“Davala sam signale kao Indijanac, ali džabe”: Sletjela s puta, pa više od 24 sata provela u autu

Bio mi je sumnjiv put, izađem, vratim se u auto, pođem u rikverc, proklizim na travu i skliznem između dva drveta. I onda počinje žurka. Bila sam na tom mjestu pored groblja dva dana i cijelu noć i nisam se uplašila.

Ovim riječima Nišlijka Snežana Miljković (65) opisuje nevjerovatnu situaciju u kojoj se našla 27. novembra kada je autom skliznula sa seoskog puta u Paljini kod Niša i na tom mjestu ostala više od 24 časa čekajući pomoć, piše Blic.

“Pošla sam u subotu u 10 časova u Banju Topilo jer sam imala operaciju oba kuka i imam trombozu pa treba da idem tamo. Izgubim u jednom trenutku signal na GPS-u, ne znam gdje sam, pitam jedno dijete, on kaže samo pravo. Ustvari mali me prevario, našla sam se na paljinskom groblju. Proklizim na travu i skliznem između dva drveta”, priča Snežana.

Auto se nalazio između dva drveta, shvata, telefoni se prazne, nada se, naići će neko. Pada mrak, pomoći nema… Međutim, ova izuzetna žena ne gubi nadu i iz najgoreg pokušava da izvadi najbolje.

“Na drugom brdu čovjek pali neku travu, dajem mu signale kao Indijanac. Zviždim pištaljkom sa demonstracija 1996/97 koju nosim sa sobom kad idem na izlete. On nije reagovao, samo je palio i ćutao, vjerovatno jer je znao da je zabranjeno da se pali strnjika. Telefonom sam mu davala signale, sirenom, ali dzabe. Shvatim ja da ću da čekam Novu godinu tu. Kiša pada cijele noći. Onda uzmem i skuvam kakao. Imam u kolima bocu na špiritus.

U kolima imam i kafu, imam rakiju, pivo, gricke slane i slatke, čaj – ljepota poroka. Prolazi noć. Manevrišem preko noći, pomjeram auto. Vrata sam mogla da otvorim ali je drvo ispred i drvo iza. Podmećem patosnice, drveće… Pomjeram se po malo, ali ne mogu sama da se izvučem. Mogu da izađem iz kola, ali zbog kičme ne smijem da se savijam više od 90 stepeni. Računam naići će neko. U nedjelju oko 10.30 prolaze žene koje idu na groblje, zamolim ih da mi napune telefone, oba prazna, nemam kontakt ni sa kim, sem sa grobljem koje je prored mene. Nije me bilo strah, kurjaka nema. Žene se ne vraćaju, kažem idemo dalje, neko mora da prođe, makar povorka da sahrane nekog. Ako ne, da se vraćam pješaka da iskršim koske onom što mi reče da idem tu”, prepričava Snežana nevjerovatan događaj.

U nedjelju popodne oko 14.30 osoba po Snežanu je stigla pomoć koju su pozvale žene koje su je susrele tog jutra.

“U neko vrijeme dolazi policija, bili su izuzetno korektni. Pozvali hitnu, ali meni ništa nije bilo. Vratili su me do kuće, lijepo smo se nasmejali. Bila sam u kolima više od 24 časa, dva dana i jednu noć ali je bilo lijepo vrijeme, nije bilo hladno”, prepričava ona.

Grijala se na svijeću

“Grijala sam se na svijeću, koju uvijek imam u kolima. Svijeća se stavi u konzervu ili čašu u koju se sipa zejtin i sječe po potrebi na dva centimetra, tako i grije i svijetli, tako se štedi akumulator. Sve su to trikovi za opstanak”, otkriva ova hrabra žena.

“Da je nismo vidjele, ko zna kad bi je neko našao tu”

Snežanu su našle mještanke Paljine kada su pošle u nedjelju na groblje.

“Pošle smo u nedjelju na groblje, prečicom iznad naše kuće. Srećom smo je vidjele, inače ko zna kada bi je neko našao tu. Vidjeli smo kola kroz travu i stvari razbacane okolo – patosnice koje je podmetala pod točkove u pokušaju da izađe. Začudili smo se šta će kola tu. I onda je ona počela da zove.

Da ona nije pozvala, mi bi ne bi ni vidjeli da tu nekog ima i otišli bi. Pitala nas je da pozovemo nekog sa traktorom da je izvuče”, opisuje za “Blic” mještanka Paljine koja je pronašla Snežanu i obavijestila policiju koja je ubrzo stigla i evakuisala je.

Ostavite komentar: