Stiven Mejer: Srbi, dajte dio Kosova i Preševo, tražite Republiku Srpsku i pola Makedonije

Stiven Mejer nema ništa protiv velike Albanije i velike Srbije, u koju bi bio uključen i makedonski dio Sjeverne Makedonije.

 

On je u intervjuu za Telegraf.rs iznio svoje viđenje modernog Balkana, Evrope i svijeta.

Stiven Mejer bio je pomoćnik direktora američke Centralne obavještajne agencije za Balkan u periodu rata u Bosni, inače čovjek koji je radio kao viši menadžer i analitičar specijalizovan za evropsku i rusku politiku. On je danas dekan univerziteta Danijel Morgan. Srpskoj javnosti je poznat po neuobičajenim stavovima oko pitanja od nacionalnog značaja, pogotovu ako se u obzir uzme da je vrhunac karijere imao u vrijeme intenzivnih sukoba Srbije i Zapada na čijem su čelu Sjedinjene Američke Države. Sa svojim višedecenijskim iskustvom naučio je da na Balkanu važe neka Zapadu nepojmljiva pravila.

– Želim da počnem time da je jedna od stvari koje mi je moje dugotrajno iskustvo ovdje pokazalo ta da vlada Sjedinjenih Država i američki političari zaista ne razumiju probleme ovdje. To je bilo naročito jasno tokom ratova devedesetih kada su američka vlada, Stejt dipartment i Klintonova administracija odlučile kakva će biti politička budućnost Balkana. Najvažnija stvar koju je administracija promašila, a mnogo nas u CIA je osjećalo to, jeste dubina i važnost etničkih dimenzija. Koliko je važno etničko porijeklo, koliko je pripadnost narodu važna. Tokom 20 godina sam više puta rekao i napisao da nije moguća u ovom trenutku u vremenu izgradnja međuetničkih i multietničkih država. To će doći u budućnosti, ali sada države koje postoje na ovim prostorima treba da budu monoetničke – zajednice samo jednog naroda. Zbog toga Bosna ne funkcioniše, zato je Kosovo u haosu i poteškoćama, zato Makedonija ima značajne probleme.

Kosovsko pitanje su rješavale Ujedinjene nacije, Evropska unija, mišljenje je dao Međunarodni sud pravde, a svi pokušaji da se približie dvije strane su propali. Ko je taj koji će pokrenuti pregovore sa mrtve tačke?

Odluka suda je bila savjetodavna, ona nije pretočena u zakon. Ono što su rekli je da nisu našli nikakav razlog, nikakav pravni razlog, zbog kog Kosovo ne bi moglo da proglasi nezavisnost. To nije bila potvrda nezavisnosti Kosova, to je bilo zaista savjetodavno mišljenje. Pomenuli ste UN i rezoluciju 1244, svi ignorišu rezoluciju 1244, a u toj rezoluciji se nalaze veoma određena uputstva. Naročito ona koja Srbiji daju određena prava na Kosovu. Da ima tamo policiju i da ima tamo vojsku u saradnju sa KFOR-om. Uslijedili su razni loši prelazni dogovori. Kao što sam rekao, 1244 i cio koncept međunarodnog prava znači da, u slučaju kada uzmete pokrajinu i kada je izdvojite iz države, to je suprotno međunarodnom pravu. Tako da mislim da treba da se vratimo jednom broju tih dokumenata i sporazuma koje su ljudi zgodno zaboravili, naročito u Vašingtonu. To su zaboravili. Druga stvar, rješenje kosovskog pitanja neće biti u Vašingtonu, neće biti u Moskvi ili u Briselu. To će se desiti u Prištini i Beogradu. Vođstva ovih država moraju da budu razumna, a opet snažna, hrabra i da se susretnu. Haradinaj ima zahtjeve koji su nerazumni, sa zabranom puštanja srpskih diplomata i zvaničnika Srbije na Kosovo i sa taksama od 100 odsto. Mora da shvati da to blokira sporazum putem pregovora. Trebalo bi da budu veoma ozbiljni u međusobnim razgovorima. I Beograd i Priština vole da kažu “hajde da vidimo šta hoće Vašington” ili “hajde da vidimo šta hoće Brisel”. Zanemarite sve to i odlučite šta vi hoćete. I počnite da razgovarate.

Iz Vašingtona dolaze signali da je razgraničenje prihvatljiva opcija. Koji je vaš stav o promjeni granica?

Uzevši u obzir ono što sam rekao maločas, mora se razmotriti promjena nekih granica. Znate, ima tu par stvari. Da, bilo je ljudi u Klintonovoj adiminstraciji koji su govorili u korist razgraničenja. Uzeo bih to za ovaj prostor i počeo sa tim. Malo je komplikovanije. Tramp je rekao da je za razgraničenje ako može da se postigne mirno, Džon Bolton je rekao istu stvar. Problem je što Stejt dipartment nije postigao dogovor, Stejt dipartment nije promijenio politiku 25 godina, ono što imate od njihovih službenika je formula “to je – što je”. E, pa, ta formula ne radi. Ne znam koliko će ideja o razgraničenju biti u američkoj vladi, ali kada bih savjetovao vlade ovdje, rekao bih da je zgrabe, uzmu i rade sa tim. Iskoristite to da idete naprijed. Da, mislim da bi bilo veoma inteligentno, na primjer Srbima, da na kraju, poslije dvije tri godine pregovora, kažu – mi dobijamo sve sjeverno od Ibra, vi dobijate sve južno. Imamo posebne aranžmane za zajednice i istorijske spomenike i svijeta mjesta na Kosovu. Ali, isto, Preševska dolina treba da bude razmotrena i Republika Srpska treba da bude razmotrena. Mislim da je jedan od razloga zbog kojih Beograd ne traži prisajedinjenje Republike Srpske Srbiji taj što Vašington to ne bi volio. Vučić i ostali kažu da Vašington to ne bi volio. Nije bitan Vašington, dogovorite se šta biste vi voljeli i šta je vaš interes.

Vi predlažete podjelu Bosne i Hercegovine?

Znate, dugo govorim da ona nije održiva. To nije država, to je država na papiru. To je fiktivna država. Mislim da je to istina, i dalje važeća istina, i da sam u pravu. To je samo na papiru. Ima svoju zastavu i diplomatsku službu, ali čak se i ambasadori biraju na osnovu nacionalne pripadnosti i mijenjaju se tako. Prava moć u Bosni počiva u etničkim zajednicama.

Da li je novi opšti balkanski Dejton rješenje?

Ideja konferencije je dobra, ali ne Dejton 2. Jer, Dejton 2 znači da je Amerika tamo. Kao što sam rekao ranije, trebalo bi da bude bez Moskve, Brisela i Vašingtona. Priština i Beograd naročito, ali isto tako Skoplje i Zagreb ako hoće da učestvuju. Oni treba da kažu Vašingtonu, Moskvi i Briselu da se ne miješaju. To je naš problem i mi ćemo ga srediti. To ne bi trebalo da bude u Dejtonu, jer to zvuči kao da Amerika gura. Treba da bude u nekoj neutralnoj zemlji… Alžir 1, ili Bukurešt 1, ili tako nekako.

Albanski lideri prijete da bez prijema u EU slijedi ujedinjenje tzv. Kosova i Albanije. Kojim mehanizmima mogu da se izbore balkanske zemlje koje ugrožava albanski iredentizam?

Moja pozicija za ovo je uvijek bila: Zašto Srbiju brine velika Albanija? Kako to može da šteti Srbiji? Srbija je mnogo jača, mnogo moćnija, mnogo važnija, ima bolju ekonomiju. To ne šteti Srbiji uopšte. To čak može da bude i prednost, ako Srbija kaže: “OK. Mi podržavamo veliku Albaniju, ali i vi morate podržati veliku Srbiju.” Umjesto što govorite da se plašite velike Albanije. Pa šta? Kakve to veze ima? To nema nikakve veze sa Srbijom. To čak može da pomogne Srbiji.

A druge zemlje, na primjer Makedonija?

Da, Makedonija, teško pitanje, to je zaista teško pitanje i moraju biti uključeni posebni obziri i interesi. Tu će uvijek biti neka posebnost. Istočni dijelovi Makedonije… bilo bi teško da ti dijelovi zemlje ne postanu dijelovi velike Srbije. Predlagao sam nekakvu federaciju između Makedonije i Srbije. Da Makedonija ostane zasebna, ali da ima poseban odnos, specijalnu federaciju, kao što je bilo između Srbije i Crne Gore. Da na neki način postanu jedno, ali da se shvati da su oni drugačiji narod. Dakle, mora da postoji nekakav federalni aranžman gdje bi Makedonija imala dosta nezavisnosti i moći.

Tokom svog rada u CIA bili ste svjedok kraja sovjetske moći zasnovane na strahu od nuklearnog oružja, svjedočili ste posrnuću Rusije u doba predsjednika Jeljcina i obnovi uticaja Rusije za vrijeme vladavine Vladimira Putina. Kako danas vidite ulogu Rusije na Balkanu, konkretno u Srbiji?

Sjedinjene Američke Države i zapad su gledale Rusiju i Sovjetski Savez, koji je bio skršen, i mislili da se više ne računa. Rusija je gotova. Ponizili su Rusiju. Zapad, naročito Vašington, se dosta busao u grudi i bilo je dosta trijumfalizma. Predsjednik Obama je jednom rekao da Rusija nije ništa više nego regionalna sila. I da, ako Rusija hoće ponovo da bude velika, treba da nauči od Zapada o demokratskim insituacijama, slobodnom preduzetništvu i tako dalje. Mi smo ubijedili Jeljcina i druge ruske lidere da uvedu šok terapiju ekonomije, što je uništilo Rusiju. Nezaposlenost je porasla, industrija je stala. Jeljcin je, kao što znate, izgubio predsjednički mandat, pojavio se Putin. Putin je bio nešto drugo. Rekao je: “Mi smo velika nacija i ne možete nas otpisati i ne možete nas učiti. Mi znamo kako se rade stvari”.

Ali, šta je sa ruskim uticajem u Srbiji? Iz Evropske unije dobijamo nekakve signale koji kažu da treba da se promjene odnosi?

Ono što se dešava ovdje jeste da se Hladni rat nikada nije završio, i ono što vidimo na Balkanu je borba Rusije i Sjedinjenih Država za uticaj. To ima mnogo više veze sa sukobom moći među njima, nego šta ima veze sa Balkanom. Balkan je raskršće. Tu se veliki zemlja i velike imperije susreću. Istorijski tako je uvijek bilo. Tu su bile Osmanlije, Austrijanci, Nijemci, Rusi. Čak i Britanci i Francuzi iako ovdje nisu imali carstva. Svi su se borili za kontrolu i korišćenje onoga što se dešava na Balkanu. I sad je isto. Vašington i Moskva su ponovo tu i pokušavaju da utiču, pritiskaju, vode kampanje dezinformisanja ali i informisanja. Ono što možete očekivati ovdje je sve više pokušaja od strane Rusa, ali i Amerikanaca, da se uspostavi uticaj. Mislim da Srbija treba da ima dobre odnose sa Rusijom. Što da ne? Srbije treba da ima dobre odnose sa Vašingtonom, naravno. Ali to ne znači da je to sada 1955, nije 1959, sada je 2019. godina. Vašington se ponaša kao da je i dalje 1959. Gdje je Rusija zla država i gdje su oni neprijatelj, a mi smo dobri momci. Svi treba da imamo dobre odnose sa vama, sa Srbijom i sa drugim državama ovdje. Vi treba da trgujete se svima sa kojima možete i da gradite svoju ekonomiju. Treba da trgujete sa Rusijom, Amerikom, Evropskom unijom, Iranom, Turskom… nema razlike. Sa Kinom, Japanom… Gradite ekonomiju sa svima, i sa Amerikom i sa Rusijom.

Da li je Sjedinjene Države očekuju od Srbije da se pridruži NATO?

Maloprije sam pomenuo to. Amerika bi obožavala da se Srbija pridruži NATO, to je cilj. NATO ima i Partnerstvo za mir, dio toga je i Rusija, i mislim da je to dovoljno. Ali, Sjedinjene Države će nastaviti da pritiskaju Srbiju da pristupi. Bila bi velika greška za njih da to urade.

S obzirom na to da je Njemačka preuzela vodeću ulogu na Balkanu, kako će se odlazak Angele Merkel odraziti na odnos moći u regionu?

Mislim da je Njemačka ušla i da pritiska, naročito Srbiju, ali i druge zemlje u regionu, pa čak i Hrvatsku. Mislim da Srbija treba da bude oprezna, jer mislim da Nijemci hoće razne ciljeve, ne nužno učlanjenje u NATO. Ali, ne samo to, nego da budete saveznici zapada i tako dalje. I traže rješenje za Kosovo. Nijemci naročito zahtijevaju to rješenje za Kosovo. To je dobro, dobro je imati dobre odnose sa Njemačkom. Znam da je Angeli Merkel predsjednik Vučić omiljeni lider iz regiona. I to je dobro. Treba da ima dobre odnose sa njom. Srbija treba da ima dobre odnose sa Njemačkom. To je velika i važna zemlja u Evropi. Njemačka ekonomija može da vam koristi, ali morate reći Nijemcima: “Mi ćemo odlučiti šta su naši interesi oko Kosova i mi ćemo donijeti tu odluku. Zato, molimo vas da se ne miješate”.

Šta će se desiti sa Rusijom poslije kraja Putinove ere?

Mislim da se Putinova era neće skoro završiti, on može da mijenja pozicije između predsjedničke i premijerske tokom mnogih predstojećih godina. Nije toliko star, on može ovako da ide narednih 20 godina. Poslije njegovog odlaska postoji mnogo spekulacija, ali to je toliko daleko niz put da je teško reći. Znate, postoji čak i spekulacija da, kada Putin bude došao do kraja i kada bude znao da je kraj – ali ovo je samo spekulacije nekih ljudi – može da uradi isto ono što je Franko uradio u Španiji i da obnovi monarhiju.

Tokom sastanka Grupe 20 u Osaki predsjednik Putin kritikovao je savremeni model liberalna demokratija na Zapadu. Možemo svjedočiti slabljenje institucija, jačanje vaninstitucionalnih faktora. Šta će se desiti sa svijetom, da li smo mi spremi za to novo doba?

Jedan od glavnih ključeva je da li su Sjedinjene Države spremna za to. Mislim da nismo. Mislim da smo toliko vezani za prošlost, za proteklih decenija ili dvije. U obje stranke. Veoma je interesantno to što Republikanska stranka u Sjedinjenim Državama sa Trampom na čelu ima model koji gleda u 19. vijek. Sa tarifama. Znate šta je autarhija? To su vam takse, trgovinski ratovi, to ne funkcioniše u globalizovanom vremenu. Demokratska partija je toliko vezana za period neposredno poslije kraja hladnog rata, za stvaranje nacija, uspostavljanje demokratije, i vidjeli smo da je to veoma, veoma teško. Mislim da nam predstoji novo doba i da nismo totalno spremni za njega. Ali dolazi. I dio tog novog doba je nekakav hibrid između autokratije i demokratije. To vidite u Rusiji, vidite u Singapuru. Viđamo da nova Rusija privlači Mađarsku, Slovačku, Srbiju. Naravno, ne Srbiju u tom demokratskom modelu, to je i dalje u redu. Ovdje to ima veze sa onim što je Putin uradio u Rusiji. Pogledajte šta je uradio, to je veoma važno sa mog stanovišta. Od jedne marksističko- lenjističke države učinio je okret od 180 stepeni ka konzervativnoj, nacionalističkoj, pravoslavnoj državi.

Da, ali šta je sa zapadnom Evropom? Francuskom, Brtanijom, Njemačkom, tamo je u toku lov na vještice protiv populizma, bez jasne definicije šta je populizam i ko su populisti?

Nisam baš siguran za lov na vještice, ali postoji dosta straha da su tradicionalna stranke u veoma dubokim problemima. Mislim da tradicionalna partije, kako bi preživjele, moraju da se izbore sa pitanjem izbjeglice i migracije na pametan način. Ne na način da ih diskriminišu, već na pamet način, tako što će uspostaviti pametne migracione zakone. Druga stvar koja se, po mom mišljenju, dešava, jeste da vidite duboko pucanje Evropske unije. Evropska unija će preživjeti, ali neće biti organizacija kakva je bilo prije 20 godina. Nisam siguran da će Srbija ikada ući i nisam siguran da bi Srbija i trebalo da traži prijem. Turska nikad neće postati članica. Mislim da, ako Srbija uđe, to će biti kraj, jer više neće biti proširenja. Evropska unija je prevelika i puna razlika, ima mnogo različitih interesa i zato puca. Vidite da su na sjeveru i zapadu Evrope ekonomije dobre, dok su na jugu i dalje u problemima, sve do južne ivice, i to otežava odnos, izjavio je Stiven Mejer u intervjuu za Telegraf.rs.



Ostavite komentar: