunović, glavna sestra KBC „Dragiša Mišović“. U intenzivnu dolaze pacijenti „u pogoršanju“.

– Stavili su mu fejs masku i sada ga stavljaju u prone položaj (ležanje na stomaku). Ulažu sve napore da odlože stavljanje na respirator – objašnjava Bogunovićeva.

Novi pacijenti stalno pristižu, kaže dr Tatjana Milošević, načelnica odjeljenja pulmologije, a posebno zabrinjava to što su u prvom i drugom talasu, bar ovako na početku, to bili dosta mlađi pacijenti – između 20 i 40 godina. Sada, veliki broj njih ima preko 65 godina.

– Broj zaraženih zabrinjavajuće raste. Ne znamo koliko će njih imati tešku kliničku sliku. Već sada imamo raznovrsnu patologiju i dosta teških pacijenata. Imamo one koji su razvili bubrežnu insuficijenciju, pacijente koji se inače dijaliziraju, dosta dijabetičara i pacijenata s drugim hroničnim bolestima… Prvih nekoliko dana bolesti većina bolesnika nije u tako teškom stanju, ali pogoršanje počinje između sedmog i desetog dana. Što je pacijent stariji, što ima više komorbiditeta, očekujemo i težu kliničku sliku – kaže dr Milošević.

Ona upozorava da sezona respiratornih infekcija inače traje do maja mjeseca i da u tom periodu ima vrlo mnogo bakterijskih upala pluća. Šta će se desiti u sudaru s koronom i kada će biti novi pik, dr Milošević kaže da u velikoj mjeri zavisi od nas.

– Kada bi ljudi samo malo više vodili računa – da nose maske i peru ruke, sve bi bilo drugačije i svima bi nam bilo mnogo lakše.

Njen siguran glas nadjačava zvuk respiratora, a dok zdravstveni radnici u skafanderima trče od pacijenta do pacijenta.