Govor djeteta iz kolone tjera suze na oči: Zvuci djetinjstva potisnuti zvucima rušenja kuća i pucnjavom

04.08.2022. | 21:53 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Jedna od stradalnica iz kolone nakon akcije “Oluja” Sanja Vulić iz Dvora na Uni, dijete iz kolone, kaže da su njena osjećanja pomiješana. Tuguje za rodnim krajem, a osjeća veliku čast i zahvalnost predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i zvaničnicima, kao i svim prisutnima koji ne dozvoljavaju da egzodus padne u zaborav.

“Najranija sjećanja moja dosežu do početka 1990. godina, kada je počelo maltretiranje srpskog stanovništva. Svi lijepi događaji i zvuci djetinjstva su potisnuti, zvucima rušenja kuća i pucnjavom”, rekla je Vulić.

Kako kaže, najteži trenutak koji je preživjela jeste taj što je tri dana gledala u kolonu i pokušavala da pronađe svog oca.

“Tek četvrtog dana stigao je i naš otac, ukrcao nas je u stari gradski autobus u Banjaluci, i poslao put Srbije. On je ostao i nastavio traktorom iza nas”, rekla je Vulić.

Njena majka imala je sat vremena da spakuje stvari i napusti sa porodicom vijekovno ognjište. Krenuli su put Banjaluke.

“Gledamo strahote u kojima stari umiru, ljudi plaču i sahranjuju ih pored puta”, sijeća se Sanja u suzama.

Kako kaže, prošlo je 27 godina, a Srbija je Krajišnike prihvatila, školovala i zaposlila.

Ona je rekla da je ponosna na ljude koji danas vode Srbiju, jer vidi svijetlu budućnost za djecu koja su u njoj rođena.

“Ja nisam rođena u Srbiji, ali ovo je moja država, a Novi Sad je moj grad. Ja sada vidim svijetlu budućnost za moju decu koja su rođena ovdje u Srbiji”, rekla je Sanja.

Manifestacija u znak sjećanja na stradale i prognane organizovana je u Novom Sadu.

U prisustvu državnog vrha Srbije i rukovodstva Republike Srpske, intonirane su himne RS i Srbije – “Moja republika” i “Bože pravde”. Okupljeni su minutom ćutanja odali poštu svim stradalima u operaciji “Oluja”, a patrijarh Porfirije služio je parastos stradalima i prognanima, nakon čega je održao govor.