Promašena prekretnica, sudaranje ega: Kakva je opozicija potrebna Srpskoj

09.06.2025. | 08:33

U političkom životu Republike Srpske, prema dominantnom mišljenju javnosti, opozicioni front karakteriše često nedovoljno artikulisana uloga. U društvu obilježenom partijskom dominacijom, političkom polarizacijom i sve većim nepovjerenjem građana prema institucijama, postavlja se pitanje: kakva je opozicija zaista potrebna Republici Srpskoj?

Opozicija ne bi smjela biti samo korektiv vlasti, već i autentičan nosilac alternativne političke vizije – one koja se ne svodi na reakcije na poteze režima, već koja nudi jasne ideje, rješenja i vrijednosni okvir za društvo u cjelini.

Analiziramo ključne karakteristike koje bi savremena, odgovorna i efikasna opozicija u Republici Srpskoj trebalo da ima – od ideološke profilisanosti, institucionalne organizovanosti, pa do sposobnosti da mobiliše građane, artikuliše njihove potrebe i gradi povjerenje u demokratski poredak.

Promašena prekretnica

Poraz dotadašnjeg gradonačelnika Banjaluke Igora Radojčića na lokalnim izborima 2020. godine bio je dočekan kao simbolička pobjeda opozicije nad SNSD-om i istorijska prekretnica koja predstavlja početak kraja političke dominacije stranke Milorada Dodika. Draško Stanivuković, mladi i energični kandidat, izgledao je kao lice promjene. Međutim, ta prekretnica nije dobila institucionalni nastavak. Umjesto plana za sistemsku transformaciju, nastupilo je zatišje, praćeno medijskim spektaklima bez suštinskog sadržaja.

Potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i politikolog po vokaciji Anja Ljubojević ukazuje da je u tom trenutku promašena ključna prilika.

– Opozicija nije znala šta da radi s pobjedom. Umjesto da institucionalizuje uspjeh i ponudi alternativu, dobili smo samo performans. Pobjeda je bila stvar simbolike, ne strategije – istakla je Ljubojevićeva.

Uprkos tome što se formalno pozicioniraju kao protivnici režima, opozicione stranke u Republici Srpskoj često nude samo personalnu zamjenu, ne i sistemsku alternativu. Njihove kritike vlasti rijetko se pretvaraju u viziju drugačijeg društva.

Profesor na Fakultetu političkih nauka Vlade Simović primjećuje da je razlika između vlasti i opozicije često samo kozmetička.

– Radi se o konkurenciji, ne o alternativi. Kopiraju sistem koji žele da promijene. To nije promjena, to je zamjena – tvrdi Simović.

Prema njegovim riječima, njihova borba svedena je na dnevnopolitičku predstavu što onemogućava dubinske političke poruke.

Aktuelna politička kriza u BiH, sudeći prema brojnim komentarima političkih hroničara, problematizovala je i pitanja pravljenja jasne granice između oponiranja vladajućoj koaliciji u Republici Srpskoj i oponiranja vitalnim nacionalnim interesima, o čemu se mnogo govorilo i u poslaničkim debatama na jednoj od prethodnih sjednica najvišeg zakonodavnog tijela u Republici Srpskoj. Istina, ovo pitanje jeste značajno podložno i manipulacijama, ali svakako treba uzeti u obzir i činjenicu da je dominantna volja stanovništva takva da od suprotstavljenih političkih partija traži da imaju zajednički nastup kada je u pitanju odbrana Republike Srpske od stranih intervencija i unitarističkih stajališta iz Sarajeva.

Sudaranja ega

Jedan od najvećih problema opozicije je i nedostatak jedinstva. Pojavljivanje mlađih ličnosti kao lidera političkih partija, prvenstveno Stanivukovića, Jelene Trivić i Nebojše Vukanovića, opoziciono orijentisanom dijelu javnosti probudili su nadu u novu generaciju, ali su njihovi karakteri i lične ambicije nadjačale politički potencijal. Anja Ljubojević smatra da je svako od njih želio da bude u centru pažnje.

– Ali politika nije soliranje na sceni – ona traži ideju, viziju, tim. To nisu shvatili – tvrdi Ljubojevićeva koja je sa navedenom trojkom imala mnoge žustre polemike.

Kako bilo, umjesto zajedničkog fronta, dobili smo rascjepkanost, međusobne prozivke i unutrašnje konflikte koji su podrili povjerenje građana u opoziciju. S druge strane, opozicija se u velikoj mjeri oslonila na društvene mreže, ali bez prave političke sadržine. “Instagram storiji”, uživo uključenja i viralni klipovi postali su zamjena za institucionalni rad. Profesor Vlade Simović to naziva greškom.

– Ozbiljna politika se ne vodi preko ‘Tik toka’. To je kao da pokušate izvršiti operaciju srca putem ‘rils’ videa – zaključuje Simović.

Naši sagovornici navode da problem nije u društvenim mrežama kao alatu, već u tome što je politika svedena na komunikaciju, a komunikacija na efekat – ne na sadržaj. Politikolog Vojislav Savić izdvaja Draška Stanivukovića koji je “postao medij sam za sebe”.

– Ali većina drugih nije spremna na prave promjene. Svađaju se prije nego što su došli na vlast, pa zamislite kako bi bilo kada bi je dijelili – kaže Savić.

On ukazuje na ulogu medija u oblikovanju javnog mnjenja, naglašavajući kako pojedini mediji, poput BN televizije, indirektno utiču na opozicione stranke, formirajući okvir iz kojeg se ne može lako izaći.

– Ukoliko se ne uklopite u medijsku agendu, ne dobijate prostor. To nije politička sloboda, već uslovljeni pluralizam – tvrdi Savić. On takođe upozorava na kontradiktorne pozicije nekih lidera.

– Jelena Trivić otvoreno kritikuje Dodika, ali podržava Vučića. Taj nivo nedosljednosti odbija i najlojalnije birače. Politička nejasnoća postaje norma – kaže Savić.

Dodaje da iako postoji relativno veći medijski prostor za opoziciju u Srpskoj u odnosu na Srbiju, on nije dovoljno iskorišćen.

– Na RTRS-u se opozicija čuje više nego što se u Srbiji čuje na RTS-u. Ali šta rade s tim prostorom? Nije dovoljno biti tu, treba znati šta reći i kako – zaključuje naš sagovornik.

Izborni sistem Republike Srpske, sa niskim cenzusom i fragmentiranim jedinicama, pogoduje pojavi političkih grupacija bez ideologije. Prema riječima Vlade Simovića, političke partije se osnivaju kao preduzeća, a ne kao nosioci ideja i programa.

– Ovo nije sistem za vizionare. Ovo je sistem za trgovanje – apostrofira Simović.

Ljudi i logika

Svi naši sagovornici slažu se u jednom – potrebna je opozicija nove vrste. Ne samo novih lica, već novog načina razmišljanja. Trenutna politika nije umorna od SNSD-a, već od praznog hoda. Anja Ljubojević to sažima ovako:

– Nije poenta u zamjeni ljudi, već u zamjeni logike. Tražimo one koji će promijeniti način bavljenja politikom ne samo one koji žele fotelju.

Savić dodaje da, uprkos svemu, postoji nada.

– Morate ponuditi nadu i opravdati je. Uvijek ima prostora za nove ljude, ali samo ako su spremni na odgovornost, žrtvu i rad – poručuje Savić.

Politički ambijent u Republici Srpskoj zahtijeva duboko i odgovorno preispitivanje uloge opozicije. U trenutku kada javni prostor sve više zaposjedaju apatija, nepovjerenje i osjećaj da “svi nude isto”, upravo opozicija ima potencijal, ali i obavezu da ponudi alternativu koja će prevazići puku retoriku suprotstavljanja vlasti.

Bez unutrašnjeg pročišćenja, programa, strategije i jasne vizije, opozicija u Republici Srpskoj će djelovati samo kao reakcija, a ne i kao ponuda. Ona će ostati u funkciji kratkoročnih interesa i dnevne politike, nesposobna da artikuliše stvarne potrebe građana i bude istinski nosilac promjena. Jačanje opozicije ne znači samo jačanje broja mandata ili javnih nastupa, već izgradnju kredibiliteta, principijelnosti i kapaciteta za institucionalno djelovanje.

Politika se ne mijenja samo kritikom, već izgradnjom. Nije dovoljno biti protiv. Treba biti bolji. I to pokazati. Sistemski, dosljedno, dugoročno. To znači izgraditi temeljne politike zasnovane na analizi stvarnosti, uvažavanju različitosti i okrenutosti građaninu, a ne partijskim strukturama. To znači preuzeti odgovornost, ne samo za izborne rezultate, već i za kvalitet javnog diskursa, kulturu političkog djelovanja i viziju budućnosti.

Opoziciji u Republici Srpskoj ne treba samo novo lice, treba joj nova snaga. Ona koja neće čekati priliku, već će je stvarati. Ne protiv nekoga, već za nešto. Za drugačiju, pravedniju, otvoreniju i odgovorniju Republiku Srpsku kako svi naši sagovornici zaključuju.

Površnost i nesposobnost

Čuvena afera “dva papka” iz sredine prošle decenije, od kada se u Narodnoj skupštini i na političkoj pozornici Republike Srpske počelo otvoreno govoriti o kupoprodaji poslaničkih mandata, mogla je da posluži kao poluga za temeljni antikorupcijski nastup opozicije.

Umjesto toga, sve se završilo kratkotrajnom medijskom bukom, bez ozbiljnih institucionalnih posljedica. Na to podsjeća politički analitičar Tanja Topić i dodaje da opozicija nije znala ili nije željela da kapitalizuje pomenutu aferu.

– Nedostajala je pravna inicijativa, pritisak, strategija. To govori o površnosti i nesposobnosti da se misli dugoročno – naglašava Topićeva, piše Istraživački tim FPN-a Banjaluka