Vitomir Popović o donošenju Odluke o konstitutivnosti prije 20 godina: Govorio sam stranim sudijama da ne glasaju za tu glupost

04.07.2020. | 10:14

Odluka o konstitutivnosti naroda nije donijela ništa dobro. U svom izdvojenom mišljenju na tu odluku napisao sam da je politička, a ne pravna odluka i da pitanje konstitutivnosti u BiH treba posmatrati kroz princip ravnopravnosti naroda i ostvarivanje tog prava kroz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama koja je Dejtonskim mirovnim sporazumom postala dio zakonodavstva u BiH i dat joj je prioritet u odnosu na sve domaće zakone.

Ovim riječima profesor banjalučkog Pravnog fakulteta i bivši sudija Ustavnog suda BiH Vitomir Popović odgovara na pitanje šta je BiH donijela Odluka o konstitutivnosti naroda koja je donesena 1. jula 2000. godine glasovima trojice stranih i dvojice bošnjačkih sudija u Ustavnom sudu BiH.

– Radi se o političkoj odluci čiji je cilj bio da omogući visokom predstavniku, a tada je to bio Volfgang Petrič i njegovom savjetniku Piteru Nojselu da mijenjaju Ustave Republike Srpske i FBiH i na taj način izvrše decentralizaciju RS i FBiH i stvore pretpostavke za dalju centralizaciju BiH – kaže Popović u intervjuu za “Glas Srpske”.

Kažete da odluka nije donijela ništa dobro, a kakve posljedice je proizvela?

Ogromne i štetne posljedice. Ta odluka proizvela je čitav niz drugih odluka koje su uticale na unutrašnju, pa i na spoljnu strukturu BiH. Prenosom određenog broja nadležnosti, pa davanjem određenog broja funkcija onima kojima ne pripadaju (određen broj pripada, ali većina na pripada), vršeno je derogiranje Republike Srpske sa ciljem stvaranja centralizovane BiH, iako takva zemlja ne može da opstane. Kasnije nametanje rješenja od strane međunarodne zajednice utemeljeno na spornoj odluci Ustavnog suda dovelo je pravo u BiH u potpuni sumrak.

Jedna od posljedica bilo je formiranje Vijeća naroda Republike Srpske. Kako vidite tu instituciju?

Vijeće naroda je jedna sprdačina. Određenim ljudima date su visoke plate, vozači, savjetnici, pravo da potpisuju račune po hotelima, a šta imamo zauzvrat. To da osporavaju sve što ima padne na pamet, što nema nigdje na svijetu. Vijeće naroda RS egzistira na papiru u klasičnom političkom smislu i dovodi u pitanje odluke Narodne skupštine RS koje rijetko imaju veze sa vitalnim nacionalnim interesom.

Vi ste i ranije kritikovali princip obavezne podjele najviših funkcija na nivou entiteta, odnosno na nivou Republike Srpske, što je takođe posljedica sporne odluke Ustavnog suda BiH. Da li ste promijenili mišljenje?

Naravno da nisam. Obavezom kojom je propisano da određen broj funkcija u Srpskoj pripada predstavnicima Bošnjaka i Hrvata, a njih u Srpskoj nema u tolikom srazmjeru da im pripada toliki broj funkcija koliki im je dao visoki predstavnik, na određen način se krše prava većinskog srpskog naroda koji ima pravo na te funkcije. Dakle, nije sporno da njima treba da pripadne određen broj mjesta, ali to mora da bude u srazmjeri sa brojem pripadnika tih naroda koji žive u Republici Srpskoj. To smo najbolje vidjeli u radu Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, gdje se prilikom imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija traži nacionalni ključ kao u periodu komunizma, što je apsolutno na uštrb kvaliteta, a samim tim i direktno na štetu Republike Srpske.

Tvrdite da “nacionalni ključ” ne treba da se koristi samo prilikom imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija ili generalno?

Cijeli taj koncept mora da se mijenja, jer je kristalno jasno da je pitanje konstitutivnosti bila jedna velika priča koja nije dala rezultate kakve je očekivala međunarodna zajednica. Naš zakonodavac u tom smislu bi trebalo da ide u pravcu izmjena Ustava Republike Srpske pri čemu naravno ne treba da se dovodi u pitanje prava zagarantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i njenim protokolima. Pri tome se ne dovode u pitanje prava Bošnjaka da glasaju za Ustav i da učestvuju u njihovom donošenju, jer to nisu nikakva specijalna prava koja su u našem slučaju njima zagarantovana kroz nametnute odluke i procedure, jer je mnogo veći obim prava zagarantovan Evropskom konvencijom i univerzalnom Deklaracijom UN. Ja sam to pisao prije 20 godina u izdvojenom mišljenju i moj stav je jasan i nepromijenjen.

Smatrate da ste još tada bili u pravu?

Drago mi je, ne to što sam bio u pravu, nego to što sam u to vrijeme rekao onima koji su glasali za tu glupost, prije svega stranim sudijama, da to ne treba da rade i da to nije u skladu sa pravom, nego u skladu sa politikom.

Sa čijom politikom?

Cjelokupnu politiku tada je vodio šef OHR-a Volfgang Petrič koga smatram zloglasnijim od Ešdauna koji je došao poslije njega. Svi oni su izigravali protektore bez ikakve odgovornosti za posljedice koje su izazvali. Petričev savjetnik Piter Nojsel, koji je radio na tim ustavnim amandmanima, bio je šestorazredni pravnik u odnosu na naše pravnike koji su se time bavili. Nažalost, vrlo brzo su se u Narodnoj skupštini RS, ne želim da govorim o imenima, ali prepoznaće se oni, našli oni koji su hvalili ta rješenja kao najbolja i time ostvarivali tzv. pozitivne poene kod pojedinih predstavnika međunarodne zajednice. S druge strane, nama koji smo se u to vrijeme zalagali za ovo o čemu govorim i što sam i tada govorio, stavljeni smo na crnu listu. Nije mi krivo što sam bio na toj listi, jer moj principijelan stav i odnos prema tom pitanju ostaje nepromijenjen.

Spomenuli ste funkcije koje su odlukama OHR-a date predstavnicima druga dva naroda u Republici Srpskoj. Koliko je pod znakom pitanja legitimitet nosilaca tih funkcija?

Naravno da je pod znakom pitanja, jer je vještački zato što ne odražava pravo stanje i realne odnose ni u okviru Republike Srpske, ni u okviru FBiH. Ako u Srpskoj živi 15 ili 20 odsto Bošnjaka i Hrvata, kako mogu da ostvare pravo na 50 odsto funkcija. To je automatski na štetu Srba, kao što je u drugom entitetu taj odnos na štetu druga dva naroda i to je svima jasno.

Da li smo zavađeniji pune dvije decenije nakon Odluke o konstitutivnosti naroda?

Mislim da smo u daleko lošijoj poziciji nego prije dvije decenije. Da se pustilo, odnosno da je međunarodna zajednica sprovela Dejtonski sporazum onako kako je napisan, mi bismo danas imali mnogo veću homogenizaciju između RS, FBiH i Brčko distrikta, nego što imamo danas. Umjesto toga, stalno su se tražila neka rješenja i podizane tenzije, a do koje mjere je to išlo najbolje pokazuje to što je pokušano da se ospori i ime Republike Srpske koja je potpisnica Dejtonskog sporazuma. Da Ustavni sud BiH, koji je glavna poluga politike međunarodne zajednice, odlučuje o tome kome pripada poljoprivredno zemljište, a da to ne stavlja u kontekst sa Dejtonskim mirovnim sporazumom koji je međunarodni ugovor, to je za mene naprosto neshvatljivo.

Kako se danas nositi sa tim odlukama i njihovim posljedicama?

Da imamo ozbiljnu politiku na nivou RS, te odluke bi bile proglašene neprihvatljivim u Srpskoj. Sve ono što nije u skladu sa Ustavom Srpske i Dejtonskim mirovnim sporazumom, treba proglasiti neprihvatljivim i odbaciti. Nažalost, mi stalno imamo dvojno vođenje politike, jer se jedna vodi u RS, a druga u Sarajevu. Uzmite samo sastav i strukturu sadašnjeg Savjeta ministara. Kako smo došli u situaciju da ne možemo da imenujemo ministra za ljudska prava i izbjeglice, a kada ga imenujemo, bolje da ga nismo ni imenovali. Uz uvažavanje svakoga, ali oni koji čine tzv. “srpsku reprezentaciju” u Savjetu ministara nemaju kapacitet i nisu u stanju da se nose sa onima s druge strane. To je taj pogrešan pristup i pitanje vremena je kada će to kulminirati.

Ali ne možete osporiti da se iz Republike Srpske stalno i uporno postavlja pitanje Ustavnog suda BiH i ta institucija se stalno targetira kao izvor problema?

Sve to što se radi je neefikasno.

Dobro, gdje je rješenje?

Mora se mnogo energičnije stati u zaštitu interesa Republike Srpske, uključujući i napuštanje Ustavnog suda BiH. Snježana Savić i ja smo to radili kao sudije prvog mandata kada je bio mnogo žešći pritisak međunarodne zajednice. Nacionalni interes je iznad svega i niko ko je biran u zajedničke institucije u ime naroda ne smije da ga dovede u pitanje.

Vijeće naroda RS

Formiranje Vijeća naroda RS jedna je od posljedica Odluke o konstitutivnosti naroda, ali čini se da je sam postupak formiranja te institucije pod svojevrsnim velom tajne, jer je jako teško naći konkretne odluke o tome?

Piter Nojsel dobio je tačne direktive od visokog predstavnika Volfganga Petriča, kome je bio savjetnik, da sprovede ono što se od njega traži i on je to i uradio. Oni koji su s naše strane učestvovali u tome i načini na koji su učestvovali neka im služe na čast, pogotovo što je Nojsel šestorazredni pravnik.

Strane sudije i VRS

Gdje su sada strane sudije koje su učestvovale u donošenju sporne odluke od 1. jula 2000. godine?

Francuz Luj Favro više nije među živima, a čini mi se da je ovaj svijet napustio i Hans Danelijus koji je bio jedan čestit čovjek i u to vrijeme predsjednik Vrhovnog suda Švedske, dok sudbinu trećeg sudije Jozefa Marka ne znam. Oni su bili pod stalnim pritiscima međunarodne zajednice, prvo u vezi sa tom odlukom o konstitutivnosti, a kasnije u vezi sa odlukom o tome da li Republika Srpska ima pravo na vojsku. Mi smo donijeli odluku da ima pravo i Danelijus je glasao za to zajedno sa srpskim i hrvatskim sudijama. Nažalost, političari su kasnije potpisali suprotne odluke i Srpsku ostavili bez vojske, izjavio je Popović u intervjuu za “Glas Srpske”.