Kijev želi da povuče novu granicu sa Rusijom — makar i na svoju štetu

Ukrajina želi da uspostavi još jednu granicu sa Rusijom, i to na Azovskom moru. Sa takvim prijedlogom istupila je ukrajinska „Goshidrografija“, koja smatra da predstavnike Moskve silom treba dovesti za pregovarački sto.

Međutim, prekrajanje granica je, prije svega, nepovoljno za samu Ukrajinu, ocjenjuju eksperti.

Rusija i Ukrajina na različite načine određuju granice na moru nakon 2014. godine. Pokušavajući da ospori vlasništvo nad vodama oko Krima, Kijev je podnio tužbu međunarodnoj arbitraži u Hagu. Moskva ukazuje da ta institucija nije nadležna za rješavanje pomorskog spora između dvije zemlje.

Bezizlazan položaj

Situacija je zapala u ćorsokak. Prema sporazumu iz 2003. godine, Azovsko more predstavlja unutrašnje vode dviju zemalja, a ta vodena teritorija ne podliježe Konvenciji UN o pomorskom pravu iz 1982. godine. Zato je teško razumjeti kakve nove granice ukrajinski eksperti predlažu da se povuku.

Međutim, sudeći po tekstu koji je objavila ukrajinska „Goshidrografija“, riječ je upravo o Azovskom moru. U sporazumu iz 2003. godine navodi se da bi pomorske granice trebalo da budu definisane zasebnim sporazumom.

„Ali takav sporazum nije zaključen, pa pomorska granica između Rusije i Ukrajine praktično ne postoji“, opisali su problem ukrajinski hidrografi.

Oni zato predlažu da se pokrenu prisilne „pregovaračke procedure“ sa Rusijom. Ukrajinski stručnjaci smatraju da međunarodnu komisiju za razgraničenje treba formirati na osnovu Konvencije UN o pomorskom pravu. Radi veće ubjedljivosti podsećaju na presedan: „uslovno-prinudno“ razgraničenje između Australije i Istočnog Timura. Istina, odmah priznaju da je ta varijanta nerealna, a uspjehu se nadaju samo pod jednim uslovom, a to je „nakon promjene političke situacije u Rusiji“. Kada je riječ o Krimu, ukrajinski stručnjaci predlažu da se oko tog regiona formira „ograničeno pomorsko područje“.

Podizanje medijske prašine

„Kijev je pokušavao razgraničenje u Azovskom moru još devedesetih godina prošlog vijeka“, podseća Pavel Gudev, stručnjak za međunarodno pomorsko pravo sa Instituta za svjetsku ekonomiju i međunarodne odnose.

„Tada to nije imalo rezultata. Teško je reći čemu se sada nadaju u Ukrajini. U svakom slučaju, sve se zasniva na sporazumu iz 2003. godine, prema kome sve nesporazume treba rješavati mirnim putem. Odnosno, Kijev će morati da dobije saglasnost Moskve“, izričit je stručnjak.

Gudev kaže da je logiku hidrografa iz susjedne Ukrajine teško razumjeti.

„Razgraničenje je bilo korisno za Ukrajinu do 2014. godine. Tada je Kijev mogao da pretenduje na 70 do 80 odsto Azovskog mora. Međutim, nakon što je Krim prešao u sastav Rusije, ta brojka se kreće između 20 i 30 odsto. Zato ova inicijativa više liči na podizanje medijske prašine“, tvrdi ruski stručnjak.

„Svi sporovi u vezi sa granicama na moru svode se na jedno — ko ima suverenitet nad Krimom, Ukrajina ili Rusija“, objašnjava sagovornik Sputnika.

„Sudske instance mogu da rješavaju sporove oko Konvencije UN za pomorsko pravo iz 1982. godine, samo ako pitanje suvereniteta nije glavno, već dodatno pitanje. Kada je riječ o Crnom moru i njegovim granicama, važi princip „land dominates the sea“ (suverenitet nad kopnom određuje suverenitet nad vodom), a oko ruskog Krima nema ukrajinskih voda. U Kijevu su svjesni toga. Zato ostaje otvoreno pitanje — zbog čega žele razgraničenje“, konstatovao je stručnjak.

Indirektno priznanje da je Krim ruski

Kijev već ima iskustvo razgraničenja pomorskih granica, i to sa Rumunijom. Ukrajina je 2009. godine dijelila kontinentalni greben oko ostrva Zmejni. Teritorije sa istraženim rezervama nafte i gasa tada su pripale Rumuniji, ali u Kijevu su odluku međunarodne arbitraže tada proglasili svojom pobjedom.

Prema riječima Vjačeslava Batira, profesora katedre za međunarodno pravo sa Moskovskog pravnog univerziteta, jasno je kakav je stav ruske strane — „započećemo pregovore, nakon što obnovimo sporazum o prijateljstvu“.

„Ali pretpostavimo da su ta pitanja riješena, tada bi ukrajinski brodovi, na putu ka vlastitim lukama u Azovskom moru, morali da prolaze kroz ruske vode i da dobiju dozvolu. Što im to treba?“, pita se profesor.

Potpredsjednik Ruske asocijacije za pomorsko pravo Kamilj Bekjašev podseća da je u sporazumu utvrđeno da je Azovsko more akvatorija koja pripada dvjema zemljama, kao i da se Konvencija UN o pomorskom pravu na taj sporazum ne odnosi.

„Ako Kijev želi da raskine sporazum o zajedničkoj upotrebi Azovskog mora i da počne da dijeli tu akvatoriju, to može imati krajnje nepredvidive posljedice, i to, prije svega, za Ukrajinu. A ako Ukrajinci predlažu da sprovedu razgraničenje na Crnom moru, u uslovima nastalog statusa kvo, oni indirektno priznaju da je Krim ruski“, tvrdi Bekjašev.

U svakom slučaju, nemoguće je bilo koga prisiliti na dogovor. Konvencija UN, jednostavno, ne sadrži takav mehanizam. Zbog toga će inicijativa ukrajinske državne institucije, najvjerovatnije, ostati na nivou podizanje medijske prašine.

 

Izvor:(Sputnik)

 



Ostavite komentar: