Kojić apeluje: Podići optužnice i za ostale zločine nad Srbima u Sarajevu

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić uvjeren je da će suđenje za zločin u Dobrovoljačkoj ulici biti prilika da se “ispod tepiha” izvuku i ostali slučajevi stradanja Srba u Sarajevu zaboravljeni od bošnjačkih političara i gotovo cijele javnosti koja, kako je rekao, očigledno, pati od kolektivne amnezije.

Kojić očekuje da će, nakon niza peripetija, obustavljanja istrage, te dugogodišnje borbe institucija iz Republike Srpske i porodica stradalih u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici, napokon početi suđenje odgovornima za ubistva nad pripadnicima ЈNA, njihovo zarobljavanje i zlostavljanje.

On je naglasio da je suočavanje osumnjičenih sa svjedočenjem onih koji su preživjeli sarajevski pakao na samom početku rata devedesetih godina prošlog vijeka važno zbog više razloga.

“Prije svega, stravična svjedočenja će se iz medija ‘preseliti’ u sudnicu, tako da će oni koji nisu željeli da čuju, pa i oni koji, uslovno, nisu znali ili nisu htjeli da znaju šta se dešava i šta se sprema Srbima u Sarajevu, morati da prihvate činjenicu da stvari u ratu nisu, niti će ikada biti, crno-bijele”, naveo je Kojić u pisanoj izjavi dostavljenoj medijima uoči današnje statusne konferencije pred početak suđenja Ejupu Ganiću i još devetorici nekadašnjih vojnih i policijskih funkcionera za zločine u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine u Sarajevu.

Prema njegovim rječima, drugi razlog zbog kojeg je važno ovo suđenje je otvaranje tema koje se godinama ignorišu i ruše stereotipe poslate u svijet o Sarajevu kao gradu mučeniku.

Kojić je istakao da nema dileme o tome da su Srbi u Sarajevu ratnih godina prošli golgotu, dodajući da je bilo potpuno jasno šta im se sprema nakon ubistva srpskog svata na Baščaršiji, potom i slučaja zarobljenih pripadnika ЈNA u Velikom parku, prije nego što se i dogodila Dobrovoljačka ulica.

“Odvođenje iz kuća i sumnjivi ‘nestanci’ viđenijih sarajevskih Srba, kao i postojanje logora u kojima su mučeni i ubijani, takođe je realnost o kojoj se sve ovo vrijeme ćuti”, podsjetio je Kojić.

On je uvjeren da će ovo suđenje biti prilika, u cjelokupnom kontekstu stradanja Srba u Sarajevu, da se “ispod tepiha” izvuku slučajevi zaboravljeni od bošnjačkih političara i gotovo cijele javnosti koja, očigledno, pati od kolektivne amnezije.

Kojić je istakao da za Srpsku to nisu zaboravljeni slučajevi, o njima se govori, ukazuje na nedosljednost pravosuđa na nivou BiH, kao i pojedinih predstavnika međunarodne zajednice, kojoj odgovara da pričaju istu priču koju su zdušno, zajedno sa Bošnjacima, pričali u ratnim i poslijeratnim godinama.

“Oni ‘ne znaju’ da je 14. avgusta ubijen ugledni sarajevski ljekar Milutin Najdanović, a da je poznati sarajevski muzičar Slobodan Samardžić sa još dvoje komišija Srba odveden iz stana 14. maja 1992. godine, a potom mučki ubijen. Postojali su i policijski spisi sa uviđaja o tome, ali su netragom nestali, kao i Slobodanovi posmrtni ostaci za kojima se još traga. ‘Ne znaju’ ni za slučaj silovane djevojčice koja to nije smjela pomenuti ni svojim roditeljima, a čija se ispovijest nalazi u našoj monografiji ‘Žene žrtve rata’”, naveo je Kojić.

On je rekao da u dokumentima koji su u posjedu Centra postoje brojna svjedočenja Srba o sarajevskom paklu, tako da slika o multietničkom Sarajevu i gradu mučeniku, narodski rečeno, ne pije vodu.

Kojić je ukazao da je postojanje 125 logora, zatvora i pritvora za Srbe posredno potvrdio i ratni lider bosanskih muslimana Alija Izetbegović.

“Zašto ovo sve spominjem? Zato što na osnovu raspoložive dokumentacije s pravom mogu tvrditi da je zločin u Dobrovoljačkoj ulici tek početak onoga što će uslijediti narednih godina u ratnom Sarajevu, u kojem za Srbe nije bilo mjesta. Bez obzira na to što nas bošnjačka politika ubijeđuje da ne vjerujemo svojim očima”, istakao je Kojić.

On je poručio da očekuje i druge optužnice, jer se na Dobrovoljačkoj ulici ne može i ne smije završiti, pogotovo ako se i ovo suđenje pretvori u farsu kojoj se može posvjedočiti u bezbroj navrata kada su vođeni postupci za zločine nad Srbima.

Osim Ganića, optužnica koja je podignuta 27. aprila tereti Zaima Backovića, Hamida Bahtu, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića, Јusufa Pušinu, Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića i Mahira Žišku.

Sud BiH potvrdio je optužnicu koja ih tereti da su 3. maja 1992. godine u Sarajevu izvršili napad na nebranjenu mješovitu kolonu vojnika i civila zaposlenih u ЈNA, koja je bila pod pratnjom mirovnih snaga UN.

Oni su optuženi i da nisu spriječili ubistva i ranjavanja vojnika i civila, da su propustili da kazne izvršioce ubistava i ranjavanja, mučili i nečovječno postupali prema zarobljenim vojnicima, da nisu spriječili niti kaznili izvršioce, te da su pomagali počiniocima nakon počinjenog zločina.

Ostavite komentar: