Porodice postaju sve manje: Koliko je danas teško steći normalne uslove za život

25.04.2024. | 07:03

Većina građana u BiH zna kako je to biti siromašan, u finansijskom smislu, i koliko je truda i rada tokom života potrebno da bi se stvorilo nešto svoje, počevši od obezbjeđivanja krova nad glavom, stvaranja porodice, pronalaska posla, pokretanja vlastitog biznisa, pa čak i svakodnevnih potreba.

Danas, kada je život sve brži i kada su mogućnosti sve veće, čini se da nikada nije bilo teže steći neku vlastitu tekovinu, kojom bismo svojoj porodici i sebi mogli obezbijediti lagodan život, ali i perspektivniju budućnost.

Razgovarajući sa građanima, saznajemo da većina njih radi i po više poslova, iako je onaj njihov primarni dobro plaćen, a sve kako bi pokušali da preguraju mjesečne potrebe. Kredit i zaduženja postali su svakodnevica, a činjenica je da bez toga, nažalost, mnogi ne bi mogli da riješe probleme sa kojima se suočavaju.

Ratko M. iz Banjaluke kaže da sa primanjima koje imaju supruga i on teško mogu stvoriti nešto svoje.

“Živimo kao podstanari sa malim djetetom i pokušavamo riješiti stambeno pitanje. Međutim, supruga i ja, iako smo visokoobrazovani, nemamo dovoljna primanja da se upustimo u veliki kredit da bismo kupili stan ili kuću. Posebno sa ovako visokim cijenama nekretnina. Plate nam bukvalno služe da preživimo od mjeseca do mjeseca. Teško je da se nešto uštedi, a kamoli da se podigne kredit”, ističe ovaj Banjalučanin.

Isto tako, ima i onih koji se ne usuđuju da se zaduže, jer strahuju šta može biti sutra.

“Imam zaista dobar posao, za sadašnje uslove veoma dobro plaćen. Ali, i dalje živim kao podstanar, jer me je strah da krenem u poduhvat kupovine stana zbog toga što bi mi trebalo mnogo novca, a i nisam siguran šta se može desiti sa poslom”, priča nam Ilija, koji trenutno živi i radi u Banjaluci.

Pored toga, on navodi da u današnje vrijeme nije lako kupiti vlastitu nekretninu.

“Kada razmišljam o kupovini stana, uvijek se vodim time da to ne bude nešto baš malo, jer planiram osnovati porodicu. Ali, za kupovinu minimalno 50 kvadrata stambenog prostora, na primjer u Banjaluci, sada treba minimalno 150 hiljada maraka, što bi me ‘bacilo’ u dugogodišnje zaduženje. Razmišljam da počnem raditi još jedan posao, pa ću tek tada vidjeti kakve su mi dalje mogućnosti”, dodaje on.

Sličnih primjera u BiH je na stotine hiljada. Rijetki su imali sreću da se rode u porodicama koje su oduvijek bile dobro situirane, pa su znojem stvarali svaki fening i krov nad glavom. Mnogi ni do danas to nisu uspjeli.

Zato, kada saberemo prepreke sa kojima se suočavaju građani (nismo ih sve ni pobrojali u ovom tekstu), nije ni čudo što sve više njih rješenje traži van granica BiH

nadajući se da će za nekoliko godina uspjeti steći neke beneficije, a onda se vratiti i to pretočiti u vlastiti posao. Ali, takvi su rijetki. Više je onih koji odlaze i ne vraćaju se.

Uzevši u obzir navedeno, struka ističe da BiH spada među države s najvećom depopulacijom u svijetu.

“S jedne strane je to zbog velikog broja mladih koji odlaze uglavnom u potrazi za boljim životom, a sa druge strane zbog toga što porodice postaju sve manje i manje, a parovi s troje i više djece su izuzetno rijetki”, navodi Admir Arnautović, predsjednik Udruženja “Klub potrošača Srednje Bosne” Travnik.

Osnovni razlog ovog trenda, mišljenja je on, vjerovatno leži u ogromnom nesrazmjeru između primanja i troškova života, koji su, takođe, sve veći.

“Ako samo pogledamo cijene nekretnina, one čak i u manjim gradovima u BiH prelaze 2.000 KM po kvadratu, dok u većim idu i po 5.000 KM. Uz prosječnu platu samac bi mogao sebi kupiti jednosoban stan za nekih 25 godina. Četvoročlana porodica sa dvoje zaposlenih uz prosječnu platu i dvoje male djece jednostavno ne može sebi priuštiti kupovinu stana i mora ili stanovati kod porodice, ili plaćati kiriju, ili tražiti posao van BiH”, pojašnjava Arnautović za “Nezavisne novine“.

Sociolozi kažu da problem stvaranja nečega svojim trudom i radom u BiH reflektuje duboke socijalne i ekonomske nejednakosti.

Mirjana Čeko, sociolog, mišljenja je da na građane ogroman uticaj imaju i društveni pritisci i očekivanja, kako porodice, tako i okoline, koji nerijetko ne trpe neuspjeh.

“U tom smislu, društvena očekivanja o tome šta znači biti ‘uspješan’ mogu uticati na to kako ljudi pristupaju stvaranju doma, pokretanju posla ili formiranju porodice. Ako ovi standardi djeluju nedostižno, neki ljudi se mogu osjećati obeshrabreno da ih pokušaju ostvariti”, kaže Čeko, dodajući da u takvom okruženju odustajanje od odgovornosti postaje privlačnija opcija za većinu, pa čak i po cijenu toga da ostanu u društvu koje je zarobljeno u nepotizmu, korupciji, siromaštvu, nepravdi…