Devet godina od jezivog masakra: Plaćala kazne da sačuva sina od oca krvnika

12.07.2026. | 08:03 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Prošlo je nekoliko dugih, mračnih godina otkako je ispred Centra za socijalni rad u Rakovici ugašen život Maje Đorđević i njenog četvorogodišnjeg sina Mihaila.

Dok su radnici Centra okretali glavu od njenih vapaja i donosili bizarne odluke procjenjujući da “postoji nizak rizik od nasilja”, jedan monstrum je planirao krvavi pir.

Danas, Majina sestra Branislava Katanić i dalje proživljava pakao sjećanja, postavljajući samo jedno pitanje zašto niko od nadležnih nikada nije odgovarao za smrt njenih najmilijih?

Tog kobnog 12. jula, maleni Mihailo trebalo je da trčkara po parkiću i tati prepričava dogodovštine iz vrtića. Umjesto toga, otac monstrum, Marko Nikolić, zadavio je dečaka sopstvenim rukama, dovezao ga do Centra za socijalni rad u Rakovici i tijelo djeteta bacio Maji pred noge. Nesrećna žena dala se u bijeg, ali ju je krvnik sustigao i zvjerski usmrtio sa čak 27 uboda i 30 posjekotina nožem po cijelom tijelu. Krike Maje Đorđević brutalno je prekinuo čovjek kojeg je država godinama odbijala da zaustavi.

– Maja je bila jedna mala djevojčica, razmažena, ali je ona to ostala i meni kada je kasnije postala majka. Bilo mi je bitno da ona bude zaštićena, jer sam smatrala da na nju ne smije ni kiša da padne. Ona je mnogo vjerovala ljudima i do smrti svoje nije promijenila to, što ju je na kraju možda i koštalo – kaže za “Blic” Branislava Katanić, rođena sestra ubijene Maje Đorđević i tetka malenog Mihaila.

Plaćala kazne da bi sačuvala dijete

Zvjerski ubijena Maja godinama je prolazila kroz pakao, kucajući na vrata policije, suda i Ministarstva, moleći da je spasu od torture. Iz neopisivog straha za život svog djeteta, odbijala je da monstrumu dozvoli da viđa malog Mihaila, zbog čega je od strane suda bila novčano kažnjavana sumama i do 150.000 dinara, a od plate su joj odbijali dvije trećine. Zločinac joj je oduzeo život ispred same institucije, i to samo dan uoči početka suđenja na kojem je Nikolić trebalo da odgovara za nasilje u porodici.

– Proživljavali smo horor film godinama, kao borba sa vetrenjačama. Ta borba je trajala ukupno 8 godina, ali ona traje i danas – kaže Branislava.

Odrastanje bez majke, brata i oca

U moru tuge i mraka, život je za Branislavu pripremio još jedan surov udarac. Samo dvije godine nakon stravičnog ubistva, iznenada su ostali i bez Majinog prvog supruga, čoveka koji je do njenog tragičnog kraja bio njihova jedina pomoć i najveći oslonac u borbi za preživljavanje. Iza nasmijane Maje ostao je njen stariji sin Stefan, o kome danas brine tetka Branislava. Dok je on rastao, niko od nadležnih iz velikih institucija nikada nije pozvao da pita kako je to dijete, koje je u jednom danu zvjerski ostalo bez majke i mlađeg brata. Iako je Stefan sada postao veliki momak, tuga ne prestaje, a sjećanje na njih ne blijedi ni poslije svih ovih godina provedenih u suzama.

– Naša tetka je napisala pjesmu kada se sve to dogodilo i ja sam željela da ta pesma bude na njihovom spomeniku. Rečenica koja stoji je: “Odlučio se zlikovac na strašan čin”. U tu rečenicu je stalo sve. Tu je stalo sve šta je stalo u 8 godina – kaže u suzama Branislava.

Pravda koju Branislava nikada nije dočekala

Krvnik Marko Nikolić nikada nije dočekao da mu se izrekne presuda i stane pred lice pravde – presudio je sebi u zatvorskoj ćeliji. Međutim, za Branislavu Katanić pravda ni danas nije zadovoljena. Socijalni radnici čiji su izvještaji i okretanje glave pred nasiljem direktno doveli do dva stravična ubistva nikada nisu otpušteni, već su samo premješteni na druga radna mjesta. Dok oni i dalje slobodno žive i odlučuju o tuđim sudbinama, iza Maje i malenog Mihaila ostala su samo dva groba, i bol u duši Branislave Katanić koji nikada neće prestati.